Kultura Kultura

premijerni podbačaj

U 'Alkestidi' Kazališta Marina Držića kostimografija i scenografija igrale glavne uloge, a gluma sporednu

premijerni podbačaj

Nad glumačkim prednjače modne kreacije. Estetika predstave, pa i njezin atmosferski domet, ne mogu joj se umanjiti. No, ono što je predstavi trebalo poslužiti kao oslonac - kostimografija, scenografija, glazba - ovdje je osnova, a ono što bi valjda trebalo biti osnova - gluma, ostalo je štapićasto tanko.

Kolekcija jesen/zima 2019. je spremna! Sugerira to predstava ”Alkestida” u režiji Livije Pandur, premijerno izvedena u Kazalištu Marina Držića. Adaptaciju teksta i dramaturgiju prema Euripidu priredila je Lada Kaštelan, dok je asistentica redateljice Mateja Kokol. Lavovski su posao odradili, odnosno sašili kostimografkinja Danica Dedijer i njezina asistentica Andrea Marić. Više crni nego bijeli kostimi celebriraju eleganciju, skladnost, pa i modernost.

Pohvale zaslužuju i imena scenografa Svena Jonkea (Numen) i njegove asistentice Irene Kraljić, koji su napravili dovoljno malo, ali dovoljno puno da cijelom događanju daju odgovarajuću pozadinu, gdje će glumci svojim kostimima dominirati. Oblikovateljica svjetla Vesna Kolarec svjetlost je stavila u službu mističnosti. Glazba Borisa Benka i Primoža Hladnika (Silence) na odgovarajući je način zvučno pokrila tematski okvir priče te doprinosi kvaliteti izvedbe.

Kutija drvene teksture, stolice, ventilator na mobilnom stropu i krzno na zidu. U interijeru koji nalikuje čekaonici, kuloaru nekog psihopatskog bogatuna iz skandinavskih krimića, glumci su osuđeni na interakciju, na nešto što sadržajem ne ispunjava normu ni za kuloarske priče.

Slovenska glumica, inače prvakinja Slovenskog mladinskog gledališča Katarina Stegnar pokazala se kao spretna gimnastičarka, a nezanemarivim pjevanjem pruža konkretan sadržaj. Njezin partner Igor Kovač (Admet) trudio se poput Glorije Šoletić (Admetova majka) afektu dati težinu, ali nedovoljno da prenese bilo kakvu intenzivniju emociju. Sukob sina i majke bio je kao potez akvarelom na staklenoj površini – nestao je prije nego što se uopće zadržao. Heraklo Zdeslava Čotića smiješna je pojava koja tranšira ozbiljnost situacije.

Goste su činili: Mirej Stanić, Nika Lasić, Vini Jurčić, Hrvoje Sebastijan te Bojan Beribaka. Poneki gost smisleno je pridonio svojom rolom, a ponekog gosta bilo je i tri minute dosta! Dramski su umjetnici u ovoj predstavi postali dramski manekeni u kutiji koja impresionira pokretnim elementima, ali u kojoj vladaju spori pokreti, izgovaranje općepoznatih istina, zamahivanje rukama, pokoji vrisak, jači stisak, bacanje na pod, prolijevanje ovog ili onog sadržaja, ležanje, naginjanje, oslanjanje, sjedenje...

Nad glumačkim prednjače modne kreacije. Estetika predstave, pa i njezin atmosferski domet ne mogu joj se umanjiti. No, ono što je predstavi trebalo poslužiti kao oslonac - kostimografija, scenografija, glazba - ovdje je osnova, a ono što bi valjda trebalo biti osnova - gluma - ostalo je štapićasto tanko. Naposljetku, barem će ansambl profitirati od toga što je u KMD dovedeno novo redateljsko lice. Pa i nakon 70. Dubrovačkih ljetnih igara još uvijek se čeka ona jedna prava predstava, ali se sreći ne može zasad dati nikakav prostor u najam, jer je prva ranojesenska kazališna berba već sada podbacila. Sve u svemu, hrvatsko-slovenski projekt ”Alkestida” otvorio je ne samo kazališnu, već i modnu sezonu!

Naslovnica Kultura