Nema tome dugo da je Naomi Watts u kinima priredila "one-woman show" u "Satu očaja", gdje je igrala majku koja na "joggingu" doznaje da se u školi njezina sina dogodila situacija iz "Ludih za oružjem". Watts je ponovno u sličnom elementu u "Beskonačnoj oluji" ("Infinite Storm"), premijernom filmu na hrvatskom "online" videotržištu.
Ona sada glumi ženu iz stvarnog života, iskusnu planinarku Pam Bales koja spašava smrznutog mladića s planine Washington u New Hampshireu. Postoje, dakle, sličnosti između filmova koji se, k tome, otvaraju gotovo identično, ranojutarnjim buđenjem glavnog ženskog lika i pripremanjem za odlazak na jogging, tj. na planinu.
Ipak, glumičin lik u ovom filmu drukčiji je od prethodnice i Naomi nije sama u sceni od prvog do zadnjeg kadra. Naime, Pam odlazi na planinu ne samo zbog fizičke kondicije, već i psihološkog zdravlja i meditacije, suočavanja s nekim gubitkom. "Jeftinije je od terapije, a planina uvijek sluša i nikad ne odgovara", kaže Pam.
Zahvaljujući potrebi za novom planinskom terapijskom seansom, Pam ignorira vremensku prognozu. "Jesi li vidjela prognozu vremena?", pitaju je i upozoravaju "ne idi gore". Iskusna kakva jest, Pam računa da će se spustiti natrag prije nevremena. Vjerojatno bi to i uspjela da nije naletjela na polusmrznutog planinara, "odjevenog za plažu", kojeg naziva John (Billy Howle; "Na plaži Chesil").
"Spustit ćemo te s planine prije mraka", zaklinje se Pam pokušavajući spasiti mladića kad već, možda, nije uspjela spasiti nekog svoga, zbog čega i okajava. U tom trenutku "Infinite Storm" postaje "survival" film koji nije pretjerano spektakularan i tenzičan za gristi smrznute nokte za "disaster movie" pojmove kao što je to bio, recimo, "Everest" ili "Nemoguće" upravo s Watts u glavnoj ulozi (oba superiornija), ali nije nezanimljiv.
Odmak od hollywoodskog pojma filma o preživljanju mogao se i očekivati s obzirom da je iza kamere poljska redateljica Malgorzata Szumowska (festivalci "Tijelo" i "Lice"), koja je režirala "Beskonačnu oluju" uz pomoć svog dežurnog direktora fotografije Michala Englerta.
Szumowska je zainteresiranija za beskonačne oluje u srcu i duši u odnosu na one doslovne, tako da "Infinite Storm" neće nikad ni približno postati "The Perfect Storm" u pogledu olujnog (mega)spektakla, ali pozitivno je da se film snimao na pravim lokacijama, ne u studiju ispred zelenog ekrana. Redateljica na trenutke i subvertira žanr da film bude barem približno osvježenje u tom smislu kao što može biti osvježavajuć za gledanje tijekom (novog) toplinskog vala.
Primjerice, čini se da John možda ni ne želi biti spašen, a i uvjeren je da "nećemo uspjeti, umrijet ćemo", dok mu Pam govori da "štedi suze" koje bi se mogle smrznuti (vrlo interesantno). S druge strane, Szumowska uvodi neke krajnje tipične trenutke, poput flešbekova na nekadašnje sretnije dane, što odvlači pozornost od trenutne situacije na život i smrt, pa i dodatno ubija (dramsku, ako ne trilersku) napetost.
"Beskonačna oluja" je na kraju tek djelomično ispao film o praiskonskom duelu jedne žene i majke prirode, iako je to mogao biti u cijelosti. Naomi je svakako bila spremna za nešto tako, još jednom demonstriravši dojmljivu tjelesnost i tjelesnu izdržljivost u nizu scena bez asistencije kaskaderke.