StoryEditor
Film & TVCINEMARK U KUĆNOM KINU

JEDNE MAGIČNE NOĆI Ljubav, brak i bračne nevjere u sobi 212

Piše Marko Njegić
11. lipnja 2020. - 23:25

Kći talijanskog glumca Marcella Mastroiannija i francuske glumice Catherine Deneuve prošle godine je napokon istinski istupila iz sjene legendarnog oca i majke. Naime, Chiara Mastroianni je osvojila nagradu za najbolju glumicu na Cannes Film Festivalu 2019., unutar programa "Un Certain Regard".

Nagrađena je na račun uloge u filmu "Jedne magične noći" ("Chambre 212"/"On a Magical Night") koji je upravo premijerno osvanuo u našoj "online" videoteci. Chiara ima pamtljivo, "star making" predstavljanje u farsičnoj seks(i) komediji za odrasle u režiji Christophea Honoréa ("Ljubavne pjesme", "Divna osoba").

FILM: Chambre 212; komedija; Francuska, 2019. REŽIJA: Christophe Honoré ULOGE: Chiara Mastroianni, Benjamin Biolay OCJENA: *** ½

Njezinom liku, profesorici Mariji, dojadilo je skrivati se od djevojke ljubavnika-studenta na, očito, uobičajenom mjestu u takvim preljubničkim situacijama i slušati gugutanje mladog para. Maria izlazi polunaga pa kud puklo da puklo. Scena simbolički koincidira s Chiarinim izlaskom iz sjene slavnih roditelja, kao da joj je dosadilo slušati kako drugi pričaju slatke priče o njima, stoga je odlučno iskoračila naprijed.

"Nije me šarmirao, šarmirala sam se sama", govori Maria osupnutoj djevojci i nonšalantno se odijeva. Trenutak kasnije, ona dolazi kući kod supruga Richarda (Benjamin Biolay) kao da se ništa nije dogodilo. Kad Richard otkrije njezinu višemjesečnu nevjeru, Maria se pravda time da bračni drugovi moraju varati kako bi brak opstao i preživio dugogodišnju dosadu, zato ona i prakticira vanbračni "seks za zabavu".

Nakon rječkanja supružnika, Maria napušta stan i prijavljuje se u hotel preko puta ulice, u sobu 212 iz izvornog naslova filma, kako bi porazmislila o svemu, možda preispitala brak i bračne nevjere. Komedija preuzima elemente "što bi bilo kad bi bilo/moglo biti" fantazije kad Maria napravi "check-in", što Honore najavljuje krasnim prizorom bajkovite pariške ulice između stana i hotela ušuškane u snijeg.

Unutar sobe, tj. Marijine fantazije, otjelovit će se ljudi/duhovi iz prošlosti, počevši od mladog Richarda (Vincent Lacoste) i njegove učiteljice glasovira (Camille Cottin) s kojom je ljubovao i zamalo se oženio, a njezina volja, da stvar bude još pomaknutija, poprima oblik (impersonatora) Charlesa Aznavoura.

U tom trenu film nalikuje na kazališni komad naglašene fantazije. Honoré, konačno, ima jednakog iskustva u kazalištu kao i s tematikom ljubavnih veza ("Les Chansons d'amour", "La belle personne"). Ipak, Honore komadu pristupa kinematografski stilizirano, pa kamera Remyja Chevrina prolazi od jedne prostorije unutar sobe do druge između stropova, kao da među njima nema "pregrade".

Osjećaj nadrealnog pojačava igra s iznebuha materijaliziranim vratima, što prelijepim bojama oslikanu mizanscenu istovremeno pozicionira kao filmski set i teatarsku pozornicu. "Jedne magične noći" tada postaje svojevrsna inverzija (superiornijeg) "Predivnog života", također prošlogodišnjeg francuskog "meta" filma o muškarcu u krizi srednjih godina i otuđenom od supruge koji pristaje da mu kazališno-filmska produkcija rekreira uspomene pomoću glumaca i setova kako bi ih opet proživio.

"Chambre 212" nije genijalan i magičan kao "La belle epoque", premda je i njegova filmofilija izražena – stan Richarda i Marije nalazi se poviše kina koje, među ostalim, prikazuje "Bogu hvala" Francoisa Ozona, a u toj ulici je i bar "Rosebud", zasigurno nazvan tako u čast Wellesova "pupoljka"iz "Građanina Kanea".

Film je gdjekad odveć teatralan, pa i kaotičan onako kako francuske komedije često znaju biti, ali pretežno intrigantan i interesantan, nerijetko i inteligentan pogled na ljubav, brak, (ne)vjernost i bajkoviti romantični koncept "živjeli su sretno do kraja života".

"Ozbiljno je, nije samo seks, govorimo o braku", naglašava mladi Richard. Muž je Mariji draži kao upola mlađi muškarac, s 25 godina, kad se u njega i zaljubila. "Zašto me ne voliš u sadašnjosti", pita Mariju 25-godišnji Richard koji će se u jednoj sceni naći pred starijim sobom, ali ga sredovječni on neće prepoznati.

S Richardom u mladim danima Maria će, dakako, (opet) završiti u krevetu jer "valjda se može varati supruga sa suprugom". Lik Marije odlično tumači Mastroianni, nosi cijeli film i šarmira sve oko sebe poput ženske inačice (likova) njezina oca. Marcello bi guštao da se mogao naći u sobi 212 i proživjeti "Jednu magičnu noć" iz muške perspektive.

Glumica i redatelj dobri znanci

Chiara Mastroianni i Christophe Honoré su sad već dobri znanci - ona je imala malu ulogu u "Ljubavnim pjesmama", a veću u filmu "Beloved".

#CINEMARK#CINEMARK U KUĆNOM KINU#EUROPSKI FILMOVI#FESTIVALSKI FILMOVI#KOMEDIJE

Izdvojeno

25. lipanj 2020 08:27