Bella Ciao! Netflix je prošlog vikenda pustio drugi dio pete i, navodno, završne sezone veoma popularne španjolske akcijsko-trilerske serije "Kuća od papira", globalnog TV fenomena znanog i po izvornom naslovu "La casa de papel" ili engleskom "Money Heist".
Fanovima "masterminda" Profesora (Alvaro Morte) i njegove pljačkaške skupine s planom da pošto-poto opelješe španjolsku Kraljevsku kovnicu novca u Madridu bit će teško prihvatiti da je priča došla koncu.
Gledatelji se intenzivno druže posljednje četiri godine s Profesorom i njegovim poštenim lopovima, kao što su Tokio i Rio (Úrsula Corberó, Miguel Herran), prometnutima u nacionalne junake i simbole otpora, reflektiranog i u talijanskoj partizanskoj pjesmi "Bella Ciao" koju vole pjevati.
Oni su ukrali njihovo srce unatoč tome, ili baš zato, što se serija kreatora Alexa Pine ("White Lines", "Sky Rojo") nije libila propisno budžetirani pljačkaški/talački akcijski triler ubaciti u balon jeftine španjolske sapunice s ponekad prenapuhanim melodramskim podzapletima i nekima od najiritantnijih likova u povijesti televizije (Arturo), odnosno spojiti "die hardovsku" akciju i "marisolovsku" sapunjaru.
Ipak, fanove treba utješiti da "Kuća od papira" u finalu nije podbacila kao, recimo, "Igra prijestolja" i teško da će se potpisivati peticija za remake pete sezone jer završnica nije razočaravajuća, naprotiv.
Zarazna "La casa de papel" privedena je kraju na način na koji fanovi možda nisu očekivali, u smislu da će pljačkaši sa sad već ikoničkim maskama Salvadora Dalija, odjeveni u crvene kombinezone, jednostavno iznijeti 90 tona zlata iz zgrade pod opsadom u stilu "Pasjeg popodneva" (manje) i "Umri muški" (više), ali je u konačnici prilično zadovoljavajući.
Komplikacije su sastavni dio ove serije koja je kroz sezone žrtvovala neke drage likove iz Profesorove ekipe poput Nairobi, Osla i Moskve (Alba Flores, Roberto Garcia, Agustin Ramos). Čak i sam Profesor u jednoj sceni drugog dijela pete sezone kaže "Nije išlo kako smo željeli... nismo svi ovdje..."
Posljednji stradali član ekipe je neprežaljena Tokio koja je, doduše, otišla akcijski, s praskom, a njezina pogibija na kraju prvog dijela pete sezone donijela je seriji dotad najopipljivije emocije. "Tokio je mrtva", sa suzama u očima pljačkaš Denver (Jaime Lorente) govori Stockholm (Esther Acebo), donedavnoj taokinji koja je postala dio pljačkaške grupe.
Denver kao da ne vjeruje svojim riječima. Međutim, šok je stvaran i Tokio je doista mrtva, no njezin duh živi: ona je još uvijek naratorica "Kuće od papira" i akterica flešbekova, premda u zadnjih pet epizoda nema minutažu kao Profesorov brat Berlin (Pedro Alonso).
Berlin je stradao u drugoj sezoni, ali je, zbog popularnosti, nastavio živjeti kao jedan od vodećih likova, zahvaljujući Pininom posezanju u prošlost i otkrivanju korijena pljačkaških planova koji Profesorova brata na početku završne sezone odvode do naftne platforme, gdje će ga Palermo (Rodrigo De la Serna) upoznati s Bogotom (Hovik Keuchkerian).
"La casa de papel" u uvodu novih epizoda odlazi još dalje u prošlost, kad Tokio pripovijeda o tome da je zlato stiglo na Zemlju s meteorom i da nijedan metal nije uzrokovao toliko boli i ludila kod ljudi. Uvod kao da je inspiriran akcijskim blockbusterom "Armagedon".
To ima smisla s obzirom na to da je serija od prve epizode u svibnju 2017. do zadnje u prosincu 2021. dogurala do toga da izgleda gotovo kao produkcija Jerryja Bruckheimera, naročito u završnici sa stiliziranim, šminkerskim kadrovima helikoptera u zalasku sunca na tragu "Top Guna", "Hridi" ili "Con Aira".
Zadnjih pet epizoda druge sezone djeluju najskuplje dosad, premda su prožete s manje akcijskog trilera od prijašnje petorke. Prethodnih pet epizoda vjerojatno su i najbolje i najozbiljnije što je "Kuća od papira" dala u svih pet sezona serije, scenaristički najfokusiranije i najodmjerenije u ritmu.
S time se nije lako nositi u nastavku koji znade pokazati pokazuje sapuničarske boljke u podzapletu s ljubavnim trokutom Denver-Stockholm-Manilla (Belén Cuesta) ili otmičarskim međuodnosom Profesora i bivše policajke Alicije Sierre (Najwa Nimri) koja ga je "otela... opet", kako komentira Marseille (Luka Peroš).
No, takvi trenuci su rijetki i "La casa de papel 5-2" se većinski usredotočava na kompletiranje pljačke na kojoj Profesor inzistira pod svaku cijenu ("Neću umrijeti prije nego opljačkam..."), dok ga pukovnik Tamayo (Fernando Cayo) u tome namjerava spriječiti.
Odgovor na pitanje može li Profesor uspjeti izvesti najveću pljačku ikad i kako, tj. kako će zadati šah-mat, nije jednostavan kao što se možda činio, a do njega Pina dolazi stavljanjem naglaska na likove i njihove emocije nakon Tokijine pogibije i općenito, oslikane Coldplayevom pjesmom "Fix You".
Zajedništvo likova je srce serije. Dakle, pljačkaši, a ne pljačka zlata, njihovo druženje i planiranje koje im je dalo smisao života, neovisno o riziku smrti, zajedničko putovanje od prve do zadnje epizode i zasluženog oproštaja. Bella ciao, ciao, ciao...