Prije trinaest godina razgovarao sam s Jakšom Fiamengom, onako, u prolazu, imao je želju baš tako 'u prolazu' ispričati svoj život. Svidjela mu se ta malešna forma, bez puno slova i mudroslovlja.
- Iako sam prvu zbirku poezije objavio 1966. s Momčilom Popadićem, izbjegavao sam pisati pjesme za estradu. S trideset i tri godine i tri zbirke iza sebe, nakon dugih Popadićevih nagovaranja, sreo sam se s Runjićem na Rivi. Pita me on: "A jebenti, zašto vi ne napišete neku pismu?" Počelo je s Nokturnom godine 1979., i onda nije bilo kraja: S ponistre se vidi Šolta, Ništa nova, U prolazu, Infiša san u te, Nadalina…
Što ste vidjeli u Runjiću?
- Skladatelja kojem je Dalmacija sve i koji poštuje tekstove. Dok sam tipkao pjesme za njega, preko ruba makinje vidio sam Olivera, a Runjić ...