Za "zlatno doba televizije" puno tu ima serijskog "srebra" i "bronce". Zlatna TV medalja, dakle, ima i svoju drugu stranu, samo se o njoj šuti i rijetko piše. Dosta se već toga na TV-u reciklira s velikog ekrana, ali i malog prema takozvanom remake-sequel-reboot receptu koji se u slučaju filmova po "defaultu" kudi. Ne postaju samo mnogi filmovi serije u nedostatku ideja ("Smrtonosno oružje", "Gas do daske"... najnovije "Četiri vjenčanja i sprovod").
I stare serije postaju nove budući da ni televiziji ništa nije sveto. Jedna od njih je "Magnum, P.I.". Generacije gledatelja sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća dobro se sjećaju "Magnuma" (1980. - 1988.), krimi serije s Tomom Selleckom u naslovnoj ulozi privatnog istražitelja na egzotičnim Havajima. Selleck je ušao pod kožu Magnuma, bio jako šarmantan i karizmatičan u ulozi, s brkovima kao zaštitnim znakom lika (i njega samoga).
Na račun Magnuma se, kvragu, našao u igri za ulogu akcijsko-avanturističkog junaka Indiana Jonesa, makar je na koncu nije dobio, ali je svejedno postao zvijezda ("Tri muškarca i beba"). Serija je bila ležerna, u bojama havajske košulje, ni po čemu epohalna, ali onomad draga i lako gledljiva, svakako jedan od zapaženijih produkata malih ekrana osamdesetih, možda i utjecajnijih.
Da nije bilo Magnumova "cool" crvenog Ferrarija tko za bismo li dobili "Knight Ridera" s Davidom Hasselhoffom, ako bi već i bez Selleckovih "aloha" košulja drečavu obleku svejedno nosili junaci (superiornijih) "Poroka Miamija". Novi Magnum u tumačenju Jaya Hernandeza, solidnog, ali nedovoljno dokazanog aktera filmova "Sirena za uzbunu", "Hostel" i "Karantena", nosi slične košulje kao stari, no to nije više isti lik.
Jednako kao što je drukčiji i njegov pomagač Jonathan Quayle Higgins (John Hillerman, nagrađen Emmyjem), ukoliko su već Theodore "T.C." Calvin (Roger E. Mosley) i Orwille "Rick" Wright (Larry Manetti) ostali više-manje identični, samo ih igraju drugi glumci (Stephen Hill, Zachary Knighton).
Zahvaljujući trendovskoj zamjeni spolova ("Istjerivači duhova", "Oceanovih 8") Higgins je postao žena, seksi bivša agentica MI6-a Juliet Higgins u raspoloženoj interpretaciji Perdite Weeks, zvijezde hororčića "U mraku katakombe" koja krade "Magnuma" Magnumu i radije bismo gledali seriju "Higgins". Tad bi ovako koncipirana serija više imala smisla. Jer, "Magnum" iz 2018. nije "Magnum" iz osamdesetih, premda je također ambijentiran u tropski raj Havaja.
Glavni lik i serija izgubili su prvotni šarm. U prvoj epizodi Magnum izvodi tzv. halo skok iz svemira i aterira u Sjevernu Koreju, dok na soundtracku sijevaju munje hard rocka AC/DC-ja ("Thunderstruck"). Junak dolazi izbaviti neke lokalce, situacija se ubrzo pretvara u nabrijanu potjeru kroz "vijetnamske" džungle, u igri su eksplozije, helikopteri...
Okej, ubrzo doznajemo da su u pitanju vizualizirane (i vjerojatno potencirane) dogodovštine Magnuma i njegove ekipe marinaca iz knjige jednog od njih, ali neovisno o tome, povišeni akcijski ton serije je (krivo) postavljen i pojačan do daščice.
Postavio ga je producent serije i redatelj prve epizode Justin Lin, čovjek za volanom franšize "Fast&Furious" od trećeg do šestog dijela koji je u seriju iz tog serijala doveo glumca južnokorejskog podrijetla Sung Kanga u ulozi policijskog detektiva Tanake.
Lin se rukovodio filozofijom da brza kola (Magnumov Ferrari) automatski podrazumijevaju brzinu i žestinu kojom se odvija priča o otmici i ubojstvu junakova prijatelja iz Afganistana (Domenick Lombardozzi), s neminovnim sudarima i uništenjem skupocjenih talijanskih automobila. Nemamo ništa kontra akcije, dakako, osobito u periodu više ili manje prestižnih TV drama.
Međutim, "Magnum" nije bio akcijska serija, jednako kao što ni Magnum nije bio akcijski junak osamdesetih a la Rambo, McClane i ekipa, makar nova serija – pohvalno - izvukla iz naftalina neke akcijske face datog razdoblja (Carl Weathers, James Remar).
A iako daljnje epizode ponešto prizemljuju akciju pa Magnum, recimo, u drugoj postaje "tuna bounty hunter" i s pomagačima traga za ukradenom tunom Weathersova ribara Dana Sawyera u kojoj se krijumčari USB stick, uz "episode 1" netko bi mogao pomisliti da gleda akcijski spektakl poput Bond-filma, "Nemoguće misije" ili "Brzih i žestokih", tj. heroja tog tipa.
Da se serija zove drukčije, okej, no zove se "Magnum". I lik se još uvijek tako zove, ali nema brkove. U "flashbackovima" druge epizode Magnum se brije u vojsci. Ostavi brkove. Onda se pogleda. Kaže u sebi "ne" i obrije i njih. Što je Magnum bez brkova i Sellecka? Ništa ili malo što. Možda je zato Lin dao Magnumu da, za "hejtere", u prolazu kaže "before you go hating...".
Mogao je, doduše, biti i akcijsko-komično kreativniji u samoobrambene svrhe pa da Magnum parafrazira Schwarzeneggera iz "Trkača". Na opasku partnerice kako će joj doći muka od vožnje, Arnie je, naime, rekao da slobodno povrati po njegovoj havajskoj košulji jer se ionako neće ništa vidjeti.
Križanje s 'Havaji Five-0'
Novi "Magnum" je bliskiji "Hawaii Five-0". Toliko blizak da su autori ostavili mogučnost "cross-overa" dviju serija. U prvoj epizodi sceni Tanaka kaže "Ako je ovo otmica, onda je to posao za Five-0, ne nekog detektiva".