Titanski sudar ili sudar titana dogodio se 2021. u megaspektaklu “Godzilla vs. Kong” koji je suprotstavio legendarne monstrume iz naslova. Tri godine poslije imamo udar titana: čudovišni blockbuster “Godzilla x Kong: Novo carstvo” (“Godzilla x Kong: The New Empire”) udružuje titularne monstrume za spas svijeta, onako kao što su se udružili antagonistički nastrojeni Batman i Superman u “Zori pravde” ili Aquaman i njegov polubrat Orm u “Aquamanu 2”.
Udruživanje je naznačeno u finalu prošlog filma redatelja Adama Wingarda koji je preuzeo i režiju ovoga. Podsjetimo, Godzilla i Kong gajili su suparništvo kao dva “alfa titana” i omjerili snage u nizu bombastičnih scena, ali se i ujedinili da zaustave robotskog Godzillu ili Mechagodzillu.
“Godzilla nije neprijatelj” znakovnim jezikom je Kongu poručila djevojčica Jia (Kaylee Hottle), posljednja pripadnica plemena s njegova Otoka lubanja koju je posvojila dr. Ilene Andrews (Rebecca Hall). “Novo carstvo” nastavlja gdje je “versus” stao: Godzilla i Kong zakopali su “ratnu sjekiru”, ali za svaki slučaj ne zalaze na međusobni teritorij – prvi je monstrum ostao na površini planeta, drugi ispod nje, u tzv. Šupljoj Zemlji, ekosustavu “pod našim nogama” otkrivenom u prethodniku.
Na početku filma putujemo u središte Zemlje gdje Kong vodi usamljenički život kao “posljednji od svoje vrste” u nadi da će pronaći nekog sličnog sebi dok se na svakodnevnoj bazi hrva s grabežljivcima koji testiraju njegovu kraljevsku snagu. Kad jednog dana zađe u neistraženo područje podzemnog predjela, naletjet će na dječjeg “mini Konga” i još neke velike i agresivne majmune.
Kong otkriva da ih je podčinio golemi crveni majmun Skar King (svojevrsna košmarna verzija Kralja Louieja iz “Knjige o džungli”) i da drži cijelu jednu majmunsku vrstu u šaci, vladajući podzemnim rudnikom uz pomoć ubojitog lanca i zmajolikog čudovišta (titanica Shimo) koje riga led umjesto vatre, tj. planirajući sprovesti u djelo stoljetni naum i osvojiti površinu Zemlje.
Taj prilično dugi dio filma “Godzilla x Kong: The New Empire” daleko je najbolji i odvija se kao neobična mješavina “Planeta majmuna” i “Indiane Jonesa II”, kasnije i “Jurskog svijeta”, promotrena Kongovim očima i lišena dijaloga i tipičnih studijskih blockbusterskih ustupaka široj publici ako ne računamo “mini Konga” za klince. Vizualno impresivne i “avatarski” imerzivne slike Šuplje Zemlje suptilno pričaju priču i razvijaju mitologiju filma, uz povremeno glasanje Konga i ostalih životinja.
No, redatelj Wingard (“Fatalni gost”, “Vještica iz Blaira”, “Gosti za odstrel”) primoran je, nažalost, nadoknaditi tu hrabru “eksperimentalnost” u pristupu objašnjavanjima radnje iz usta ljudskih likova, poput Ilene ili blogera Bernieja (Brian Tyree Henry), također znanog iz prijašnjeg filma, koji se spuštaju u Šuplju Zemlju zajedno s Jiom i Trapperom (Dan Stevens), veterinarom za monstrume.
Objašnjavanja su prečesta pa je sreća da Ilene barem s Jiom komunicira znakovnim jezikom. Ljudski likovi imaju solidnu minutažu (Bernie i Trapper zaduženi su za komercijalno uvjetovani blockbusterski humor, potonji kao spoj Acea Venture i akcijsko-avanturističkih heroja osamdesetih poput Indiane Jonesa, Jacka P. Coltona iz “Lova na zeleni dijamant” pa i Jacka Burtona iz “Velike gužve u Kineskoj četvrti”), iako bi bilo bolje da su (o)stavljeni po strani.
Zbog njih Godzilla slabije dolazi do izražaja. Iako, ovo je ponajprije Kongov film, neovisno o tome što je u naslovu naveden kao drugi, a moguće zato da se nivelira njegov omjer u odnosu na Godzillu u “MonsterVerse” franšizi studija Warner Bros i kompanije Legendary Pictures. U samostalnim filmovima serijala Godzilla vodi Konga 2:1. Do 2021. i ravnopravnog “versusa” imali smo filmove “Godzilla”, “Godzilla: Kralj zvijeri” i “Kong: Otok lubanja”. Dakle, ovo je Kong Plus One.
No, manja minutaža čuvenog japanskog čudovišta spram Konga ide u prilog “Novom carstvu” koje stiže u kina nakon sjajnog “made in Japan” filma “Godzilla Minus One” redatelja Takashija Yamazakija u produkciji Toho Studija, pozlaćenog Oscarom za vizualne efekte kao pogođenu kombinaciju staromodnih praktičnih i modernih računalnih.
“Minus One” i “New Empire” ne mogu biti različitiji: prvi je ozbiljan, mračan i dramski intoniran, težak samo 15 milijuna dolara, drugi zabavan, šaren poput crtića i blockbusterski nastrojen s pretežnim kompjuterskim učincima, usto gotovo deset puta skuplji, premda za recentne hollywoodske budžetske razmjere relativno skroman (135 “milja”).
Ukratko, Godzilla iz ovog filma nije Godzilla iz “Minus One”, od njega ne strahujemo, niti izaziva jezu, već je prvenstveno tu da namiri apetite za destrukcijom publike, čega je Wingard svjestan pa na trenutak samoironično kadrira grafit “punch, punch, punch” (udari, udari, udari) na rimskom Koloseumu gdje je japanski monstrum pronašao dom za spavanje; taman stane u sklupčanom položaju.
Japanski monstrum u svojoj prvoj sceni jspašava Rim od XXL insektoidnog čudovišta i pritom ruši pola grada (“bio bi sravnjen još i više da nije Godzille”), a zatim će upiti golemu količinu zračenja iz francuske nuklearne elektrane i od još jednog titana na Antarktici kako bi takav, “supercharged”, mogao izdržati finalnu bitku s King Scarom i Shimom, jasno nakon što što se još jednom potuče s Kongom među piramidama u Egiptu prije njihove zajedničke “buddy” akcije.
Novost je da Godzillina leđa sjaje ljubičastim neonskim sjajem (u odnosu na dosadašnji plavi), što potencira ionako jarke boje “Novog carstva” koji umije biti praznik za oči kompariran s “MonsterVerseovim” prethodnim “Godzillama”, osobito najslabijim filmom franšize “King of the Monsters” sa scenama obavijenim mrakom i snimljenim po noći.
Naravno, rušilačka završnica s nesagledivom kolateralnom štetom u Rio De Janeiru znade zabosti oko pretjeranom uporabom kompjuterske grafike, ali čini se da je Wangard svjesno posegnuo za time da nadmaši okršaj Godzille i Konga s Mechagodzillom u Hong Kongu i bude kurentan na blockbusterskom tržištu.
U vrijeme izlaska “Godzilla vs. Kong” bio je usamljeni post-koronski blockbuster (prvi koji je u pandemijskoj eri ostvario veliku zaradu; 470 milijuna dolara u svjetskim kinima), a u međuvremenu se situacija vratila na “staro normalno” i “New Empire” se mora hrvati s brojnim superherojskim i inim spektaklima. Završnica koketira s “transformersovskim” rusvajem, pa čak i Kong, ozlijeđen u duelu s Skarom i Shimom, ima robotsku ruku boje Bumblebeeja (žuta) za poboljšanje/dodatno jačanje.
Međutim, Wingard je na većoj robotskoj valnoj duljini s Guillermom Del Torom nego s Michaelom Bayom iz “Transformersa”. Sjećate se kad je divovski robot u Del Torovoj “Bitki za Pacifik” uzeo brod i iskoristio ga kao bejzbol palicu u duelu s čudovištem? Ovdje Skar lancem obuhvaća polovicu srušene zgrade i koristi to kao oružje za udaranje. Punch, punch, punch.