It's a boy, it's a girl, it's a... Junior. Ako vas ovo podsjeća na "It's a bird, it's a plane... it's Superman", bit je pogođena. U komediji "Junior" (1994.) Ivana Reitmana trudan je (p)ostao jedan od najvećih filmskih "supermana" svih vremena – Arnold Schwarzenegger. Prvo pa muško. Muškarčina. Conan i Terminator osobno. Bilo bi čudnije samo da je prvu mušku trudnicu na svijetu igrao Sylvester Stallone.
No, sve da mu je uloga i ponuđena, Sly se opekao s komedijama ("Oscar", "Stani ili će moja mama pucati") i zasigurno bi je odbio. Nasuprot njemu, Arnie je pronašao finu humornu, autoironičnu nišu u komičnim filmovima s redateljskim potpisom Reitmana ("Twins", "Kindergarten Cop") i nije se plašio nesvakidašnjih, visokokonceptualnih glumačkih izazova, tipa da bude brat blizanac Dannyju De Vitu i odgojitelj u vrtiću.
Od svih izazova "Junior" je bio najizazovniji i najriskantniji, kompariran i s "Blizancima" i s "Policajcem iz vrtića", prijašnjim obiteljskim čedima Reitmana i Arnieja (i De Vita) kao treći dio njihove neslužbene trilogije. "Lud sam što ovo radim", svjestan je rizika Schwarzeneggerov lik-znanstvenik, genetski inženjer dr. Alex Hesse.
"Možda jesi, ali si i trudan", obavještava ga njegov partner, ginekolog Larry Arbogast (De Vito), s kojim je radio na revolucionarnom lijeku za sprječavanje spontanih pobačaja. "Trudan sam", ponavlja Alex u nevjerici Larryju, sa njim i Arnie, onako kao što je postavio pitanje "Imam brata (blizanca)?!" u filmu "Twins".
Hesse ne može vjerovati da je zatrudnio, a Schwarzenegger da je pristao glumiti nosećeg muškarca. Scenaristi Kevin Wade ("Meet Joe Black") i Chris Conrad ne objašnjavaju mušku trudnoću u tančine jer bi se zapleli u nevjerojatnosti, otprilike kao autori "Face/Off-a" (transplantacija lica Johna Travolte i Nicolasa Cagea).
Jednostavno, "Junior" traži od gledatelja da prihvati premisu o eksperimentalnoj muškoj trudnoći kao što je prihvatio "sperm milkshake" eksperiment u "Blizancima", bila ona znanstvena (manje) ili znanstveno-fantastična (više). Arnie se, konačno, proslavio SF filmovima, a "Junior" nije ništa manje znanstveno-fantastičan od "Terminatora 1&2", "Predatora", "Trkača" i "Potpunog sjećanja", čak i dijeli nešto od njihova "vizionarstva", samo pod okriljem neobične komedije.
Neobičnost filma koštala ga je ondašnje recepcije u svjetskim kinima, gdje je zaradio "samo" 108 milijuna dolara, najmanje od svih Schwarzeneggerovih komedija, računajući i "Luda božićna zvona". Nije ga isprve prigrlio ni ovaj fan Arnieja, još pod velikim dojmom njegovog prvog filma iz 1994. "True Lies". Možda i zato što nije bio smiješan i zabavan kao "Twins" i "Kindergarten Cop", više nekakva dramedija, na što onda nismo bili spremni.
Međutim, "Junior" je postajao prisniji na svako novo gledanje u rasponu od 25 godina, sve do ovog najnovijeg, kad je savršeno jasno koliko je podcijenjeni film aktualan i koliko se Schwarzenegger hrabro izložio riziku, premda mu se to isplatilo – dobio je nominaciju za Zlatni globus za glavnu mušku ulogu u kategoriji komedije ili mjuzikla zajedno s npr. Hughom Grantom ("Četiri vjenčanja i sprovod"), Johnnyjem Deppom ("Ed Wood") i Jimom Carreyjem ("Maska").
"Možeš li gledati na nešto bez predrasuda", pitao je Alex znanstvenicu Dianu Reddin (oskarovka Emma Thompson) i kritiku, a njegov tumač Arnie riskirao biti predmet sprdnje i protuprirodno "zatrudnio" u inat potencijalnim usporedbama s napuhanim kitom, slonom u staklarni itd. iz pera predrasudnih kritičara koji su u njemu vidjeli ili još uvijek vide isključivo akcijskog glumca/stroj za ubijanje vojske negativaca.
Uloga nije podrazumijevala rigoroznu kuru debljanja kao. primjerice, Stalloneova za "Cop Land", već umjetni stomak, no Schwarzenegger je isto nabacio par kila na svoje mišićavo tijelo u 47. godini. Vječito raspoložen za samoironiju, Arnie je u "Junioru" otišao najdalje u smjeru poigravanja svojim nabildanim "macho" imidžom.
Schwarzenegger nikad nije mogao biti žena, ali je to postao u "Junioru", kao Tony Curtis-Jack Lemmon ("Neki to vole vruće"), Dustin Hoffman ("Tootsie") i Robin Williams ("Tatica u suknji"). Ne samo žena, već trudna žena – mama. Kad se Arnie odjene u ženu Alexu i, takav, dođe u toplice za trudnice, on(a) se predstavlja kao istočnonjemačka atletičarka, s tijelom kao nuspojavom steroida.
Pričajući Alexinu priču kao "istinitu laž" on se poistovjećuje s njom i istinski uživljava u ulogu žene. Mačo imidž se otapa kako tata akcije sve više postaje mama – Schwarzenegger pronalazi i pokazuje svoju žensku stranu i majčinske osjećaje (prema djetetu koje Alex/a nosi u trbuhu), čak i prvi put pušta suzu, ranjiviji nego ikad prije, možda i poslije, u šačici prilično dirljivih scena.
"Imam osjećaj da sam izgubio kontrolu nad tijelom", govori Hesse koji pati od jutarnje mučnine, a i bradavice mu bride nakon što su on i Arbogast oplodili jaje i umetnuli ga u njegov trubuh, te mu omogućili trudnoću uz pomoć eksperimentalnog lijeka i hormonskih dodataka. "Malo bridenja i trbobolje neće te ubiti", bodri Larry mrcinu od trudnice.
Što je to za akcijskog junaka naspram borbe s izvanzemaljskim Predatorom, zar ne? U tome i jest kvaka jer jedan će muškarac, Hesse, iskusiti kako je biti trudna žena, mama i tata u jednom tijelu. I eto vizionarstva filma koji su Reitman i ekipa donijeli na svijet 1994. pod danas nikad aktualnijom parolom "moje tijelo, moj izbor" (izgovara je Arnie).
"Junior" je propitivao podjelu muško-ženskih uloga (tata, mama) i odgovornosti u suvremenom majčinstvu/očinstvu i smjelo brisao granice među spolovima roditelja. Pri Dianeinu posjetu toplicama za trudnice, ona i Alex(a) izgledaju kao da se spremaju podići dijete u istospolnoj zajednici, slično nekim scenama s Hesseom i Arbogastom.
"To je i moje dijete", kaže Arbogast. "I ja ću postati mama", veli Reddin koja se isprve naljutila što joj je Hesse trudnoćom i rađanjem djeteta "oduzeo svetu ulogu ženskosti". Dosta je to kompleksnosti za isprve ismijavanu komediju o prvom trudnom muškarcu.