Kampanja za dodjelu Oscara 2025. polako kreće. Glumice Carrie Coon, Natasha Lyonne i Elizabeth Olsen prijavile su se za oskarovske nominacije u kategoriji sporedne ženske uloge na račun izvedbi u istom filmu "Njegove tri kćeri" ("His Three Daughters").
Svaka od njih ima podjednaku minutažu, a i jednako su odlične u ulogama triju sestara koje se ponovno okupljaju kako bi bile uz nasmrt bolesna oca, štoviše predstavljene su u ponajboljim glumačkim izdanjima dosad. Obiteljska drama redatelja i scenarista Azazela Jacobsa ("French Exit" s Michelle Pfeiffer) premijerno je prikazana na festivalu u Torontu 2023., gdje je Netflix iskeširao visokih sedam milijuna dolara za prava i plasirao film na platformu koncem rujna, nakon limitirane kinodistribucije.
Kao što to obično biva kad su u pitanju drame na streaming servisu, "Njegove tri kćeri" nisu ostvarile visoku gledanost pored znatno komercijalnijih ostvarenja "Rebel Ridge", "Ružni" i "Crni pojasevi u službi" (u Hrvatskoj su najviše dosegnule deseto mjesto liste), ali Netflixu će donijeti prestiž nađu li se u utrci za Oscara. Film ima šanse za to, osobito u glumačkim kategorijama, odnosno nije isključeno da barem jedna (ako ne i dvije) od tri glumice dobije nominaciju.
Nominacija bi bila zajednički uspjeh jer su uloge sestrinski povezane. Coon, Olsen i Lyonne djeluju poput pravih sestara u ulogama Katie, Christine i Rachel. Odnos sestara u filmu djeluje realističan zato što se Jacobs ne libi razmirica među njima dok skrbe o ocu Vincentu (Jay O. Sanders) u posljednjim trenucima njegova života.
Česti su verbalni klinčevi između najstarije sestre Katie i Rachel koja se jedina brinula za oca i živjela s njim u brooklynskom stanu, a utjehu pronalazi u marihuani i sportskoj kladionici (Lyonne se pokazuje i kao talentirana dramska glumica, ne samo komičarka). Katie nervira njezin stav, premda ni ona ni Christina nisu bile uz oca i rijetko su ga uopće posjećivale otkako su se iselile i započele vlastite živote.
Radnja rijetko napušta stan i "His Three Daughters" na mahove djeluje poput kazališne predstave (aluzija na Čehovljeve ”Tri sestre”) ili "koronskog" filma svedene lokacije i produkcije: tek tu i tamo u kadru se nađu bolničari (Rudy Galvan, Jasmine Bracey) koji posjećuju sestre da njihovu ocu osiguraju hospicijsku njegu kod kuće te Rachelin dečko (Jovan Alepo). No, "Njegove tri kćeri" ne drame puno i lišene su teatralnosti i povišene emocionalnosti, a to je veliko postignuće s obzirom na tematiku umiranja, tj. smrti.
Ne zna se koliko će još dugo Vincent izdržati i smrt je neizbježna, visi cijelo vrijeme u zraku, stoga se sestre pripremaju za oproštaj i lagano već počinju procesuirati tugu. Procesuiranje tuge preslikava se na gledatelja koji je izgubio (ili gubi) roditelja i dobro zna kako se sestre osjećaju, da se nešto u njima mijenja i više nikad neće biti iste nakon trajne odsutnosti bliske osobe.
Suptilno dirljiva drama dubokih, slojevitih emocija mogla bi se natjecati i u glavnoj kategoriji na Oscarima s obzirom da nema puno filmova na ovu temu, posebice ne ovako realističnih. "Smrt koju smo gledali na filmu nema veze sa stvarnošću", čujemo u jednoj sceni "His Three Daughters". "Njegove tri kćeri" pobijaju tu konstataciju.