Probijanje granice između živih i mrtvih, prošlosti i budućnosti napravili su mnogi vampirski filmovi. No, krvlju i bluesom natopljeni “Grešnici” (“Sinners”) rade to najdoslovnije dosad u jednoj fantazmagoričkoj sceni. Kad talentirani mladi tamnoputi glazbenik, propovjednikov sin Sammie (Miles Caton), srčano zasvira blues u novootvorenoj prčvarnici gangsterskih rođaka Smokea i Stacka (Michael B. Jordan u dvostrukoj ulozi), on kao da se nalazi na sjecištu vremena i snaga njegove glazbe povezuje ere, povijest, sadašnjosti i budućnost, tj. crne ljude i njihov folklor.
Priča se odvija 1932., a u kadru raskošnih boja i zvukova pojavljuju se plemenski afrički bubnjari i plesači, blueseri i jazzeri s akustičnim i električnim gitarama, reperi, DJ-evi i hip-hoperi s gramofonskim pločama... dok “son of a preacher man” glazbom dopire do duše kao u stihovima istoimene pjesme Dusty Springfield (“The only one who could ever reach me”).
Scena je prijelomna točka “Grešnika” koji hrabro razbijaju žanrovsku kategorizaciju u vrijeme kad je ona u “mainstream” filmu podrazumijevana (drama, fantazija, horor, akcija), a za lik Sammieja, mladića na raskrižju života, inspiraciju su pronašli u blueseru Robertu Johnsonu i njegovoj faustovskoj pogodbi s vragom.
Ambiciozni epski transžanrovski uradak Ryana Cooglera (snažna “Postaja Fruitvale”, malčice precijenjeni “Black Panther”, impresivni “Creed”, slabašni “Black Panther 2”) na isti način povezuje i vampirske filmove. Ako Cooglerovi likovi možda nisu gledali “Nosferatua” i “Drakulu” kao začetnike vampirske mitologije, oni su preko filma u dosluhu s “Blizu tame”, “Izgubljenim dječacima” i “Od sumraka do zore” kao očitim utjecajima (čak i “Kraljicom prokletih”).
Odvijajući se u razdoblju Velike depresije i Jima Crowa koji je ovdje inicirao prkosnu blues eksploziju, film je i na valnoj duljini s prestižnim dramama na temu crnačkog iskustva u bijeloj Americi jučer i danas, od “12 godina ropstva”, preko “Fruitvale Station” do “Nickel Boys”, kao i hitova visokog koncepta Jordana Peelea (“Bježi!”, “Mi”, “Nikako”), pa i nadnaravnom serijom “Lovecraft Country”, ambijentiranom u istu epohu, s kojom ga povezuje Wunmi Mosaku.
Vampiri su suprostavljeni nadničarima s plantaža koji crnče kao robovi na nepreglednim poljima pamuka za siću godinama nakon ukidanja ropstva. No, zanimljivo je da se vampiri ne pojavljuju prvih sat vremena nesvakidašnjeg južnjačkog, blueserskog vampirskog filma (u njima obično svira rock ili techno glazba), kao i to da je “Sinners” mogao i bez njih funkcionirati jednako dobro, baš kao i “From Dusk Till Dawn” Roberta Rodrigueza prema scenariju Quentina Tarantina.
Koncept je relativno sličan u “Grešnicima” i “Od sumraka do zore”, ali žanrovski pristup je različit u prvoj polovici. Rodriguezov kult-klasik počinje kao kulerski tarantinovski krimić prije nego što se pretvori u ludi i nezaboravni rodriguezovski akcijsko-hororski vampirski film s opsadnim ehom Carpenterova “Napada na policijsku stanicu”.
“Sinners”, pak, starta kao realistična povijesna drama koja prijeti postati akcijsko-gangsterska s mitraljiranjem “thompson” strojnicama, svojevrsni “Nedodirljivi” u Delti Mississippija, što i ostvaruje u završnici, nakon što nadrealni horor mine. Jednojajčani blizanci Smoke i Stack veterani su Prvog svjetskog rata koji su u Chicagu radili za Ala Caponea i sada kad su se vratili kući žele pokrenuti svoj biznis s noćnim klubom za crnačku zajednicu nakon što otkupe staru pilanu od bijelih rasista, potencijalnih članova Ku Klux Klana.
Dvo-i-nešto-satno trajanje filma omogućava Coogleru da upoznamo blizance i njihove ljubavi osuđene na prokletstvo (nadahnuta Hailee Steinfeld, spomenuta Wunmi Mosaku), kao i lokalnu pjevačicu (Jayme Lawson) koja Sammieju zapinje za oko.
Znojna južnjačka atmosfera, živopisni likovi (Delroy Lindo kao blueser Delta Slim) i sinematični široki kadrovi, snimljeni u IMAX formatu, uvlače gledatelja u zavodljivi svijet filma prije nego što (bijeli) vampiri stupe na scenu kad irski imigrant Remmick (Jack O’Connell) ugrize dvoje pripadnika Ku Klux Klana, oni kao neobični gosti banu Smokeu i Stacku na vrata tražeći da ih puste unutra i noćni klub se nađe pod njihovom opsadom do mraka do zore.
Naoko je vampirski horor strani element priče, ali se udomaćuje kod Cooglera prirodno kao kod Rodrigueza, samo s rasnim “twistom” koji ga čini svježim. Vampirizam je svojevrsni rasizam s očnjacima. Bijeli vampiri vrebaju i podjarmljuju crnce, premda im, ironično, uz vječni život obećavaju okus slobode i multirasno “zajedništvo zauvijek”.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalima društva HANZA MEDIA d.o.o. dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu društva HANZA MEDIA d.o.o. te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima.
Komentari (0)
Komentiraj