Kultura Kultura

PREDSTAVA O RAVNOPRAVNOSTI

Može li muškarac biti teta u vrtiću? Trebaju li uvijek žene biti čistačice? Odgovor ćete morati pronaći sami...

PREDSTAVA O RAVNOPRAVNOSTI

Kako razriješiti situaciju u obitelji u kojoj se brat i sestra, blizanci pred kojima je odabir studija, odlučuju - ona za netipično žensko, a on za netipično muško zanimanje? Kakav će utjecaj na djecu imati njihova samohrana majka, sjena nepostojećeg oca ili novi majčin partner? Što će reći svijet? - na ova pitanja odgovore neće dati nova predstava "Što čekamo" koju u HNK Split prema tekstu Marije Dukić postavlja redateljica Marica Grgurinović. Odgovore će morati pronaći sama publika, srednjoškolci kojima je i namijenjena.

Međutim, cilj ovog kazališnog projekta nije samo, kako se obično kaže, potaknuti gledatelje na razmišljanje nakon izvedbe. Cilj je izvući ih na pozornicu, nagovoriti da uzmu udjela u igri, traže rješenja, raspravljaju, brane, ali i preispituju svoje stavove i tako, uz pomoć glumaca, kreiraju završnicu.

Probe počele

U teatru su čitaće probe tek počele, a redateljica i spisateljica rade s četvero glumaca: Andreom Mladinić i Vickom Bilandžićem iz ansambla, te studentima glume Anom Marijom Veselčić i Lukom Čerjanom. Čitav autorski tim odabran je preko javnog natječaja, a pridružio im se i sociolog Zvonimir Parać jer su tako zahtijevale propozicije projekta "Prema stvarnoj ravnopravnosti muškaraca i žena: usklađivanje profesionalnog i obiteljskog života" sufinanciranoga u sklopu programa Europske komisije Rights, Equality and Citizenship - Prava, jednakost, građanstvo.

- Ovakav posao još nismo radili. Bit će to interaktivna forumska predstava po uzoru na takozvano "Kazalište potlačenih" koje je šezdesetih godina prošlog stoljeća u Brazilu osmislio redatelj, književnik i političar Augusto Boal, a kasnije je doprlo i u Europu. Boal je koristio kazalište kao alat kojim će ukazati na socijalne probleme u svojoj sredini, osvijestiti i osnažiti publiku.
U praksi to izgleda ovako: kroz niz scena, predstavi se problem s kojim se poistovjećuje čitava zajednica.

Potom nastupa osoba nazvana "joker", neutralna i nepristrana, vraća priču na početak i poziva neke od gledatelja da stupe na scenu, uđu u ulogu lica koje je oštećeno i bore se za sretnu završnicu. Glumci od tog trenutka moraju biti spremni na improvizacije; jer, netko će od gledatelja na sceni ponuditi lošu strategiju, netko djelomično rješenje, a netko nikakvo. Ali, ako svi zajedno dođu do zadovoljavajućeg rezultata, publika će otići zadovoljna i osnažena, tumači redateljica.

Potpuno je svjesna da se upušta u nesiguran i delikatan posao. Glumački tim morat će se dobro pripremiti za sve vrste iznenađenja, za različite reakcije. Napokon, kaže, možda se susretnemo i s mladima kojima se u ovom trenutku pitanje muško-ženske ravnopravnosti i ne čini bitnim. Moguće da su im važnije njihove veze, fejs i faks.

Predrasude

- Naš je zadatak ukazati im na činjenicu da se to pitanje tiče svakoga. Inače, predrasude nisu uvjetovane obrazovanjem, više su, rekla bih, dio kolektivne svijesti. Zato je veoma interesantan lik u komadu majčin partner, najmanje obrazovan, a najtolerantniji, čovjek koji reagira "zdravoseljački" - tvrdi Marica Grgurinović.

Predstava "Što čekamo", čija je premijera planirana za sredinu ožujka u Splitu, gostovat će u sve četiri županije juga Hrvatske, uglavnom po školama. Svakako će biti zanimljiva i roditeljima, i pedagozima, i sociolozima, i tek ostaje vidjeti kakve će stavove zauzeti mladi Splićani, Zadrani, Šibenčani, Dubrovčani, Sinjani, Kninjani ili Drnišani o podjeli kućnih poslova, seksualnoj orijentaciji, ulozi majke u obitelji i odabiru zanimanja - primjerice, razmislit će je li posao odgajatelja u vrtiću prikladan za muškarca i moraju li uvijek žene biti čistačice.

 

Naslovnica Kultura