Tajlandska obiteljska humorna drama “Kako se obogatiti prije nego što baka umre” (“Lahn Mah”/”How To Make Millions Before Grandma Dies”) dospjela je na oskarovski “shortlist” 2025. u međunarodnoj kategoriji. Međutim, film na kraju nije dobio nominaciju i upao u top pet, kao ni još neki zvučni naslovi tipa “Vermiglio”, “Santosh”, “Armand”, “Kneecap”; Akademija se odlučila za “Emiliju Pérez”, “Još sam tu”, “Poplavu”, “Djevojku s iglom” i “Sjeme svete smokve”.
No, “Kako se obogatiti prije nego što baka umre” već je i ovako ušao u povijest kao prvi tajlandski “shortlisted” film od 1984. naovamo, otkako se Tajland počeo prijavljivati za Oscar utrku. Pored toga, “How To Make Millions Before Grandma Dies” postao je i hit u tajlandskim i južnoazijskim kinima. Hitoidnost filma ne čudi.
“Kako se obogatiti prije nego što baka umre” je vješto odrađen za jedan gorkoslatki “tearjerker movie”, snimljen s očitom namjerom da ljude rastuži ili rasplače, a pozicioniran je na granici populističkog repertoarnog “crowd pleaser” filma i egzotičnog festivalca, tako da je mogao biti prikazan na ZFF-u i u splitskom HNK-u prije redovne kinodistribucije.
Priča se odvija u kineskoj četvrti Bangkoka i fokusirana je na obitelj Tajlanđana podrijetlom iz Kine. Najstarija članica obitelji, baka Menju (78-godišnja debitantica Usha Seamkhum) boluje od raka, što familija skriva od nje, ali njezin dvadeset-i-nešto-godišnji unuk M. (tajlandski glumac i pjevač Putthipong “Billkin” Assaratanakul) kaže joj istinu.
“Tijelo je bakino, ima pravo znati”, govori M, koji ima skrivene motive: želio bi dobiti njezino nasljedstvo nakon što je odustao od koledža i propao mu je online posao, ponukan primjerom rodice Mui (Tontawan Tantivejakul); ona se brinula o djedu do zadnjeg časa i on joj je ostavio kuću.
“Znaš li što stari ljudi žele, a nitko od potomaka im to ne može dati? Vrijeme”, Mui govori M-u uz savjet da bude s bakom toliko dugo dok se ne navikne na “miris stare osobe”. Baki je isprve čudno što M cijelo vrijeme visi kod nje, iako je prije nije tako često posjećivao, ali ona ubrzo uspijeva prozreti njegovu shemu (“Ti siješ u nadi da ćeš nešto žeti?”).
Jasno, što unuk više provodi vremena s bakom, pomažući joj na placu itd., među njima se, neovisno o uzajamnim nesavršenostima i razlikama u karakterima, razvija snažna privrženost vrednija od najvećeg bogatstva, potvrđujući izvorni naslov filma (na engleskom “Grandma’s Grandchild”).
Ima tu predvidljivosti, pa i programiranosti u pogledu upravljanja gledateljevim osjećajima. Ipak, redatelj Pat Boonnitipat umije ostati suptilan i zašećerenu priču načiniti gorkom, tj. likove stvarnima i istinski proživljenima, odbijajući biti besramno sentimentalan i pronalazeći veliku dozu dramske iskrenosti, čak i neočekivanog humora u danoj obiteljskoj situaciji i interakcijama bake koja polako prihvaća smrt(nost) i unuka koje će ovo iskustvo načiniti boljim čovjekom.
Vrlo poistovjetljiv kao film nadahnut “bezbrojnim obiteljskim pričama”, “How To Make Millions Before Grandma Dies” navodi gledatelja da razmišlja o odnosima u vlastitoj familiji i sjeti se trenutaka sa svojom bakom, osobito u emotivnoj, suznoj završnici. Filipinska kina dijelila su pakete maramica s ulaznicama. Možda bi o tome mogla razmisliti i hrvatska.
Komentari (0)
Komentiraj