Kultura Kultura

homo volans

Otišao je Ante Perković, rock-kritičar koji je postao glazbenik

homo volans

Nakon kratke i teške bolesti, u Zagrebu je u 44. godini preminuo rock-kritičar i publicist, glazbenik, radijski i kazališni umjetnik Ante Perković. Rođen u Zadru 1973. godine, Perković je u drugoj polovini devedesetih pisao glazbene kritike i tekstove za generacijske časopise Homo volans i Nomad, povremeno i za Jutarnji list, a na internetskom portalu monitor.hr vodio je online dnevnik. Može se pročitati i da je posebno bio ponosan na rad na Trećem programu Hrvatskog radija, pa je i istupao protiv čistki na njemu. Osim toga, novinarstvo je predavao u edukacijskom programu udruge "Kurziv".

Kao rock-publicist, Ante Perković napisao je knjigu o pjesmama Darka Rundeka "Rundek, između" te biografiju grupe Pips Chips & Videoclips "Dugi vikend u zemlji čudesa". Objavio je i dvije zbirke vlastitih tekstova "Slijepi putnik" i "365" te svojevrsni vodič kroz rodni grad "Volite li Zadar?".


Ljubav za kazalište


Perković je jedan od rock-kritičara koji je vjerojatno najradikalnije prešao granicu što dijeli kritičara od izvođača. On ne samo da se blisko družio s glazbenicima ili ih promovirao, nego je i sam postao glazbenik, s pristojnom diskografijom. Karijeru je započeo u sastavu Djeca, s kojim je objavio dva albuma – "Djeca" (2001.) i "Stvari" (2004.). Tu Perković nije stao, nego je 2007. objavio prvi samostalni album "Svi me vole dok me ne upoznaju". Dvije godine nakon toga, 2009., na vinilu je objavio album "Duplo dno".

Perković je volio i rad u kazalištu, gdje je također ostvario uspješne projekte. Aktivno je surađivao s Borutom Šeparovićem na predstavama Montažstroja, među ostalim i u "A gdje je revolucija, stoko?!", o novom valu i autorskim pravima, izvedenom i na Splitskom ljetu. Sudjelovao je i u izvedbama iznimne predstave o nastajanju radijske drame "Hoerspiel: mala igra za slušanje i gledanje", grupe glumaca, glazbenika, radijskih autora i ton-majstora predvođenih autoricom i dramaturginjom Pavlicom Bajsić Brazzodurro, također izvedene na Splitskom ljetu.

Potpisnik ovog tužnog, nenadanog nekrologa Ante Perkovića se najbolje sjeća po kratkoj, još uvijek u osobnoj arhivi sačuvanoj trodijelnoj povijesti hrvatskog rocka objavljenoj prije dvadesetek godina u listu Homo volans. U njoj mladi, ali talentirani i naslušani Ante precizno, duboko i nadahnuto, u nekoliko rečenica, abecedno ocjenjuje grupe i njihove albume. Među ostalim, tako je za "Razdor" Majki napisao da se s nosača zvuka odvrće sam život. Majke su poslije, možda i po tome, live album naslovile "Život uživo".

Iz povijesti rocka, doduše više inozemnog nego domaćeg, poznato je da su rock-zvijezde odlazile prerano. I kao kritičar i kao glazbenik, Ante je otišao više nego prerano. A kako je uostalom mogao otići čovjek koji je na različitim poljima u toliko malo vremena napravio toliko puno. I koji je uvijek među prvima prelazio granice.


Skroman i slobodan

Dok su se oko nas urušavali svjetovi u koje smo vjerovali, skromni Ante ih je nanovo stvarao u neotuđivim prostranstvima etera. Rijetko viđenom suptilnošću u zvuku kreirao je radove novinarski poštene, poetične, rječite samo njemu svojstvenim minimalizmom, bogate značenjem, slojevite i sadržajne. Sada ih razumijem kao nepopustljivo i mudro koračanje uz slobodu i odanost vlastitim moralnim i estetskim uvjerenjima. I baš zato za njih više nije bilo mjesta na ruševinama reformiranog Trećeg programa. U ovom trenutku, nama, njegovim bliskim suradnicima i prijateljima, ostaje sve ono u što je utkao svoju odmjerenost i posvećenost, ostaje "Sedma republika", ostaju svi objavljeni i neobjavljeni tekstovi, glazba, radijski ciklusi i snimke njegova smirujućeg glasa – rekla je Ljubica Letinić, kolegica s Trećeg programa Hrvatskog radija i iz predstave "Hoerspiel".


Pozitivac i prijatelj

Radili smo zajedno sedam-osam godina. Ante mi je bio jedan od najužih suradnika u projektu "Pop kultura". U filmu koji smo radili, da paradoks bude veći, glumio je gitarističkog boga. Ante je bio jedan od najpozitivnijih ljudi koje sam upoznao, prvenstveno prijatelj, a onda kolega – kazao je rock-publicist i redatelj Anđelo Jurkas.


Pozitivac i prijatelj

Radili smo zajedno sedam-osam godina. Ante mi je bio jedan od najužih suradnika u projektu "Pop kultura". U filmu koji smo radili, da paradoks bude veći, glumio je gitarističkog boga. Ante je bio jedan od najpozitivnijih ljudi koje sam upoznao, prvenstveno prijatelj, a onda kolega – kazao je rock-publicist i redatelj Anđelo Jurkas.

Naslovnica Kultura