Kultura Kultura

hvalio ga je i ivo tijardović

U Supetru predstavljena monografija o baritonu Marku Vuškoviću, koji je vladao europskim opernim scenama


 

hvalio ga je i ivo tijardović

Vušković se rodio u Supetru 1877. godine, a pjevao je u Opavi, Berlinu, Würzbergu, Zagrebu, Pragu i Beču

Osim kolosalnoga glasa, svježeg baritona lijepe boje i velike nosivosti, bio je i fizički obdaren, kazao je o Vuškoviću Ivo Tijardović

Zahvaljujući gradu Supetru, Marko Vušković, bariton svjetskoga glasa, dobio je svoju monografiju koja će napokon popuniti prazninu u saznanju o veličini jednog velikana operne umjetnosti u Hrvatskoj i srednjoj Europi u prvoj polovici 20. stoljeća.
Ideja o izdavanju knjige rodila se prije 25 godina kada je Marija Barbieri održala u Supetru prvo predavanje o tom velikom umjetniku operne scene.

Monografiju je pod nazivom "Marko Vušković, Supetranin svjetskoga glasa" napisala i predstavila u Supetru, u galeriji Ivana Rendića, Marija Barbieri koja je desetljećima istraživala njegovo umjetničko djelovanje. On je za nju najveći hrvatski dramski bariton i prvi hrvatski pjevač europskih dosega.
 

Marko Vušković rodio se u Supetru 1877. godine, a realnu gimnaziju završio je u Splitu. Pjevanje je diplomirao na Konzervatoriju u Beču, a pjevao je u Opavi, Berlinu, Würzbergu, Zagrebu, Pragu i Beču. Marija Barbieri je posebno istaknula njegov čin kada je 1909. godine došao iz Praga u Zagreb kao stup tadašnje obnovljene zagrebačke opere.

Te prve sezone bilo je 12 opera na repertoaru, a on je pjevao u 10 glavnih uloga i imao je 111 nastupa, što je za današnje prilike nezamislivo. Istodobno, to su uloge koje su ostale u sjećanjima pa je i do danas ostao pojam za ulogu Zrinskog. Ostvario je antologijske uloge u operama I. Zajca, R. Wagnera, G. Verdija, G. Puccinija, P. I. Čajkovskog, M.P. Musorgskoga, B. Berse i J. Hatzea. U monografiji se nalazi popis njegovih uloga i nastupa.

Dirigent Vladimir Kranjčević u hommageu je napisao da je Marko Vušković bio bariton prekrasne tamne boje glasa, bogatih tonskih nijansi i snažnog naboja koji mu je omogućavao uvjerljiv i sugestivan scenski izričaj. Zbog toga će neke uloge ostati spominjane do danas kao mjerilo najvišeg dometa operne umjetnosti. Svojom visokom naobrazbom te djelovanjem u Beču, Pragu i Berlinu te na turneji po Južnoj Americi, mnogo je pridonio, napisao je dirigent Kranjčević, ugledu Hrvatske izvan njezinih granica.
 

IvoTijardović je 8. kolovoza 1962. godine kazao: "Prvi put sam Marka Vuškovića čuo na pozornici u Splitu na gostovanju zagrebačke opere. Osim kolosalnoga glasa, svježeg baritona lijepe boje i velike nosivosti, bio je i fizički obdaren. Kasnije sam ga slušao i u drugim operama, ali ostajem pri tome da su njegove najbolje uloge Escamillo i Scarpia. Smatram ga jednim od naših najvećih opernih pjevača."

Nakon što je prestao nastupati uspješno se bavio opernom režijom i pjevačkom pedagogijom. Umro je u Zagrebu 1960. godine. Za života je napisao i svoju autobiografiju koja je pomogla u cjelovitom sagledavanju njegova bogatog opernog opusa.
Predstavljanju monografije bio je nazočan unuk opernog pjevača dr. Marko Vušković, professor emeritus u Kaliforniji, uz čiju je novčanu potporu monografija dvojezična, na hrvatskom i na engleskom jeziku. U predstavljanju knjige sudjelovala je i prof. Gita Dragičević, ravnateljica supetarske Narodne knjižnice, koja je uz autoricu Barbieri, najzaslužnija za tiskanje monografije.

Naslovnica Kultura