Jeste li mogli predvidjeti da bi pjevušenje dijelova pjesama Davida Bowieja, Jima Morrisona i Janis Joplin od lika iz vašeg filma dok ste snimali isti moglo rezultirati kršenjem autorskih prava?
- Naravno da nisam sišao s uma da uzimam nečiju glazbu i stavljam je u film. U montaži smo vodili računa o tome da ne prijeđemo granicu “fair use“ što se tiče trajanja tih dijelova, a kontekst u kojem se ti dijelovi koriste nije filmska glazba nego isključivo karakterizacija lika. Glazba je korištena kao citat, niti jednom nije ubačena u film nego se reproducira kao “found footage“ i modulira. To je stav koji zastupam, prije svega zato što još nisam dobio nikakav pravni argument, a zbilja bih ga volio čuti i naučiti. Festival je službeno izvijestio: radi se o “pravnim nedoumicama“, a ne o dokazanom kršenju autorskih prava. Uoči Festivala film je pogledalo mnogo ljudi, među njima i podosta filmskih profesionalaca. Niti u jednom trenutku nitko nije doveo u pitanje kršenje autorskih prava. Kako sam to onda mogao predvidjeti!?

Da su vam na to skrenuli pažnju ranije, biste li izbacili sporne scene i koliko one uopće imaju važnost za film?
- To su važne scene. Da mi je netko ranije rekao da ću imati ovakvih problema, možda bih ih samo drugačije izmontirao. One su dio umjetničke cjeline i egzistencije filma. Napadnuti smo kao da smo kršili autorska prava, a zapravo se radi tek o nekoliko sekundi, iako je i to upitno.

Kako objašnjavate da se potencijalni problem nije uočio ranije, nego na dan projekcije?
- Festival je film imao jako dugo i ništa im nije bilo sporno. Na dan projekcije netko iz žirija dovodi u pitanje autorska prava, iako to nije posao žirija. Nakon navodne konzultacije s producentima iz Londona, navodi se kako je riječ o “pravnim nedoumicama“. Sljedeći dan uoči naše press konferencije dvoje ljudi iz žirija i jedan selektor Festivala dolaze nam i povišenim tonom govore kako je riječ o “kršenju autorskih prava“ (znači, više nisu nedoumice). Znali su sve to u 10 ujutro nakon novinarske projekcije, a povukli su film u 16 sati, dakle tri sata prije službene projekcije i tako nam nisu dali priliku da nešto pokušamo promijeniti. Da su nam dan ranije javili za problem, mogli smo to riješiti. Zvali smo i ZAMP, rješenja je bilo. Da su na kraju i ovakav film prikazali, Festival ne bi snosio nikakvu odgovornost, nego isključivo producent.

Na jutarnjoj projekciji za novinare i kritičare film je navodno bio jako dobro primljen?
- Film je bio sjajno primljen. Prisutni su bili ugodno iznenađeni, vjerojatno su očekivali studentski trash, a vidjeli su nešto sasvim drugo. Netko od novinara je rekao kako je to najbolji film na Festivalu, a ljudi su nam dolazili oduševljeni. Nakon te projekcije vjerojatno smo ušli u krug za nagradu (barem debitantsku). Nakon zabrane filma, jedino što sam pomislio jest da to nekome smeta.

Što dalje? Hoćete li izbaciti pjesme i iznova montirati film prije idućeg prikazivanja?
- ‘Vlog’ bi vrlo brzo trebao biti negdje prikazan (namjerno ne otkrivam gdje dok ne budemo sto posto sigurni) i zato ne smijemo čekati. Volio bih imati verziju za koju sam siguran da je mogu prikazati bilo gdje u svijetu. Već znam kako ću premontirati “sporne“ scene, a zatim ćemo vidjeti kako to izgleda. Film neće trebati iznova montirati, radi se o tri kratke scene i 15-ak sekundi. Postojeći film sam već poslao na neke festivale i bit će zanimljivo vidjeti hoće li oni raditi probleme oko autorskih prava. Siguran sam da neće, ali verzija za sva prikazivanja mora biti ista. Sada je najvažnije imati verziju filma za koju smo sigurni da nije potencijalno problematična i da se može prikazivati u konkurencijama.