‘Okus ljubavi‘: Gurmanska romansa

Donesena odluka francuske komisije da kao kandidata za Oscara u kategoriji međunarodnog filma odabere gurmansku romansu "Okus ljubavi" ("La passion de Dodin Bouffant"/"The Taste Of Things") nemalo je iznenadila filmski svijet i u konačnici se pokazala krivom procjenom.

Očekivalo se da će francuski oskarovski kandidat postati sudska drama "Anatomija pada" koja je osvojila Zlatnu palmu u Cannesu, no odabran je ipak "Okus ljubavi", ekranizacija romana "The Passionate Epicure: La Vie et la Passion de Dodin-Bouffant" Marcela Rouffa.

Na kraju je "Anatomy Of a Fall" postao oskarovski takmac u glavnoj i još nekim važnijim kategorijama (režija, scenarij, glavna ženska uloga), a "The Taste Of Things" je dospio na tzv. "shortlist" od 15 filmova, ali nije i upao među pet finalnih "međunarodnih" nominenata.

Pa ipak, "Okus ljubavi" ima sastojke koji ga čine potentnim kandidatom. Redatelj Tran Anh Hung ("The Scent of Green Papaya", "Norwegian Wood", "Eternity") osvojio je nagradu za režiju ovog filma u Cannesu, gdje se prikazivao pod naslovom "The Pot au Feu".

Glavna glumica je oskarovka Juliette Binoche i ona je već glumila u jednom filmu o ljubavi i hrani, nominiranom za pet zlatnih kipića ("Čokolada). Napokon, jedan film o hrani i francuskoj kuhinji osvojio je Oscara baš u kategoriji izvan engleskog govornog područja – danska "Babettina gozba" sa Stephane Audran u glavnoj ulozi iz 1987. godine.

Otad novamo snimljeno je dosta "food" filmova, naročito u zadnjih 15-20 godina ("Juhu-hu", "Nema rezervacija", "Julie i Julia", "Soul Kitchen", "Pogrešna dostava", "Glavni kuhar", "Indijski začin na francuski način", "Paklena kuhinja"...). No, "Okus ljubavi" spada među bolje ili svakako najslasnije i nešto više je od običnog filma o hrani.

Odmah od prve scene gledatelju rastu zazubice i poželjno je sit ući u kino te poslije projekcije poći na neku večericu, nipošto prije. Scena traje debelo preko pola sata (!), što je čini najdužom takvom u žanru, a fokusirana je na elaboriranu pripremu i konzumaciju jela od više slijedova od sastojaka kao što su teletina, riječni rakovi, burgundski umak, divlja slanina...

Gledatelj ne ide zatim da je proteklo više od pola sata. Režija je senzualna i taktilna, s puno detalja: redatelj pristupa žanru "food" filma s puno žara i prebacuje gledatelja u kuhinju dok kamera Jonathana Ricquebourga ("Smrt Luja XIV.", "Rez!") neprimjetno klizi oko stolova, lonaca i likova koje nam nenametljivo predstavlja i skicira njihove odnose bez puno izgovorenih riječi.

Najveći fokus je na slavnom gurmanu Dodinu (Benoît Magimel; friško viđen u "Pariškim uspomenama" i "Priči s Pacifika"), tj. njegovoj kuharici Eugénie (Binoche), potom i njihovim mladim, tinejdžerskim asistenticama (Galatéa Bellugi, Bonnie Chagneau-Ravoire).

Strast za kuhanjem se osjeća s ove strane ekrana, gotovo i okusi i teksture jela poput telećeg karea sa zelenom salatom ili norveškog omleta kao deserta. Hrana djeluje vrlo ukusna i takoreći je možemo namirisati pa i okusiti. Savršeno je jasno zašto Dodinu tepaju da je "Napoleon kulinarske umjetnosti/gastronomije" (vrijeme radnje je 1885.), kao i to da je Eugénie daleko više od kuharice – prava umjetnica.

Njihov dar za kulinarsku umjetnost je evidentan, kao i ljubav prema hrani. "Otkriće novog jela čovječanstvu donosi više radosti od otkrića nove zvijezde", kaže Dodin. Vole oni i jedno drugo već 20 godina, izražavajući tu ljubav senzualnim, erotičnim kuhanjem i "stvaranjem čuda na vatri" umjesto da je verbaliziraju.

Dodin i Eugénie žive i povremeno spavaju zajedno, uživaju u uzajamnom društvu, ali nisu u braku s obzirom da ona uporno odbija njegove bračne ponude sve do jednog trenutka kad će se konačno vjenčati u "jesen života". Hrana je metafora ljubavi, preslik njihovih osjećaja.

Odnosno, polusatno kuhanje hrane u prvoj sceni je metafora njihovog sporogorećeg romantično-ljubavnog odnosa. Binoche i Magimel bili su par u stvarnom životu, što se osjeti i daje veću težinu filmu. "The Taste Of Things" pobuđuje i našu glad za ljubavi, ne samo hranom.