Kultura Kultura

KRITIKA

’Sprovod u Theresienburgu’: predstava koja neće plesati samo jedno ljeto

KRITIKA

Sat vremena, 11 minuta i 47 sekundi, koliko je trajala izvedba, publika nije ni trepnula

Uglazbiti, otpjevati i otplesati Miroslava Krležu prilično je ambiciozan umjetnički zalogaj, koji je pred sebe postavio koprodukcijski projekt Kazališta Ulysses i Baleta splitskog HNK, na čelu s poznatim hrvatskim koreografom i redateljem Stašom Zurovcem, a premijerna izvedba “Sprovoda u Theresienburgu” pred publikom Splitskog ljeta pokazala je da je kreativni tim okupljen oko predstave bio i više nego uspješan u toj nakani.

Gegovi i dosjetke

Sat vremena, 11 minuta i 47 sekundi, koliko je trajala izvedba, publika nije ni trepnula jer je pred sobom imala kompaktnu predstavu u kojoj je Zurovac, u maniri kakvog alkemičara, vrlo hrabro, no s nepogrješivim osjećajem za mjeru, pomiješao različite scenske izraze i žanrove te dobio – pravo zlato.

Staša Zurovac, koji osim režije i koreografije potpisuje i dramaturšku obradu teksta iz ciklusa o Glembajevima, Krležu je vješto spustio iz glave u utrobu, tamo gdje gledatelj najbolje ćuti svu onu tragičnost likova – neshvaćenog intelektualca, poručnika Ramonga, zaljubljenog u Olgu Warronigg, koju je njezin mnogo vremešniji suprug, pukovnik Mihajlo, kao stari sifilitik deflorirao još dok je bila 17-godišnja djevojka.


Violinist Alexander Balanescu adut je uspjele zvučne slike skladatelja Marjana Nećaka
No, tragično naličje jednog braka, nesretni ljubavni plam neuklopljenog pojedinca te trulost potpuno dehumaniziranog i obezglavljenog carstva na izdisaju, gledatelj konzumira u groteskno-satiričnom scenskom izazu punom gega i nenametljivih dosjetki, te uz glazbenu podlogu talentiranog makedonskog skladatelja Marjana Nećaka i glazbeni komentar na violini proslavljenog rumunjskog glazbenika Alexandera Balanescua.

Nećakov ekspresionistički izraz korespondira s vremenom dramske radnje, a bez ikakvog kompleksa on i citira, odnosno “posuđuje” – i to od mađarskog skladatelja Serresa u velikom finalu ove glazbeno-plesne drame kada Olga, koju tumači izvrsna Vanda Winter, “rastura” svima nam dobro znanu “Gloomy Sunday”.

Sve troje glumaca, Dražen Čuček kao Ramong, Ozren Grabarić kao Mihajlo i spomenuta Winter, odradili su svoj glumačko-pjevačko-plesni zadatak besprijekorno. Zapravo, i više od toga. A pohvale mogu ići i na adresu splitskog baletnog ansambla, koji je ovom predstavom još jednom potvrdio kako mu i izleti u eksperiment, u ovom slučaju i onaj vokalni, dobro pristaju, kao i kostimima Bjanke Adžić Ursulov, koji su uspjeli i u funkciji pripovijedanja radnje.

Jedina šteta koja bi se sa “Sprovodom u Theresienburgu” mogla dogoditi jest da se predstava prestane izvoditi završetkom ovog Splitskog ljeta. A to bi, “Oh, mein Gott!”, uistinu bila prava tragedija.

PIŠE: SINIŠA JOVIĆ, FOTO: MATKO BILJAK



Naslovnica Kultura