StoryEditor
Film & TVCINEMARK OBLJETNICA

‘Nepodnošljivi gnjavator‘: Motaj kabele, gasi internet

12. srpnja 2021. - 22:09

Honorar od 20 milijuna dolara dobio je Jim Carrey prije 25 ljeta za ulogu u crnoj komediji "Nepodnošljivi gnjavator" ("The Cable Guy", 1996.). Komičar gumena lica u kratkom je roku ušao u elitni klub najbolje plaćenih glumaca hollywoodske "A" liste.

Dvije godine (1994., 1995.) i pet kinohitova zaredom sa zaradom većom od 100 milijuna u Americi i/li svijetu ("Ace Ventura: Šašavi detektiv", "Maska", "Glup i gluplji", "Batman zauvijek", "Ace Ventura: Kad priroda zove") bili su dovoljni da se Carrrey momentalno pridruži Schwarzeneggeru, Harrisonu Fordu, Stalloneu, Tomu Cruiseu, Willisu... A s honorarom za "Nepodnošljivog gnjavatora" postao je prvi član kluba glumaca teških 20 milijuna dolara po filmu.

FILM: The Cable Guy; crna komedija; SAD; 1996. REŽIJA: Ben Stiller ULOGE: Jim Carrey, Matthew Broderick OCJENA: ****

Carrey je s "The Cable Guy" postavio novi rekord, kao što su to prije njega napravili Stallone (10 milijuna dolara za "Ramba III") i Schwarzenegger (15 za "Terminatora 2"). Očekivanja od "Nepodnošljivog gnjavatora" bila su velika, ali film je na kraju postao promašajem ljeta 1996., stiješnjen sredinom lipnja između akcijskih hitova "Hrid" i "Brisač", doslovno "between a rock and a hard place".

Na budžet od 47 milijuna dolara zaradio je 60 u američkim kinima, uvjerljivo najmanje od svih Carreyjevih filmova, kao i drugih komedija 1996., od "Luckastog profesora" do "Krletke" i "Ludih božićnih zvona". Ljudi su izlazili razočarani iz dvorana, od Amerike do Hrvatske i Splita, gdje je igrao u kinu "Marjan". Publika je očekivala urnebesnu "carreyjevsku" komediju, nekakvog "Acea Venturu 3" ili "Dumb and Dumber 2", da bi u konačnici dobila nešto prilično drukčije i mračnije.

U režiji komičara Bena Stillera i prema scenariju Loua Holtza Jr-a, "The Cable Guy" je ispao crna komedija s elementima "stalkerskog" trilera, a Carreyjev lik, "cable guy" ili tip za kabelsku Chip Douglas (kako se prvotno predstavlja), dvostruko mračniji, čudniji i manijakalniji nego što je to bio njegov Riddler iz "Batman Forever", blizak Robertu De Niru iz godinu kasnijeg "Fana".

Površinski, "Nepodnošljivi gnjavator" je komedija i Chip je klasični Carreyjev lik, sklon kinetičnoj fizičkoj komici i prenaglašenem humoru puštenom s lanca (igranje košarke, karaoke-pjevanje Jefferson Airplaneove "Somebody To Love"). "To je moj humor", kaže Chip u jednom trenutku.

No, ispod "gumiflex" kreveljenja, potenciranog do groteske i krajnje nesimpatičnosti, krila se "deeply troubled" patologija s korijenima u "Nepoznatom iz Nord Expressa". Otprilike kao da je Carrey simultano provučen kroz "Kralja komedije" i "Kobnu privlačnost" ili, još bolje, "Oglas donosi smrt" koje su Stiller i Holtz gledali na VHS-u dok su čekali da im "cable guy" popravi kabelsku.

Stiller je prepoznao mrak u Carreyju, a Carrey je, spreman na veliki karijerni rizik na vrhuncu slave i subverziju vlastite komedije, ugasio svjetlo, upalio TV i šarao po kanalima, kanalizirajući sve što je Chip (po)gledao, od showa Jerryja Springera i suđenja O.J. Simpsonu, preko sapunica i MTV-ja, do filmova poput "Kad jaganjci utihnu" i "Zlatno oko".

Nikad ne doznajemo Chipovo pravo ime zato što je on izgubio vlastiti identitet i postao svaki lik sa televizije kojeg je vidio otkako se zalijepio za ekran kao klinac. "Kad sam bio mali, majka je radila noćne smjene, nisam nikad upoznao oca, ali stari TV je bio uvijek tu za mene", Chip otkriva Stevenu M. Kovacsu (Matthew Broderick) kojem je, friško useljenom u novi stan, došao instalirati kabelsku i, usamljen, bez prijatelja, postao njime opsjednut, toliko da se sve dublje uvlači u njegov život.

Prebiranje po TV kanalima sa smetnjama i iskrivljenom slikom otvara "The Cable Guy" i kasnije se ponavlja s redom serija, talk showova, sitcomova, Springera, Larryja Kinga, vijesti, sapuničarstih i sudskih trakavica..., kao da najavljuje kako Chipov mozak funkcionira, sličo daljinskom upravljaču.

Chip daje životne mudrosti Stevenu i savjete kako da ponovno osvoji djevojku (Leslie Mann) prema posljednjim mislima iz Springerova showa, govori u popkulturnim televizijskim i filmskim citatima kao likovi "Vriska" puštenog krajem iste, 1996. godine u kina ("Svi smo ponekad usamljeni" vs. "Ponekad svi poludimo"), završava druženja s riječima "Ovime zaključujemo današnje emitiranje" i imitiranjem gašenja televizije putem daljinskog upravljača ("klik") itd.

Granica između televizije/filma i stvarnosti postaje metafilmski nevidljiva u "Nepodnošljivom gnjavatoru". Primjerice, Chip oponaša Hanibala Lectera kad je skinuo lice policajca i uzeo ga kao masku, a tog policajca i ovdje glumi Charles Napier. Titularni lik diskonektiran je od zbilje koju propituje kad kaže kako u pravom životu "nema glazbe za opasnost" i zato sam glasom stvara napetu filmsku muziku u završnici.

Kišom natopljeno finale na anteni satelita, koji "šalje zabavu i informacije milijunima zadovoljnih građana", podsjeća na kombinaciju "Ricocheta" i "Goldeneyea". "Kao u 'Zlatnom oku'...", potvrđuje komparaciju Chip koji se načas pretvara u negativca iz "Goldeneyea" za siromašne i usput pohvali "Vodeni svijet", godinu ranije sasječen od kritike kao što će to biti i njegov film.

Neshvaćeni "The Cable Guy" je bio film ispred svog vremena, na svoj način vizionarski kao "Waterworld" (topljenje polarnih kapa). Film je satirički zorno pokazao moguće posljedice ovisnosti od televiziji koja oblikuje ličnosti gledatelja poput Chipa, tj. kovanice "too much TV", bio odlična priprema za Carreyjev još bolji "Trumanov show".

Čovjek poput Chipa zasigurno bi se navukao na "The Truman Show" i to bi postao njegov "reality", stvarniji od stvarnosti. Dotad poznat po režiji lijepog filma MTV generacije "Reality Bites", Stiller kritizira televizijske programe devedesetih koji su doveli do reality showova, "true crime" emisija i svega što danas okupira maloekranski prostor i postaje opsesija prosječnog TV konzumenta koji svaku iduću epizodu iščekuje s nestrpljenjem.

Stiller detektira početke bastardizacije i tabloidizacije (M)TV-a miješanjem svih tipova emisija na kanalima, s naglaskom na "court TV", odnosno izvještavanje sa suđenja nekadašnjoj hollywoodskoj dječjoj zvijezdi Samu Sweetu (igra ga sam Stiller) o kome će se snimiti film s Ericom Robertsom u glavnoj ulozi.

Pojavom interneta, društvenih mreža i streaminga gledalačko iskustvo se otelo kontroli kao i kvaliteta TV programa, još snažnije zalijepivši gledatelja pred televiziju, laptop ili mobitel, kumujući da se otuđi od stvarnog svijeta i da mu ekran postane najbolji prijatelj. Kabelska TV ili streaming, sasvim je svejedno, bitno da se nešto gleda i surfa po kanalima ili internetu. Razvoj interneta i tehnologije Chip/film je predvidio.

"Budućnost je sad. Uskoro će svaki američki dom integrirati TV, telefon i kompjuter. Moći ćeš posjetiti Louvre na jednom kanalu ili gledati žensko hrvanje u blatu na drugom. Moći ćeš obavljati šoping od kuće ili igrati 'Mortal Kombat' s prijateljem u Vijetnamu. Mogućnostima nema kraja", (pro)rekao je Chip koji je sigurno preživio smjenu tehnologije i radi negdje kao "Internet provider guy". Motaj kabele, gasi internet. Ovime zaključujemo današnje emitiranje. Klik.

Nakon promašaja - opet hit

Producent filma je Judd Apatow koji se proslavio sa "Zalomilo se", a na snimanju se upoznao s Leslie Mann i oženio je godinu kasnije. Jim Carrey se vratio na blockbusterske staze već iduće 1997. s "Lažljivcem", a i "Trumanov show" je 1998. postao kinohit. Te godine je Stiller postao komičarska zvijezda s hitom "Svi su ludi za Mary".

item - id = 1112244
related id = 0 -> 1136599
related id = 1 -> 1136718
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. listopad 2021 01:35