StoryEditor
Film & TVCINEMARK

BRAHMS: DJEČAK II Horor na petak 13.? Da bar... Annabelle, vrati se, sve ti je oprošteno!

Piše Marko Njegić
13. ožujka 2020. - 21:21
David Bukach

FILM: Brahms: The Boy II; horor; SAD, 2020. REŽIJA: William Brent Bell; ULOGE: Katie Holmes, Owain Yeoman DISTRIBUCIJA: Blitz OCJENA: * ½

"Ako me opet pokušavaš prepasti, nije smiješno." - "Brahms: Dječak II" (2020.)

Bespotreban nastavak iznenađujućeg, četiri godine starog horor-hita “The Boy” je pred nama, no autori ga nastoje predstaviti kao potrebnog i drukčijeg. Film se zove “Brahms: Dječak II”. Nije to izmišljanje tople vode, tako se zvao, na primjer, nastavak “Pretkazanja” (“Damien: The Omen II”).

No, uobičajenije bi bilo da je naslovljen “The Boy II: Brahms”. Time kao da se želi najaviti drukčijnost “Dječaka II” u odnosu na original i(li) ostale horor-nastavke. “The Boy II” jest drukčiji od izvornika, ali u negativnom smislu. Valja podržati promjene (pod)žanra ili koncepta u nastavku neke uspješnice kad to funkcionira i ide prirodnim progresom, kao npr. u “REC-u” koji se (imajući na umu “Aliens”) od originala do “sequela” pretvorio iz zombi horora u akcijsko-egzorcistički film strave.

Nastavak “Dječaka”, ponovno u režiji Williama Brenta Bella, remeti mitologiju i unutarnju logiku prethodnika kojeg se treba prisjetiti uz neizbježni “spoiler” da bi se moglo krenuti dalje s recenzijom. Izvorni “The Boy” bio je naizgled postavljen kao horor o opsjednutoj kući i lutki, nekakav zamašnjak “Nevinih” (ili “Progonjenih”) i “Annabelle”.

Bell je uvjeravao gledatelja u to i nizao standardne trope, da bi u završnici prevario publiku napravivši prilično smion pa i pametan unutaržanrovski preokret. Dakle, mlada žena (glumila je Lauren Cohan) došla je čuvati titularnog porculanskog lutka Brahmsa kad je za dadilju angažira stari bračni par koji se odnosio prema njemu kao prema sinu stradalom u požaru, stoga su ga odijevali i “hranili”.

Dadilja se morala pridržavati određenih pravila u ophođenju s dječakom-lutkom (poljubiti ga za laku noć, ne ostavljati samoga...) i biti dobra prema njemu ako želi da i on bude takav prema njoj. Režija je upućivala da je lutak živ ili da u njemu živi (zlo)duh pokojnika, a istodobno ostavljala i mogućnost da dadilja traumatične povijesti utvara zbivanja i puca po šavu.

Klišej do klišeja, znači, no razmjerno kompetentno režiran. A onda je uslijedio “twist”, istjerao duhove nadnaravnog horora i trasirao “Dječaka” prema “slasheru”. Brahms nije bio živ, niti ga je pokrećao duh mrtvaca. Živ je bio sin. Poremećeni mladić je potajice živio u zidovima kuće i vukao Brahmsove “konce” da igra psihološku igru mačke i miša s dadiljom dok nije stupio na scenu kao manijak iz “slashera” osamdesetih s (Brahmsovom) maskom na licu.

Nastavak ignorira subverziju prethodnika i pravi se kao da nije završio onako kako jest, potvrđujući naznake da je Brahms obuzet i pričajući još jednu u nizu “haunted house/doll” priča koja je puno strašnije ispričana u (pred)nastavku “Annabelle”, podnaslovljenom “Creation” i najboljem u tom serijalu, kao i nedavnoj, podcijenjenoj “Opsjednutosti”, samo bez lutke.

U kuću blizu zdanja iz prijašnjeg filma doseljava tročlana obitelj otkad su majka Liza (Katie Holmes) i sin Jude (Christopher Convery) proživjeli traumu. Nakon što je sin izveo neslanu šalu majci i prepao je “trikom s cipelama” pred odlazak u krevet, maskirani muškarci su usred noći provalili u njihovu kuću u gradu dok je otac Sean (Owain Yeoman) bio na poslovnom putu.

Provala i napad na majku bili su osobiti šok za Judea koji je prestao govoriti. Selidba van grada je prilika za okrenuti novi list i riješiti se traume. Nedugo nakon dolasku, Jude pronalazi lutka zakopanog u šumi i donosi ga kući uz dopuštenje roditelja. “Sigurna sam da si svašta doživio, izgleda da ti treba prijatelj”, govori Liza lutku i primjećuje kako su ga “razbili i opet slijepili”, ali očito je nedovoljno upoznata s horor-filmovima, iako je Holmes ne tako davno glumila u jednom, uzgred puno boljem (“Ne boj se mraka”).

Za gledatelje nedovoljno upoznate s hororima “Brahms: The Boy II” kao da je i snimljen. Okej, roditelji pristaju “zadržati toga jezivog stvora” ne bi li pomoću lutka – nazvanog Brahms, “poput skladatelja” – Jude progovorio, no s tim pristankom pristaju i na šablone, realizirane bez kreativnosti u pristupanju promjeni faha od “lutak na koncu” do “lutak vuče konce”.

Brahms će se, naravno, nalaziti na neočekivanim mjestima, premda je naizgled sjedio mirno nekoliko trenutaka ranije, a okretat će povremeno i glavu. Liza opaža takve neobičnosti, ali pati od PTSP-a pa smatra(mo) da možda sve i zamišlja, posebice nakon učestalih noćnih mora.

Sve bi to bilo lakše podnošljivo da film kompenzira žanrovsku tipologiju ugođajem/egzekucijom horora i pretvori se u “slasher” na tragu “Dječje igre”, no to se ne događa. Nastavak “Dječaka”, parafrazirajmo opet “Blizance”, nema poštovanja prema (unutarnoj) logici prethodnika, međutim nema ni sjekiru.

Niti je zadoljavajuć kao natprirodni horor, niti kao “slasher”. Čitavo vrijeme gledatelj čeka da će se nešto uzbudljivo dogoditi, da viktorijanski i uznemirujuće realističan primjerak lutka promijeni statični izraz lica, odnosno da “Brahms: The Boy II” ne bude tako hororski bezizražajan.

Nažalost, to baš i neće dočekati, barem ne do kraja ovog filma koji je krajnje neinspirativan da će se čak i u beogradskim kinima prikazivati pod generičkim naslovom “Dječak II” umjesto nadahnutim “Dijete zla II” kao nastavak prethodnika naslovljenog/prevedenog u horor-duhu osamdesetih.

Možda se za dvojku iskupi potecijalni treći dio, “Brahms: The Boy III”, do kojeg će vjerojatno doći jer “ovome nema kraja”, premda bi bilo poželjnije da se Brahms sukobi s Annabelle ili udruži s njom u borbi protiv Chuckyja. Prospekt stvaranja šireg lutkarskog filmskog svemira zvuči triput zabavnije od trećeg “Dječaka”.

Katie Holmes voli stravu i užas

Ovo nije prvi hororski film u kojem glumi Katie Holmes. Nakon što se proslavila u seriji "Dawson's Creek", glumila je u filmovima "Disturbing Behavior", "Teaching Mrs. Tingle", "The Gift"...

#CINEMARK

Izdvojeno