Kultura Kultura

Librofilija

Divlji seks na tekućoj vrpci

 Librofilija

Glavna junakinja neka je vrsta seksualnog džankija koji između dva šuta (čitaj: divljeg seksa s prvim koji natrči) jedva da i živi. A živjeti mora jer ima obitelj i posao

Pokušavam zamisliti oca i majku Leïle Slimani. Tata, Othman Slimani, Marokanac obrazovan u Francuskoj, ugledni bankar i političar, i majka alzaško-alžirskih korijena, Béatrice-Najat Dhob-Slimani, otorinolaringologinja, mora da su bili pomalo razočarani kad im je kći objavila kako se želi baviti tako nesolidnim zanimanjem kao što je novinarstvo. To prije što je Leïla 1981. godište, pa je u svijet profesionalnog žurnalizma ušla debelo nakon što je kriza printa već uzela maha, a s mnogih strana počele odjekivati zlokobne prognoze sloma tiskanih medija.

Othman Slimani preminuo je 2004., deset godina prije nego što je Leila debitirala kao književnica. Da je poživio dovoljno dugo, bio bi, nema sumnje, ispunjen velikim ponosom, ali i jednom makar malešnom nelagodom kakvu je njegova supruga, pretpostavljam, doživjela (o gospođi se na Wikipediji ne mogu pronaći osobni podaci, ali se potpisnik ovih redaka iskreno nada da je dočekala kćerin prvijenac, dapače, da je još uvijek živa i dobroga zdravlja).

Lijepo je znati da ti je potomčica napisala roman i objavila ga kod najvećeg nakladnika u zemlji (Editions Gallimard) te da je on kod kritike jako lijepo primljen. Roditelje, međutim, može uznemiriti činjenica kako glavnu junakinju muči erotski "neizdrž", pače temeljita, neutaživa, agonijska žudnja za seksom, strastveno nagnuće koje bi se moglo imenovati i s nešto manje takta, odnosno pristojnosti. Nevolja biva to većom kad se roditelji na predlistu knjige obavijeste kako je djelo posvećeno njima.

Koliko bi ponosnih očeva i majki osjećalo ganuće zbog takve milosti koju im je kći ukazala, a koliko bi ih se zaškarpunilo od srama? Ako pođemo od razumne pretpostavke da se ovakvom posvetom Leïla Slimani nije htjela narugati vlastitim roditeljima, tada njezinu gestu možemo shvatiti samo kao pouzdan dokaz liberalnog odgoja kojemu je bila izložena.

Ova spisateljica postala je prvo francuskom, a potom i globalnom zvijezdom po objavljivanju svoga drugog romana, "Uspavanka" (2016.). Knjiga je na matičnom tržištu prodana u zaista impresivnoj nakladi od 650.000 primjeraka (to znači da ju je kupio svaki deseti Francuz!), nagrađena je Goncourtom i prevedena na tridesetak jezika. U tome se romanu "sve" već dogodilo na prvoj stranici. Autorica nas je izvijestila i o stravičnom zločinu (ubojstvu dvoje mališana) i o počiniteljici (sredovječnoj dadilji).

Od te točke pa sve do kraja knjige odmotava se klupko dubokih intimnih i društvenih trauma koje su dugo potiskivane da bi onda taj gnojni čir pukao i doveo do stravičnog epiloga. Taj libar predstavio je Slimanijevu kao autoricu koja voli slojevita propitivanja problema, kloni se jednostavnih, prvoloptaških rješenja te, dapače, voli iznevjeriti konvencije i očekivanja (primjerice, njezina dadilja nije useljenica druge rase, koja radi kod imućne bijele obitelji, nego "korijenska" Francuskinja na službi kod rasno miješanog para).

"U vrtu čudovišta" (knjigu je prevela Vlatka Tor) ne bi bilo umjesno shvatiti kao literarnu etidu, zgodnu vježbu ili puku pripremu za drugu knjigu koja će svojoj autorici donijeti slavu. Jer, sva svojstva koja su Leïli Slimani donijela komplimente publike i kritike itekako su bila prisutna već u njezinu debiju. I u prvom romanu ona se dokazala kao autorica koja vješto prepliće duboko intimne i široko društvene teme, odnosno tabue. Potom, oba su rukopisa ispisana distanciranom, hladnom rukom koja u kontrapunktu s vrućim sadržajem predstavlja duboko uznemirujuću kombinaciju.

Glavna junakinja Adèle mlada je novinarka čija se karijera pristojno razvija, premda je ona prema svome poslu poprilično ravnodušna, svakim danom sve to više. Pristojno se razvija i njezin brak, mogao bi zaključiti netko sa strane, respektirajući činjenicu da je udana za simpatičnog i vrlo uspješnog kirurga te da su zajedno dobili slatkog dječaka. No, ništa u njezinu životu nije ni pristojno, ni simpatično, ni slatko, jer ona kao neka vrsta seksualnog džankija između dva šuta (čitaj: divljeg seksa s prvim koji natrči) jedva da i živi.

Njezina bračna rutina izgrađena je na održavanju složene mreže laži. Utoliko složenije što njezina grčevita potreba za seksom ne može slijediti staloženi hodogram ajmo reći klasičkog preljuba, nego izbija časovito, neukrotivo i iznebuha. U tome slučaju ne postavlja se pitanje može li se održavati tako složena i ranjiva konstrukcija laži, nego samo koliko dugo, jer je njezino urušavanje neminovno. A pretpostavlja li taj izgledni krah ujedno i kraj braka, odnosno dotadašnjeg života, provjerite sami.

Naslovnica Kultura