Početni natpis na Scorseseovu dokumentarcu “The Last Waltz” sugerirao je da “ovaj film treba puštati glasno”. Međutim, nešto tako nije potrebno naglasiti u slučaju “Becoming Led Zeppelin”. Led Zeppelin bio je rokerski znatno glasniji od The Banda.
Engleski rokeri s punim pravom se smatraju pionirima hard rock pa i heavy metal glazbe zahvaljujući distorziranim riffovima u pjesmama “Communication Breakdown”, “Whole Lotta Love”, “Heartbreaker”, “Immigrant Song”, “Black Dog”... Kad se dokumentarac o Zeppelinima pušta na velikim ekranima, podrazumijeva se da slijedi gromoglasan kinodoživljaj.
Osjećaj je približan koncertnom u sviračkim scenama zahvaljujući ozvučenju u kinu i grmljavina Zeppelina može se iskusiti u punoj snazi. Odmah u uvodnim taktovima, s riffovima pjesme “Good Times, Bad Times”, “Becoming Led Zeppelin” je inicirao rokersku euforiju koju je potpisnik ovog teksta osjetio uživo u Zagrebu 21. veljače 1998. na odličnom koncertu Jimmyja Pagea i Roberta Planta, “gitare i glasa Zeppelina”.
Otad nadalje rokeri i fanovi Zeppelina mogli bi klimati glavom i trzati žice imaginarne gitare u žestokom ritmu jedne od najvećih grupa u povijesti koja je zvukovnošću utjecala na mnoge megabendove (Deep Purple, Aerosmith, Queen, AC/DC, Guns ‘N’ Roses), uključujući i neke domaće (Bijelo dugme, Divlje jagode).
Kako naslov dokumentarca u režiji Bernarda MacMahona i najavljuje, “Becoming Led Zeppelin” bavi se postankom benda i podsjeća na njegovu genezu. Virtuozni gitarist Page i izvrsni basist John Paul Jones upoznali su se prilikom zajedničkog studijskog snimanja pjesama poput bondovske “Goldfinger” u nezaboravnoj izvedbi Shirley Bassey i Donovanove “Hurdy Gurdy Man” (čula se npr. u Fincherovu “Zodijaku”) koja je utjecala na budući zvuk Zeppelina.
“Vrišteći manijak” Plant i ponajbolji bubnjar svih vremena, moćni John Bonham, svirali su, pak, zajedno u grupi Band Of Joy. Nakon što je Page postao prva gitara The Yardbirdsa odlaskom Jeffa Becka, a bend ubrzo bio pred raspadom, Jimmy je tražio nove članove i angažirao Planta, Jonesa i Bonhama. Četvorka je “kliknula” na prvu i neko vrijeme nastupala pod imenom The New Yardbirds da bi se grupa potom preimenovala u Led Zeppelin.
Prve svirke i album naslovljen “Led Zeppelin” oblikovale su progresivan bend koji je često eksperimentirao i kreirao sveprožimajuću fuziju teškog bluesa, još težeg rocka, mističnog folka i magnetične psihodelije karakteristične za kraj šezdesetih kakva se dotad nije čula, a udarila je temelje za hard i heavy zvuk odvrnute glasnoće.
“Htio sam da to bude nešto što ljudi prije nisu čuli”, govori bog gitare Page u dokumentarcu koji intervjue s članovima benda i arhivske koncertne snimke ispresijeca s osupnutim reakcijama publike na njihove prve svirke (prsti na ušima od distorzirane buke) i društvenim kontekstom kraja šezdesetih. Vidimo i kadrove polijetanja na Mjesec, što ima punog smisla: Zeppelin je zvučao izvanzemaljski, svemirski, kako u studiju, tako i uživo.
Page je svirao gitaru i gudalom (“Whole Lotta Love”), poigravajući se zvukovima i distorzijama. Legendarni gitarist to otkriva u aktualnom razgovoru i prisjeća se još nekih detalja, kao i pripovjedački podjednako raspoloženi Plant i Jones, a pokojni Bonham (umro 1980. u dobi od 32 godine) prisutan je glasom u rijetkim arhivskim intervjuima. Budući da je posrijedi prvi autorizirani dokumentarac o Zeppelinima, ima u filmu hagiografije i izbjegavanja dubljeg zalaženja u neke mračnije teme (droga, alkohol...). Glazbe zato ne fali.
Naglasak je na stvaranju i koncertnom predstavljanju prvih dvaju albuma 1968. i 1969., objavljenih pod etiketom Atlantic Recordsa, od čega je drugi, “Led Zeppelin II”, snimljen tijekom američke turneje od klubova do dvorana i dalje koja ih je vinula u rock zvijezde prije nego što su se proslavili u Engleskoj.
Velika je šteta da dokumentarac u tom trenutku i staje i djeluje pomalo krnje, ignorirajući daljnje događaje i zakidajući gledatelje za albume “Led Zeppelin III&IV”, “Houses Of The Holy”, “Physical Graffiti”..., odnosno pjesme kao što su himnična “Immigrant Song”, epske “Stairway To Heaven” i “Kashmir”... “Becoming Led Zeppelin” traži nastavak.
Ipak, dok traje prilično je dojmljiv, funkcionira poput vremeplova u doba kad su rock bogovi hodali zemljom i umije dirnuti, kao u odjavnom intervjuu s Bonhamom koji slušaju Page, Plant i Jones. Emocije su tu pojačane na najjače.
Komentari (0)
Komentiraj