StoryEditor
Kultura'autofocus'

Boris Poljak: Bilo je to najdosadnije snimanje u mom životu

Piše PSD.
5. rujna 2013. - 15:49
Splićanin Boris Poljak apsolutni je laureat netom završena Liburnia Film Festivala u Ičićima nadomak Opatije. Tri nagrade pripale su Poljaku za “Autofocus“ - najbolji film po izboru žirija, montaža i kamera. Poljaku je ovo već drugi put da slavi na LFF-u, festivalu dokumentarca.

- Moj prethodni film "Splitski akvarel" je bio početak svojevrsnog istraživanja snimanja s jakim teleobjektivom. U njemu je ipak naglasak bio na vizualnom i više je eksperimentalan, dok je "Autofocus" više, ajmo reć, narativan, jer ima snimljene dijaloge. Ipak, i on ima elemenata eksperimentalnog filma. Oba filma su pozvana osim na LFF i na 25fps, međunarodni festival eksperimentalnog filma u Zagrebu. Izuzetno mi je drago što su prepoznati i na jednom i drugom festivalu.

Odakle poriv za “Autofocusom“? Zašto baš crkva svetog Nikole?
- Kad prolazim gradom često vidim turiste koji nešto snimaju. Kako sam ja ipak snimatelj, često se okrenem i pogledam što to oni snimaju. Zanimalo me kakve će slike oni odnijeti u svoje domove i pokazivati znancima. Otkrio sam da većinom snimaju svoje bližnje i to često ispred nekog običnog zida ili vrata koje mogu naći i u okolini u kojoj inače žive. Zapravo ih previše nije briga što se nalazi u pozadini slike i, uopće, za naše znamenitosti. Ideju za crkvu sv. Nikole dao mi je Damir Čučić koji u Zatonu kraj Zadra ima apartman te tijekom ljeta svakodnevno biciklom prolazi pored nje. Imala je sve ono što mi je trebalo. Na osami je, u polju, tako da sam iz daleka mogao snimati, a da me turisti ne primijete. Također, na malom je brijegu i sa borom pored nje te je ona vizualno vrlo podatna, što mi je nekako garantiralo da neće biti dosadno pola sata gledati istu lokaciju.  

Koliko ste dugo radili na filmu? Koliko je težak put od priče do relizacije?
- Nakon što mi je Damir ukazao na lokaciju, napravio sam probno snimanje da vidim ima li to potencijal za film. Kad se ispostavilo da ima, izmontirali smo par minuta i skupa sa scenarijem poslao sam ga na HAVC, gdje je prošao na natječaju. Snimali smo sljedeće ljeto deset dana. Najveći izazov je bio ton i treba reći da je Martin Semenčić, tonski snimatelj, napravio odličan posao, jer je trebalo ozvučiti cijelu lokaciju, a da turisti ne primijete mikrofon i kabele. Samo snimanje je obavljeno samo s jedne pozicije tzv. fiksiranom kamerom. Moram reći da mi je to bilo najdosadnije snimanje u životu i cijelo je bilo ispunjeno sumnjom i strahom da to što radim nije dobro. Uslijedila je montaža s Damirom Čučićem koja je dosta potrajala jer je trebalo 35 sati materijala svesti na film od pola sata. Sve skupa od početne ideje do kraja prošlo je oko četiri godine.

Uspjeli se od posjetitelja crkve načiniti glumce u predstavi, a vaša mizanscena je na neki način pozornica. Zvuči “shakespearovski“?
- Nisam o tome razmišljao na taj način dok sam radio na filmu. To s pozornicom i turistima kao glumcima došlo je poslije, nakon što je film bio gotov i više zgodna dosjetka opisnog karaktera, nego što je filmski promišljeno.


Naslov filma je višeznačan. Je li gledatelju možda nešto može ostati “izvan fokusa“, a što je vama kao autoru bilo bitno?
- Naslov filma "Autofocus" je tehnički naziv na videokamerama, a označava funkciju koja omogućava snimateljima da snimaju bez ručnog namještanja oštrine. Kako na taj način uglavnom rade početnici, naslovom sam želio ukazati na lošu kvalitetu tih snimaka. Također sam želio da naslov sugerira okrenutost snimatelja samim sebi i svojoj obitelji, a ne znamenitostima oko sebe, što se u filmu, nadam se, i vidi. Postoji treći nivo koji je namijenjen filmskim sladokuscima, to je svojevrsni hommage Ivanu Martincu i njegovom kultnom filmu "Fokus" u kojemu on također koristi tzv. fiksaciju kamere, a samo promjenom objektiva stvara "priču".

Koliko je dokumentarni film izvan fokusa u Splitu?
- Mislim da je poprilično izvan fokusa, jer mladi redatelji uglavnom rade igrane filmove. Mene žalosti da je i eksperimentalni film, usprkos velikoj tradiciji, potpuno zapostavljen. Pa ipak, na ovom LFF-u tri autora iz Splita su imali filmove: Tonći Gaćina, Darovan Tušek i ja. Tonća znam već dugo i zapravo se jedini ovdje ozbiljno bavi dokumentarnim filmom, kojega i studira na Akademiji u Zagrebu. Meni je otkriće Darovan Tušek, koji dolazi izvan filmskih krugova (završio je arhitekturu) i koji je napravio odličan svoj prvi film "Ljubi bližnjeg svoga".

A u Hrvatskoj?
- Nisam najbolji sugovornik za ovo pitanje, jer ne pratim baš scenu, ali s obzirom na čak četiri filma u međunarodnoj konkurenciji na Sarajevo Film Festivalu i jedan film izvan konkurencije, izgleda da je dokumentarni film u Hrvatskoj  i te kako živ.

Kako, po vama, dokumentarni film stoji u usporedbi s igranim kod nas i u svijetu?
- Mislim da je to slično. Imate filmove koji se rade za festivale i one koji se rade za televiziju i komercijalno prikazivanje. I među jednima i među drugima ima dobrih filmova. Ja preferiram prve, jer pružaju više slobode u radu.

Kakvo je vaše mišljenje o Michaelu Mooreu koji je komercijalizirao dokumentarni film?
- O Mooreu kao autoru nemam dobro mišljenje. On je zaslužan za pokretanje nekih tema i otvorio je dosta pitanja, ali njegove metode rada su meni strane, a pogotovo nepostojanje nikakve filmske ideje.

Gledate li igrane filmove, hollywoodske i ostale?
- Da, gledam, ali puno manje nego prije. Hollywoodske filmove sam skoro pa izbacio. Preferiram art filmove.

Razmišljate li ponovno o igranom filmu kao novom izazovu?
- U veljači sam s redateljem Zdravkom Mustaćem snimio jedan niskobudžetni film koji je sad u postprodukciji. Inače, ne razmišljam previše o novim igranim projektima. Ako bude…

marko njegić
paun paunović / cropix

Suradnja s Čučićem

Čučić i ja počeli smo raditi na TV dokumentarcu ‘More nad Splitom’ i od tada stalno surađujemo. Damir je odličan redatelj i montažer. Ja sam snimatelj u njegovim filmovima, a on montažer u mojim. Čak smo tri eksperimentalna filma zajedno potpisali. S vremenom je to preraslo odnos redatelj-snimatelj i postalo prijateljstvo. Napravili smo 20-ak kratkih, uglavnom dokumentarnih i eksperimentalih filmova i jedan dugometražni igrani film ‘Pismo ćaći’.


Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
18. lipanj 2021 23:13