Svečana dodjela nagrada ovogodišnjega Pula Film Festivala ulazi u povijest kao vjerojatno najnapetija dosad, barem otkako je samostalne Hrvatske.
Ne samo da je direkcija festivala odlučila da dodjela bude oskarovskog tipa, u smislu da se prethodno ne znaju dobitnici Zlatnih arena, objavljeni ranije na press-konferenciji, nego su na glavne nagrade ravnopravno tipovala barem tri filma (“Zbornica” Sonje Tarokić, “Stric” dvojca Andrija Mardešić-David Kapac, “Baci se na pod” Nine Violić).
Na kraju je pobijedila “Zbornica”, a ako su “Baci se na pod” i “Stric” mogli dobiti i pokoju nagradu više, veliko priznanje tim filmovima jesu osvojena Breza za debitanta i Zlatna arena za scenarij, koji se, vrijedi još jednom notirati, ispolirao na splitskoj scenarističkoj radionici Razvana Radulescua, kao i “Glava velike ribe” Arsena Oremovića.
Brojni prvijenci
Na Brezu, nagradu za najboljeg debitanta, može se reći da su tipovali praktički svi filmovi iz Nacionalnog programa koliko je prvijenaca bilo. Pula je u svom 69. izdanju definitivno protekla u znaku debitanata i sedam od deset filmova su dugometražni redateljski prvijenci – uz spomenute tu su još i “Divljaci” Darija Lonjka, “Punim plućima” Radislava Jovanova Gonza i “Illyricum” Simona Bogojevića Naratha, a ponovimo i da se takvim gotovo dade okarakterizirati i “Nosila je rubac črleni” budući da je to prvi cjelovečernjak Gorana Dukića snimljen unutar hrvatske kinematografije.
Eduard Galić (“Šesti autobus”) bio je usamljeni veteran na Puli, a ta titula u ovom kontekstu, s četiri filma iza sebe, može se dati i neumornom Anđelu Jurkasu (“4:2”). Zanimljivo, debitanti potječu iz glumačkog (Violić), animiranog (Bogojević Narath), snimateljskog (Jovanov) pa i filmsko-kritičarskog svijeta (Oremović).
Debitanti su i raznolike su dobi, od mladih naraštaja rođenih u drugoj polovini osamdesetih (Mardešić, Kapac, Lonjak) do starije generacije blizu šezdesete (Jovanov, Oremović). Upravo zato, filmovi su bili žanrovski/stilski raznoliki i, neovisno o razlikama u godinama njihovih autora, unijeli su dašak svježine u hrvatsku kinematografiju. Ovo je bilo ne samo jedno od najraznolikijih, već i najboljih izdanja Pule posljednjih godina, svakako iznadprosječno.