StoryEditor
Film & TVCINEMARK NA FESTIVALU

JOŠ JEDNA RUNDA Film za isprati gorki okus 2020. i nazdraviti 2021.

12. prosinca 2020. - 19:31

Naravno, iznenađenja su moguća, ali velika je šansa da će ove subote na 33. dodjeli Europskih filmskih nagrada slaviti "Another Round" ili, izvorno, "Druk". Novi uradak prvaka danske kinematografije Thomasa Vinterberga ("Festen") djeluje kao najveći favorit i trebao bi osvojiti barem Europske Oscare za film i(li) režiju, ako ne i kipić za glavnu mušku ulogu Madsa Mikkelsena, na što tipuju i zvjezdani Viggo Mortensen i nikad bolji Goran Bogdan.

Europska filmska akademija "duguje" Vinterbergu nagradu nakon što je njegov izvanredni "The Hunt", nominiran i za američkog Oscara, potvrdio samo nominaciju za scenarij. EFA Duguje kipić i Mikkelsenu, jednom od najboljih europskih glumaca posljednjih 20 godina, ujedno i jednoj od najvećih suvremenih zvijezda EU kinematografije s čestim izletima u Hollywood.

FILM: Druk; drama; Danska, 2020. REŽIJA: Thomas Vinterberg ULOGE: Mads Mikkelsen, Thomas Bo Larsen OCJENA: **** ½

Za europski doprinos svjetskoj kinematografiji Mikkelsen je dobio specijalnu EFA-inu nagradu, ali nikad za neku ulogu, iako je dosad bio triput nominiran ("Nakon vjenčanja", "Plamen i limun", "Lov"), stoga bi četvrta sreća mogla bi biti najveća, posebice što je Mads u jednom od svojih najboljih izdanja.

Zanimljivo da se baš "Još jedna runda" smatra (na)izglednim favoritom na dodjeli EU Oscara 2020. kao film u kojem četiri sredovječna prijatelja-srednjoškolska profesora odluče poboljšati živote održavajući 0.05 posto alkohola u krvi. Koronska stvarnost je takva da se mnogi okreću čašici i piju da zaborave na "lockdown" zbilju i smanje stres, a "Another Round" dođe kao idealan film za ispiti gorki okus 2020. zadnjom rundom pića i nazdraviti (nadajmo se boljoj) 2021. godini.

Premisa "Još jedne runde" sugerira potencijalnu komediju u stilu Willa Ferrella ("Old School") ili Adama Sandlera ("Grown Ups"). Vinterberg koketira s (crnim) humorom, ali bira opijajuće-otrježnjujući dramski pristup i snima "vinterbergovski" film, miksajući pitak koktel melankolije muškog sredovječja i transgeneracijske "joie de vivre" filozofije.

U paktu četvorice prijatelja, Martina, Tommyja, Petera i Nikolaja (Mikkelsen, Thomas Bo Larsen, Lars Ranthe, Magnus Millang), Vinterberg pronalazi poveznice s "Dogmom 95", radikalno-eksperimentalnim filmskim pokretom otpora koji su 1995. utemeljili on i Lars Von Trier.

"Dogma 95" je podrazumijavala otpor studijskom, "mainstream" načinu snimanja filmova, s realističnom režijom, dokudramskom kamerom iz ruke, bez uporabe osvjetljenja, naknadnog nadosnimavanja zvuka, korištenja moderne tehnologije i specijalnih efekata.

Uz određene ustupke Vinterberg se uglavnom još uvijek pridržava (nekih) pravila "Dogme", a pakt koji uspostavljaju Martin i ekipa njeguje sličnu otporašku ideologiju nametnutim pravilima života. Sukladno teoriji norveškog psihijatra Finna Skårderuda da ljudsko tijelo ne producira dovoljno alkohola i da je čovjek s jednom do dvije čaše pića, tj. 0.05 alkohola u krvi, kreativniji, prijatelji koji svaki na svoj način prolaze kroz sredovječnu krizu odlučuju se na eksperiment.

Dnevno će održavati traženu koncentraciju alkohola jer tako si "opušteniji, otvoreniji, hrabriji", "imaš više samopouzdanja i duha". Pit će, poput Hemingwayja, samo preko radnoga tjedna, ne iza 20h i vikendom. Ispočetka je, jasno, sve divno i krasno. "Nismo alkoholičari", tvrde prijatelji.

Dok muškarci pronalaze nekadašnju energiju i strast, ostavljenu u mladosti, život svakog od njih živne, kako na poslu, tako i kod kuće, a decentrirana kamera izvrsno dočarava kako je to kad si ugodno pripit. "Nisam ovako dobro podučavao godinama", sretan je profesor povijesti Martin. Međutim, problemi nastupaju nakon što se frendovi propiju kad odluče istražiti "čitav spektar alkohola" i povećati dozu, a pripitost preraste u pijanstvo s potencijalno katastrofalnim posljedicama alkoholizma.

"Još jedna runda" je ponajbolji "drinking movie" od "Napuštajući Las Vegas" naovamo koji osuđuje alkoholizam i nosi upozoravajuću notu, ali je i više od toga. U konačnici optimističan film u slavu osjećaja živosti, ne pijanstva. Film o muškom prijateljstvu, sredovječju, (nepovratno?) izgubljenoj mladosti i snovima, životu samom kojeg treba živjeti punim plućima, ispijati na eks do njegove zadnje runde. Živjeli!

Mikkelsen kao jazz plesač

Završna scena u kojoj Martin upošljava nekadašnje jazz dance pokrete jedna od režijski/glumački najboljih, najpamtljivijih i najživljih ove godine.

item - id = 1063808
related id = 0 -> 1144784
related id = 1 -> 1144417
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
23. studeni 2021 02:50