StoryEditor
Film & TVAKADEMIJINA NAGRADA

Oscar ih nije volio: uoči dodjeli zlatnih kipića, naš kritičar se prisjeća filmova i filmaša zakinutih za nominaciju ili nagradu od 90-ih naovamo

Piše Marko Njegić
9. veljače 2020. - 14:57
Valerie Macon

Oscar je još uvijek značajna i mjerodavna filmska nagrada, ma koliko neki trubili da nije. Naime, američka Akademija često pogodi s odabirom nominenata i laureata, a u pravilu teško da će nominaciju za Oscara i samog Oscara dobiti film ili filmaš koji nije barem "samo" dobar. Ipak, članovima Akademije, kao i svima na svijetu u drugim strukovnim (ne nužno filmskim) globalnim organizacijama, znaju se zalomiti neke omaške.

Krivih procjena u vezi (ne)nominiranja ili (ne)nagrađivanja je bilo otkako je kinematografskog svijeta i vijeka, u glavnim i sporednim kategorijama, od toga da "Građanin Kane" nije dobio Oscara za film i da zlatnim kipićem za režiju nisu nikad nagrađeni Hitchcock i Kubrick (za "Psiha" i "Odiseju u svemiru"), do šesterostruko nominirane, a dosad još nepozlaćene glumice Amy Adams, pa i nekih glazbenih odluka. Nevjerojatno je, primjerice, da bar nominaciju za najbolju glazbu nisu dobili "Conan Barbarin", "Istrebljivač" i "Posljednji Mohikanac", a da je "Hrabro srce" u toj kategoriji izgubilo od "Poštara".

Jedni (filmovi, glumci, filmaši...) nikad ni ne dospiju na listu nominenata, drugi, pak, dospiju, ali na koncu ostanu bez zlatnog kipića. Naravno, svemu tome kumuju i pravila jer nominenata je svega pet u svim kategorijama osim glavne, koja se proširila u izboru za naj-film 2010., a i nagrađeni (film, glumac, filmaš...) može biti samo jedan, premda se nerijetko događa da najmanje sedam glumaca/redatelja zaslužuje nominaciju, tj. da dva natjecatelja iz iste kategorije zavrjeđuju Oscara baš u godini kad su nominirani i tko zna hoće li ikad više biti u igri. Iz godine u godinu, obično pred dodjelu Oscara, zbrajaju se zakinuti filmovi, glumci, filmaši. Evo našeg suženog izbora od devedesetih naovamo.

'TERMINATOR 2' (James Cameron, 1991.)
Poput "Blade Runnera" dekadu ranije, nastavak "Terminatora" je zanemaren u očima Akademije kad su najvažnije nominacije u pitanju, tj. one za naj-film i režiju, ako ne i ulogu Linde Hamilton. Nevjerojatno da su prednost dobili "Bugsy" i "Gospodar plime", te se pridružili nominiranim filmovima "Kad jaganjci utihnu" Jonathana Demmeja, "JFK" Olivera Stonea i crtiću "Ljepotica i zvijer". Još je nevjerojatnije da Cameron nije bio nominiran kao redatelj jednog tako savršenog i prijelomnog filma umjesto Barryja Levinsona ("Bugsy") koji je ušao u elitno društvo Demmeja, Stonea, Ridleyja Scotta ("Thelma&Louise") i Johna Singletona ("Žestoki momci"). Cameron je dobio zadovoljštinu nekoliko godina kasnije kad je naveliko trijumfirao s "Titanicom", a "T2" je, ipak, nagrađen s četiri "tehnička" Oscara i često se može naći pri vrhu "best of" lista devedesetih i naj-(SF)-filmova svih vremena.

RALPH FIENNES ('Schindlerova lista', 1993.)
Tommy Lee Jones
je bez daljnjega bio odličan u "Bjeguncu", jednom od rijetkih akcijskih filmova koji je nekom glumcu donio Oscara, makar u kategoriji sporedne uloge, ali ne i bolji od Ralpha Fiennesa u "Schindlerovoj listi". Fiennesov minuciozni portret naizgled crno-bijelog nacista Amona Goetha s proplamsajevima boje upravo je fascinantan i pravo je čudo da nije pozlaćen Oscarom, posebice na valu kipića za "Schindler's List" (ukupno sedam osvojenih). Britanskom glumcu za utjehu ostaje da se njegova izvedba često nalazi na listama najboljih negativaca u filmskoj povijesti.

MICHAEL MANN ('Vrućina', 1995.) + MARTIN SCORSESE ('Casino', 1995.)
Volimo "Razum i osjećaje", "Praščića Babea" i "Poštara". Sve su to lijepi, divni i krasni filmovi, ali "Vrućina" i "Casino" su FILMČINE i trebali su naći svoje mjesto među nominiranima uz "Hrabro srce" i "Apollo 13" prije nekih od navedenih. Briljantna akcijsko-kriminalistička i gangsterska epopeja dvojice redatelja u naponima snaga ostale su bez nominacija i za režiju, iako su obavili kudikamo impresivniji posao od Chrisa Noonana ("Babe") i Michaela Radforda ("Il postino"). Mnogi će pod zakinućima istaknuti da su Kevin Costner i "Ples s vukovima" nepravedno pobijedili Scorsesea i "Dobre momke", no prava je nepravda da su "Casino" i njegov redatelj ostali bez nominacija, jednako kao i Mann. Scorsese je desetak godina kasnije pobijedio s "Pokojnima", filmom inferiornijem "Casinu". Mann je nominiran za "Probuđenu savjest", ali Oscara za režiju još nema.

JIM CARREY ('Trumanov show', 1998.)
Prva ozbiljna uloga komičara Jima Carreyja, kojom je on pokazao široki dramski raspon u liku zvijezde reality showa koji se snima bez njegova saznanja, nije bila prepoznata od strane Akademije, kao ni sam vizionarski film Petera Weira, jedan od najboljih iz devedesetih. Carreyja bismo, osobno, ubacili među nominente prije Nicka Noltea ("Affliction"), koliko god volimo potonjeg, ili barem "The Truman Show" ispred "Elizabeth", makar je, ajde, Weir dobio režijsku nominaciju. Ignoriranje Carreyjeva hrabrog eksperimentiranja s dramskim ulogama se nastavilo pa glumac nije dobio nominaciju ni za "Čovjeka na Mjesecu" ili "Vječni sjaj nepobjedivog uma".

TOM CRUISE ('Magnolija', 1999.)
Treća nominacija za Toma Cruisea nakon "Rođen 4. srpnja" i "Jerryja Maguirea" trebala je biti "najveća". Cruiseova sporedna uloga "self help" gurua, koji se odrekao oca i u njemu se nešto lomi kad dozna da ovaj umire, bila je izvanredna, jednako kao i veličanstvena mozaična drama P.T. Andersona. "Magnolija", međutim, nije dobila nominaciju, ali npr. poštena, ali inferiorija "Kućna pravila" jesu. I glumac iz tog filma, Michael Caine, "preoteo" je Oscara Cruiseu. Caine je glumački velikan, ali već je imao Oscara u vitrini ("Hannah i njezine sestre"), za razliku od Cruisea koji ga za glumu vjerojatno više nikad neće ni dobiti. Od 2000. nadalje Cruise je, kao za inat, nastavio isključivo igrati akcijske, ne dramske uloge.

'MULHOLLAND DRIVE' (David Lynch, 2001.)
Ništa kontra filmova "U zamci" i "Gosford Park", ali teško je prihvatiti da su oni bili nominirani za Oscara, a "Mulholland Drive" nije. Olakotna okolnost jest da je David Lynch dobio nominaciju za režiju, no izgubio je kipić od Rona Howarda, redatelja dobrog, ali malčice precijenjenog "Genijalnog uma". "A Beautiful Mind" je, k tome, osvojio Oscara i u glavnoj kategoriji, mada nije ni izbliza tako (režijski) imaginativan kao Lynchov sanjivi "noir". Lynchu je 2019., bar, uručen počasni Oscar, a "Mulholland Drive" se frekventno (i zasluženo) nalazi pri vrhu lista naj-filmova 21. vijeka.

'STRANI' FILMOVI
U ovoj kategoriji najčešći su previdi, posebice od početka 2000-ih do prije nekoliko godina. "Raspoloženi za ljubav" Wong Kar Waija, "Kuća letećih bodeža" Zhanga Yimoua, "Skriveno" Michaela Hanekea, "Vraćam se" Pedra Almodovara, "Dva dana, jedna noć" braće Dardenne... nisu ušli među pet nominiranih "stranaca". Ni jedan od naj-redatelja novog milenija Nuri Bilge Ceylan nije još oskarovski prepoznat budući da "Bilo jednom u Anatoliji", "Zimski san" ili "Drvo divlje kruške" nisu nominirani (samo su mu "Tri majmuna" stigla do pred-liste). Akademija je potvrdila grčki "čudni novi val" nominacijom za "Očnjaka", ali ne i rumunjski "new wave". Nijedan rumunjski film nije dobio nominaciju, čak ni "4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana" (jedino je "Iza brda" dospio na "shortlist"). Srećom, stvari se mijenjaju. Posljednjih godina Oscara dobivaju naj-filmovi među nominiranima ("Nader i Simin se rastaju", "Ljubav", "Velika ljepota", "Saulov sin", "Roma"), a afirmaciju je napokon stekla i južnokorejska kinematografija ("Parazit").

GLUMAČKI POVRATNICI
Jedva smo nekako preboljeli što je Bill Murray ostao bez Oscara za "Izgubljene u prijevodu", a pet godina kasnije ista priča. Sean Penn je (opet) dobio Oscara, Mickey Rourke nije. Ovaj put je stvar bila još bolnija, budući da Penn u "Milku" nije bio baš tako sjajan kao u "Mističnoj rijeci", tj. Rourke je svakako bio sjajniji u meta-filmskom/glumačkom "Hrvaču", dao cijeloga sebe i krvario za ulogu. Iste godine mogao je komotno biti nominiran i Van Damme za "JCVD-a" (samo onaj desetominutni monolog je vrijedan nominacije). Akademija nije pozdravila ni "meta" povratak preporođenog Michaela Keatona u "Birdmanu", makar je film trijumfirao (ispred "Odrastanja"!) u glavnoj i režijskoj kategoriji, već se opredijelila za klasičnu oskarovsku ulogu Eddieja Redmaynea kao Stephena Hawkinga u "Teoriji svega" (stvarna ličnost + hendikep). Konačno, bez zlatnog kipića ostao je i Stallone za izimno srčanu ulogu u "Creedu". Reći da Mark Rylance ("Most špijuna") nije zaslužio Oscara bila bi grehota, ali Sly je bio zaslužniji na račun ove uloge i Rockyjeve ostavštine. Imena Rylanceova lika teško da se tko još sjeća. Rocky je vječan.

'DRUŠTVENA MREŽA' (David Fincher, 2010.)
Poraz "Planine Brokeback" od "Fatalne nesreće" naveliko je opjevan, kao i trijumf "Zaljubljenog Shakespearea" ispred "Spašavanja vojnika Ryana", a pretjeranu pobjedu "Birdmana" nad epohalnim "Odrastanjem" smo već spomenuli (poštenije je bilo da se kipići za film i režiju "podijele"), stoga valja skrenuti pažnju na sraz "Kraljevog govora" i "Društvene mreže" koji je završio na štetu potonjeg u kategorijama naj-filma i režije, pa je i Tom Hooper osvojio Oscara nauštrb Davida Finchera. Iako je Fincher od nečeg nefilmičnog kao što je drama o stvaranju Facebooka napravio iznimno filmičan i trilerski uzbudljiv film, Akademija je favorizirala tipičan oskarovski mamac kakav je "The King's Speech". Za "Social Network" je utjeha stigla u vidu Oscara za scenarij Aarona Sorkina, a i još uvijek stiže s obzirom da se učestalo nalazi na listama naj-filmova 2010-ih. Akademija je naučila lekciju na ovom primjeru i od 2010. naovamo sve je manje prozirnih "Oscar bait" filmova tipa "Kraljev govor", posebice onih koji na koncu konca budu ovjenčani kipićem.

MICHAEL FASSBENDER ('Sramota', 2011.) + JAKE GYLLENHAAL ('Noćne kronike', 2014.)
Uloga Michaela Fassbendera u "Gladi" je nekim čudom prošla ispod radara Akademije, iako je glumac drastično smršavio, ali previd za njegovu izvedbu ovisnika o seksu u "Sramoti" je prilično sramotan. Fassbender se morao naći među nominiranima – umjesto, recimo, Demiana Bichira ("Bolji život") - za jedan od najintenzivnijih psihičkih striptiza u novom mileniju. Isto vrijedi i za fenomenalnu ulogu Jakea Gyllenhaala kao sociopatskog usamljenika u "Noćnim kronikama" koji je trebao dobiti prednost ispred npr. Benedicta Cumberbatcha ("Igra oponašanja"), kao i sam film u glavnoj kategoriji. Gylenhall u "Nightcrawleru" je približan "level" De Nira u "Taxi Driveru".

'PRVI ČOVJEK' (Damien Chazelle, 2018.)
Najrecentniji previd jedan je od krupnijih u novijoj povijesti Oscara. Najbolji (američki) film 2018. bio je nominiran samo u "tehničkim" kategorijama (scenografija, zvuk, miks zvuka, vizualni efekti; potonjeg je "utješno" i osvojio), a u konkurenciji su se, recimo, našli "Black Panther" i "Bohemian Rhapsody". Samo je scena slijetanja na Mjesec iz "Prvog čovjeka" vrijednija nominacije za Oscara od nekih filmova u cijelosti. Okej, Chazelle je friško dobio kipić za režiju "La La Landa", ali mogao je barem biti nominiran za sjajan pothvat, kao i sam film, te Ryan Gosling za glavnu mušku ulogu i Claire Foy za sporednu žensku. "First Man" je pravi (američki) klasik u nastajanju. To će zasigurno i postati, s Oscarima ili bez njih.

#OSCARI

Izdvojeno