Kultura Kultura

koncert

Splitski virtuozi opravdali ime

koncert
U Hrvatskoj su obljetnice dvaju značajnih povijesnih događaja koji su uvelike oblikovali suvremeno društvo, a koje ove godine obilježavaju Europa i svijet – početak Prvog svjetskog rata te 25. obljetnica pada Berlinskog zida – prošle gotovo nezapaženo. Čini se da smo, duboko uronjeni u svakodnevne egzistencijalne brige, zaboravili promišljati o bilo čemu osim o tome kako preživjeti do idućih primanja. Potonja obljetnica, spomen na trenutak kada je Europa još jednom rekla odlučno “ne” svakom obliku totalitarizma, mržnji i strahu te odabrala put mira i jedinstva, obilježena je u ponedjeljak, 17. studenoga, u splitskom kazališnom foajeu koncertom Splitskih virtuoza.
Bio je to uistinu poseban događaj, ne samo zato što je to možda bila jedina manifestacija na ovu temu u državi, nego i stoga što je foaje bio pretijesan za sve zainteresirane slušatelje. Kad tome dodamo i dobru izvedbu energičnog i angažiranog sastava, možemo zaključiti da smo svjedočili nesvakidašnjem glazbenom događaju, koji je barem na trenutak učinio da se ponovno osjećamo žiteljima grada te donio tračak optimizma u našu, u najmanju ruku, sivu (umjetničku) svakodnevicu. Koncert su organizirale Glazbeno-umjetnička udruga “Artemis”, udruga “Kultus Split” i Konzulat SR Njemačke u Splitu, a pod pokroviteljstvom Veleposlanstva SR Njemačke.

Koncert nije bio samo formalno posvećen obljetnici pada Zida, nego je i programski bio usko vezan uz tu temu. Otvoren je interpretativno uvjerljivom, muzikalnom i izražajnom izvedbom Gudačkog kvarteta br. 8 u c-molu, op. 110, Dmitrija Šostakoviča, u transkripciji za gudački orkestar. Najizvođeniji od ukupno 15 Šostakovičevih gudačkih kvarteta, napisan u Gohischu 1960. godine u samo tri dana, formalno je posvećen žrtvama fašizma i rata, a zapravo je autobiografija toga sovjetskog disidenta. Kako bilo, Virtuozi su ovo peterostavačno djelo, puno (samo)citata, aluzija i kodiranih poruka, donijeli suvereno, zrelim i homogenim tonom, bogatog dinamičkog raspona i kolorita. Posebno je dojmljiv bio nastup u frenetičnom drugom stavku.

Nakon djela dubokog očaja i tjeskobe, uslijedio je Koncert za klavir i orkestar u C-duru, br. 1, op. 15, Ludwiga van Beethovena, mladenačko djelo koje odiše mocartijanskom vedrinom i spokojem. Virtuozima se u izvedbi ovoga djela pridružila odlična Vesna Podrug, pijanistica koja je s jednakim uspjehom donijela mir raspjevanog Larga i lepršavost izazovnih pasaža brzih stavaka. Dobroj izvedbi nedostajalo je nešto više uigranosti i suglasja u završnom Rondu.

Ukupno gledajući, ovo je dosad muzički, tehnički i programski najbolji koncert ovoga sastava. Izvedbama je sugestivno i spretno upravljao vrsni violist i pedagog Wladimir Kossjanenko. Koncert je na traženje mnogobrojne publike završen dodatkom, glazbenim brojem iz talijanske ratne tragikomedije “La vita è bella”. Publika željna dobre umjetničke glazbe, dakle, postoji; nedostaje nam i dalje prikladna dvorana za ovakve koncerte.
Ceterum censeo, gradsku koncertnu dvoranu konačno valja urediti!

MARIJO KRNIĆ



Naslovnica Kultura