Kultura Kultura

Strelica je odapeta

Reporteri 'Slobodne' na vrhu Kozjaka sa čvrstim i oštrim dokazima da su tu prije 6500 godina živjela inteligentna bića

Strelica je odapeta

Trobrida strelica smatra se avarskim kulturnim dobrom, ali avarskih grobova nema južno od Save te njihov boravak u Dalmaciji do sada ničim nije potvrđen.

Od Birnja, sa 7,5 hektara površine i dva reda bedema, te još jednim obrambenim predzidom, nema veće prapovijesne gradine u Dalmaciji. Analize kostiju domaćih životinja s ovog lokaliteta provedene metodom C14 ukazale su na njihovu zapanjujuću starost - 4500 godina prije Krista.

Hej, na vrhu Kozjaka su živjeli ljudi prije 6500 godina. Bijaše to još uvijek mlađe kameno doba i vrijeme Prailira, a marni arheolozi će iz kasnijih ilirskih vremena otkriti tragove ranog i srednjeg brončanog doba. Zanimljivo, željeza nema. A onda opet kasna antika, vrijeme Bizanta. I gle, pod mašklinom arheologa iz zemlje izvire trobrida strelica, smatraju se avarskim kulturnim dobrom, no koristili su ih i Slaveni. A kako avarskih grobova nema južno od Save i kako njihov boravak u Dalmaciji do sada nije ničim potvrđen, pretpostavka je da su trobridu strelicu odapeli Slaveni za vrijeme opsade Birnja.

Eto, vrh jedne strelice s Birnja tako može potaknuti zanimljivu priču... A tih priča s ovog vrha Kozjaka iznad Kaštel Lukšića ima još izobilje, tako da im je tijesno u formatu jednog običnog novinarskog zapisa.

Do Birnja bismo se, valja priznati, putom kojega su do svojih bunkera razasutih po Kozjaku prokrčili Talijani u Drugom ratu, teško uspeli da u pomoć ne priskoči Grgo Puljas iz HGSS-a sa svojim Land Roverom. Evo na putu friških tragova ulja iz kartera nekog optimista koji se ponadao da će običnim automobilom lako stići do mjesta na kojemu zatekosmo ekipu koja, prebirući po zemlji, pronalazi materijalne dokaze minulih vremena.

Društvo nam prave i kroz priču nas vode dr. Tonči Burić, arheolog i povjesničar, koji ne miruje ni u mirovini, te Ivan Šuta, ravnatelj Muzeja grada Kaštela, institucije koja se zadnjih desetak ljeta uključila u istraživanje Birnja, koji je već ranije započeo Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.

Suhozid koji nas je pratio zadnjih dvjestotinjak metara puta ostatak je ilirskog bedema i na ovom potezu dug je ukupno 800 metara. Poslije toga nastavljaju se staze obrasle gustom vegetacijom - otkako nema koza, ovdje nikad nije bilo više hrastića, graba, drena, jasena... - kad tamo nakon nekoliko desetaka metara proširenje i u njemu rupa. Lokalitet se zove Njivice, a studentice arheologije Mirela Grgić i Santa Duvnjak prebiru po friško iskopanoj zemlji - tu je jučer otkriven grob, četvrti na ovom mjestu.

U njemu ženski kostur, kraj njega čedo. Uz kostur pronađena je brončana kopča, kasna antika, konac šestog ili početak sedmog stoljeća, dakle vrijeme kad je dalmatinska metropola Salona brojila svoja zadnja desetljeća ili godine.
- Skloniji sam šestom stoljeću, jer je većina analogija datirana u 6. stoljeće, ali ni 7. nije isključeno - komentira dr. Tonči Burić.

Ivan Šuta nam pokazuje predmete iskopane ovdje. Među njima je i fino izglačana kamena sjekirica.
- Ove vrste kamena od kojeg je napravljena nema nigdje u Dalmaciji, ima ga u Bosni, ali prema napravljenim analizama većina takvog kremena potječe iz talijanskog Monte Gargana. Kako je dospjela ovdje i tko je s kim i kako trgovao u ono doba, teško je reći - primjećuje Šuta.

Prailiri su voljeli brda i skoro na svakoj čuki, dokle pogled seže, a seže sve do Moseća, Svilaje, Promine, Dinare i Kamešnice, bila je gradina, po jedan zaselak. Navadu građenja u dolinama uvela je antika, oni su držali do higijene pa su gradove dizali tamo gdje su mogli dovesti gravitacijske vodovode, a na brda se vratio srednji vijek... No, to je priča za sebe.
Kroz gustiš, šumu i kamenjar obrastao vriskom, ivom i šparogama, vijuga staza. Tonči Burić kaže da su je prokrčili još Prailiri. A staza vodi prema vrhu. Do još jednog lokaliteta, zovu ga Dubrava, po mladoj hrastovoj šumi oko njega, kasnoantički je i u njemu studenti arheologije Zvone Kita i Martin Bažoka iskopavaju zidove. Nekad su tu bile nastambe stočara iz vremena cara Justinijana, a onaj inkartan hidrauličnom žbukom služio je kao vodosprema.

Još malo uspona i evo nas na Birnju, jednom od tri vrha Kozjaka. S donje, južne strane je strma litica, ponad nas Kaštel Lukšić, Ostrog... Pogled puca sve do Visa, Biševa, Hvara, Paklenjaka, Drvenika, Velog i Malog, a Brač, Šolta i Čiovo ko na dlanu.
Lokalitet se zove Kruna po onoj litici, a visina je 631 metar, tu je crkva sv. Ivana Krstitelja o kojoj skrbi istoimena bratovština iz Lukšića. Svake godine u lipnju na blagdan ovog sveca ovdje je velika fešta i na Biranj se popne više od tisuću duša, baš kao i na blagdan Glavosjeka 29. kolovoza.

Crkva je zanimljiva, njezin najstariji dio je romanika iz 13. stoljeća, prvi put se spominje 1276. godine, no prvu dogradnju doživjet će već 1444., za vrijeme čuvenog dužda Francesca Foscarija. Njezin današnji izgled potječe iz 1888. godine, kad je posljednji put dograđena. U istočnom dijelu su dva posvećena kamena s natpisom na latinskom, a ista takva dva kamena su s dogradnjama premještena na zapodne zidove.

Ovdje je pronađen i ulomak kasnoantičkog natpisa, iz čega dr. Burić zaključuje da je ovdje bilo i ranokršćansko svetište, čiji ostaci u većoj mjeri nisu sačuvani zbog prirode lokaliteta. (U tlu pored crkve je svježi trag posljednjeg udara groma.)

Toponim Biranj ne može se dovoditi u vezu s biranjem velikodostojnika, već je riječ o predslavenskom nazivu, vjerojatno iz ilirskog toponomastikona. Naziv Perun zabilježen je na mletačkim kartama iz 18. st. u oblicima monte Borun i monte Perun, iz čega možemo zaključiti da je u sedmom stoljeću, po doseobi Hrvata, tu utemeljeno Perunovo svetište, čije je ime preslojilo stariji oronim, koji je ipak u konačnici prevladao.

- I Iliri su imali svoja svetišta na ovakvim mjestima, a uz starokršćanski objekt na mjestu današnje crkve moguće je pretpostaviti i manje antičko svetište, pa možemo zaključiti da je ovo bilo mjesto na kojemu su se štovali kultovi, od Ilira, preko kasne antike, vremena dolaska Slavena prije nego što će prihvatiti kršćanstvo, pa zatim kršćanstva, koje ima kontinuitet sve do danas - sintetizirao je svoja kazivanja dr. Burić.

 

Naslovnica Kultura