
Straussova “Na lijepom plavom Dunavu” svira u podlozi sulude makljaže u ekonomskoj klasi na vrhuncu koje zareži motorna pila. “Borba ili bijeg” (“Fight Or Flight”) s povratnikom Joshom Hartnettom u glavnoj ulozi već u uvodnoj sceni najavljuje blesavoću filma, još jednog ekstremnog akcića nakon “Novocainea”.
Kad glazba biva prekinuta i priča se vrati unatrag, Hartnettov akcijski junak, plaćenik Lucas Reyes, predstavlja se kao Bruce Willis iz “Prljavi igraju prljavo” (mamuran, bio u tajnoj službi...) s izblajhanom kosom u stilu “Petog elementa”.
Reyes će dobiti priliku za povratak u službu ako po kvazi-”Ponoćna utrka” nalogu bivše šefice Katherine (Katee Sackhoff; “Riddick”, “Mandalorian”) pronađe i isporuči “visoko vrijednu metu” na letu iz Bangkoka za San Francisco, misterioznog kriminalca Duha (“nitko ne zna kako izgleda”), no shvaća da nije jedini u potrazi.
Riječ prepuštamo Katherine koja tragom Samuela L. Jacksona iz “Snakes Of The Plane” (“Dosta mi je bilo ovih jebenih zmija u ovom jebenom avionu!”) izgovara jedinu potencijalno kultnu i citatnu rečenicu filma “Želiš li mi reći da je zrakoplov pun ubojica?!”.
Naravno da jest jer “Borba ili bijeg” je avionski odgovor na “Brzinu metka” (i “Asa u rukavu”), svojevrsni “Bullet Plane”, ne “Bullet Train”, a pritom kopira i plaćeno-ubojičku akcijnost “Johna Wicka”, što potvrđuje i angažmanom čileanskog glumca-borca Marka Zarora (“The Killer’s Game”) iz četvrtog dijela tog serijala. “Flight Or Fight” ne posjeduje akcijsku izvrsnost i u usporedbi sa slavnijim prethodnicima izvlači kraću slamku, ali je zabavan i svrsishodan za jedno gledanje, ništa manje od razvikanijeg “Opakog radnika”.
Redatelj-debitant James Madigan (radio na “RED-u 2”, prvom “Megu”, zadnjim “Transformersima”...) nije esteta kao David Leitch i Chad Stahelski pa film isuviše često djeluje kao jeftnjikava imitacija, “John Wick” s Temua, a još je manje umješan u vođenju radnje (scene s Katherine na zemlji u podzapletu prekidaju akciju i ubijaju momentum), podsjećajući na slične boljke debitanta Jonathana Eubenija u “Ljubav boli”.
Međutim, turbulentnim zbivanjima Madigan zna podariti mahnitu energiju u borbenoj koreografiji na tragu “Johna Wicka” i “Racije”, samo s crnohumornim “twistom” (glavni stjuard napominje ekipi “Sretna lica, izgledajte živo”) i audiovizualnim (zvuk Windowsa na laptopu) ili fizičkim gegovima (korištenje pretinaca za prtljagu, pojasa za vezanje...). U jednoj sceni zapuca “Kalašnjikov” Gorana Bregovića i potencira tu mahnitost.
Kalašnjikova nema u arsenalu filma, no tu su neke druge strojnice. Pitaj boga kako su prošle sigurnosnu provjeru, motorka pogotovo, ali o takvim stvarima bolje je ne razmišljati nego se prepustiti “pilotima” Madiganu i Hartnettu da upravljaju letom. Hartnett je rijetko snimao akcije ove ili one vrste (“Pad crnog jastreba”, “Pearl Harbor”, “Bunraku”) i posvetio se do kraja ulozi nesvakidašnjeg akcijskog junaka (kričavo odjeven u havajsku košulju, trusi unučiće votke...).
Izvedba Reyesa na neki način se nadovezuje na njegov nastup u “serial killer” trileru “Zamka”, osobito u poremećenoj završnici, kad Madigan snima “bolje ispast’ glup nego iz aviona” akciju s dozom psihodelije (otrov žabe kao halucinogen). “Zmije u avionu” dobile su konkurenciju za najblesaviji akcijski film koji se odvija u zrakoplovu.
Komentari (0)
Komentiraj