StoryEditor
Film & TVCINEMARK RETRO(PER)SPEKTIVA

‘Oglas donosi smrt‘: Cimer straj

31. svibnja 2021. - 18:33

Sufiks "iz pakla" lijepio se na antagonist(ic)e popularnih trilera s kraja osamdesetih i početka devedesetih. Ljubavnica iz pakla je prijetila oženjenom muškarcu u "Kobnoj privlačnosti". Murjak iz pakla terorizirao je bračni par u "Policajcu bez kontrole". Bejbisiterica iz pakla je razarala obitelj u "Ruci koja njiše kolijevku"...

U tom špaliru se našla i cimerica iz pakla u trileru "Oglas donosi smrt" ("Single White Female", 1992.) veteranskog režisera Barbeta Schroedera, poznatog po drami "Barfly" o životu alkoholičarskog pisca Charlesa Bukowskog i onomad friško nominiranog za Oscara za režiju "Reversal Of Fortune".

FILM: Single White Female; triler , SAD, 1992. REŽIJA: Barbet Schroeder ULOGE: Bridget Fonda, Jenier Jason Leigh OCJENA: ****

Filmovi takvog tipa silazili su tada s hollywoodske žanrovske pokretne trake ("Poison Ivy", "Crush"...), ispreplećući psihologiju i tjelesnost u erotski triler, lansiran u orbitu s megahitom "Basic Instinct", te nerijetko koketirajući s hororskim "slasherom". Međutim, "Oglas donosi smrt" se razlikovao od najvećeg dijela konkurencije i to je savršeno jasno na novo, retro(per)spektivno gledanje filma, ekranizacije romana "SFW Seeks Same" Johna Lutza.

Igrao je prema pravilima i poštivao trope žanra oslikavajući scenarij iz cimerske noćne more, ali u toj igri i nadilazio dominantna trilerska strujanja umjetničkom režijom, odličnom glumom i psihoseksualnom podtekstualnošću s dodirom žanrovske filmofilije i erotske perverzije, bivajući nešto više od standardnog "90's thrillera", poticajan za gledanje i pisanje.

Vidljivo je da ovaj žanrovski film potpisuje neamerički redatelj koji je trileru pristupio iz neameričke/europske perspektive, svojstvene Romanu Polanskom (paranoidna "stanarska" trilogija "Odvratnost" – "Rosemaryna beba" – "Stanar") i Paulu Verhoevenu ("Sirove strasti").

Jeziva stara zgrada, gdje se nalazi prostrani stan protagonistice Allison "Allie" Jones (Bridget Fonda), kao da je preseljena iz "Rosemary's Baby". Stan je istovremeno "homey" i "scary", poziva vas da se u njega uselite i tu živite, sniman u artističkim plavetnim tonovima noći, ali i izaziva oprez sa svojim beskrajnim, hodnicima, labirintnima poput podruma zgrade, kao i škripavim podom i ventilacijskim otvorima idealnim za prisluškivanje susjeda dok vode ljubav i štogod.

Na određeni način stan je preslik labirintna uma Allieine nove cimerice Hedre Carlson (Jennifer Jason Leigh) koja u isti mah djeluje nevino i prijeteće, kao anđeo rođen u paklu. "Hedy", nazove je Allie, prema zvijezdi nijemih filmova Hedy Lamarr, u još jednoj zgodnoj Schroederovoj filmofilskoj referenciji.

Allie i Hedy se polako zbližuju u scenama neobično visoke razine životnosti i intimnosti u kojima im Schroeder daje prostor veličine njihova stana da kreiraju trodimenzionalne likove, što Leigh koristi za gradnju karakterne studije psihopatkinje, najdojmljivije s ove strane Glenn Close ("Fatal Attraction") kojoj konkurira i umorstvom kućnog ljubimca (nekad zec, sad pas).

Duboko u sebi tužna, usamljena i nesretna, Hedy je pronašla drugi dio sebe, duhovnu sestru blizanku koju traži nakon smrti prave blizanske seke, a Allie prijateljicu, nekog tko će je načiniti manje samotnom poslije traumatičnog razlaza sa zaručnikom-preljubnikom Samom u tumačenju Stevena Webera.

Svaka od njih pronalazi u onoj drugoj nešto što joj nedostaje ili je kompletira, toliko da se nadopunjuju i takoreći međusobno počinju sličiti. Prijateljstvo i sestrinstvo se razvija u nešto nalik (napose za ono doba provokativnoj) zajednici istospolnih partnera, gotovo maloj obitelji, barem u očima Hedy koja idealizira Allie, možda i za njom romantično čezne.

Stoga, ponovni ulazak Sama u cimeričin život posesivna Hedy doživljava kao izvanjsku prijetnju njihovoj idili, zbog čega poseže za lažima i manipulacijom, prešućujući njegovo pismo, brišući poruke sa "sekretarice" itd., a spremna je i ubiti, i to (brutalno profeministički) potpeticom u oko.

Jer, u njezinoj glavi Allie pripada samo njoj, kao što će joj pripadati i njezina odjeća, čak i frizura i boja kose, kad je počne kopirati, magleći razliku između negativke i pozitivke kao glavnih ženskih likova u jednom filmu, psihološko-erotskom trileru, što je onda bila prijelomno i rijetko, a ni danas nije prečesto.

Schroeder je "verhoevenovski" provokativan u izgradnji odnosa Allie i Hedy koji počiva na psihoseksualnom. Dok Sam i Allie vode ljubav u sobi, naga Hedy je sama u kadi. S druge strane, Allie će malo kasnije zateći Hedy kako masturbira, ali neće odmah uzmaći i skrenuti pogled, već je promatrati dok se ova ne okrene i tek onda šmugnuti u sobu.

Kulminacija provokacije stiže u trenutku kad se Hedy, izgledajući kao Allie i pretvarajući se da je ona, uvuče u Samov krevet dok on spava i pruži mu oralno zadovoljstvo, a njegova "hoću-neću" reakcija je prilično dvosmislena na temu muško-ženskih seksualnih odnosa i stvorena za raspravu među parovima.

Cijeli film je refleksija te scene opipljivog ambigviteta, mračni, kompleksni psihološki triler na temu ljudske dualnosti, krize (ženskog) identiteta, pretvaranja u nekog drugog (u potrazi za samim sobom) na njegovu, tj. njezinu sliku i priliku te straha od samoće, nepoznavanja bliske osobe i moguće spoznaje da živite s potpunim strancem, nekim tko nije za koga se izdaje.

Dualnost i transformacija sugeriraju i metafilmsku glumačku igru pa će netko za Hedy pomisliti da je glumica s obzirom na promjene imidža i to da nije nikad ista osoba ("Druga je bila više poput tebe... Možda idući put budem plava..."). Svakako je smisleno da Hedy u jednoj sceni na televiziji gleda "Vrtoglavicu" Alfreda Hitchcocka s dualnim ulogama Kim Novak, a mogla je gledati i "Personu" Ingmara Bergmana, u kojoj se nije znalo gdje počinje Liv Ullman, a gdje završava Bibi Andersson.

"Persona" je utjecajna za Schroedera, iako on neće stopiti lica svojih parnjakinja i kadrirati ih "en face" i u profilu, što je napravio David Lynch s Naomi Watts i Laurom Harring u "Mulholland Driveu". Snimat će, zato, Allie i Hedy, rame uz rame, u zrcalnom odrazu srebrne tacne ili ogledala i jezivo spojiti njihove izrezane fotografije kao da tvore jednu (istu) osobu.

"Izgleda kao da gledam u sebe", reći će Allie kad Hedy napravi "makeover" da je njezin gay susjed Graham (Peter Friedman) neće isprve prepoznati. "Mislio da si ti, ali je bio netko drugi", Graham ispriča Allie susret s Hedy. "Sviđa mi se kako izgledam", kaže Hedy gledajući se u zrcalo, nakon čega takva, nalik Allie, posjeti seks-klub u pamtljivoj sceni efektno ozvučenoj Enigmom ("Sadness").

Sve ovo dodatno potencira i uslojava kasniji dijalog između njih dvije koji anulira "over the top" finale s najmanje jednim klimaksom viška i uzdiže "Single White Female" znatno iznad prosjeka "slasherskog" trilera, kad Hedy nepovratno postane hororski stroj za ubijanje i lovi Allie po podrumu s kukom u ruci, podsjećajući na standardnog negativca iz filma strave. "Nisi bila sva svoja", Allie govori Hedy. "Znam, bila sam ti."

Film s kojim je Bridget Fonda postala zvijezda

Jennifer Jason Leigh skrenula je pažnju na sebe još polovinom osamdesetih ("Krv i meso"...), a "Oglas donosi" smrt je pretvorio Bridget Fondu u zvijezdu devedesetih. Glumica je do kraja iste godine bila zamijećena i u "Samcima", nakon čega su uslijedili "Put bez povratka", "Napojnica od 2 milijuna dolara", "Gradska vijećnica", "Jackie Brown"... Nažalost, povukla se iz glume nakon prometne nesreće početkom dvijetisućitih. P.S. "Single White Female" se prikazuje u noći s 31. svibnja na 1. lipnja na TV1000.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
23. lipanj 2021 14:11