Primajući kipić za najbolju europsku komediju 2018. na dodjeli EU Oscara, redatelj "Smrti Staljina" Armando Iannucci (film "U banani", serija "Veep") izjavio je kako je hrabro od Europske filmske akademije da je odlučila dati nagradu baš njegovu filmu.
- Zabranjen je u Rusiji. Svi ste sad na listi, ne jedite i ne dirajte ništa – našalio se Iannucci na pozornici u Sevilli.
No, šalu na stranu, prije najavljene premijere filma u Rusiji vladala je velika kotroverza. Iannuccija zato u glavu pitamo kakva je situacija sada i je li možda doznao reakciju Putina koji je nedavno javno komentirao američki akcijski triler "Hunter Killer".
- Nisam doznao, ne. Ne znam. Mislim da film još uvijek nije službeno prikazan, ali je ilegalno preuzet oko 1.5 milijuna puta. Marketing je uspio, no volio bih da su ga ljudi pogledali u kinu. Oni koji su ga pogledali u jednom kinu u Moskvi su na izlazu iz dvorane rekli da je film duhovit, ali istinit. Na kraju su mu samo dali publicitet, nisu ga pomeli pod tepih. Bio sam tužan jer sam pomislio da u današnje vrijeme demokracije trebate moći to vidjeti.
Ako vam se ne sviđa, ne morate ići. Ako vam je film bio grozan, slobodno recite. Samo mi je čudno da je jezik kojim je opisan... netko je napisao da film nema aposolutno nikakvu umjetničku vrijednost – odgovorio nam je Iannucci koji ne misli da ništa nije zabranjeno i da može ismijavati bilo što.
- Ovisi na koji način. Morate imati razlog i morate imati gledište. To mora biti jasno. Ako je tema teška morate biti jako oprezni i dobro se potruditi da ono što treba biti duhovito bude jako duhovito. Što je tema više osjetljiva morate se više potruditi. Ne smijete biti lijeni po tom pitanju. Prilikom rada na filmu "Death Of Stalin" morao sam se puno truditi. Puno istraživanja...
Kad smo u Moskvi razgovarali s ljudima koji su tada odrastali, svi kažu da su kružile knjige s vicevima o Staljinu i o gulagu. Šokirali bi se da vidite neke od tih knjiga, ali svejedno su imali potrebu da na to gledaju kroz humor jer ako ih možete ismijavati nisu vas uništili. Nisu vam isključili mozak. To je bilo ohrabrujuće – govori Iannucci koji se u filmu fokusirao na komediju apsurda.
- Šostakovič je morao spakirati kofer i svake ga večeri držati kraj vrata. Ljudi su nam pričali da bi išli spavati u nekoliko slojeva odjeće tako da ako ih odvedu da imaju što više odjeće. I svi su uvijek imali spakiranu torbu sa stvarima. Drugi ljudi su mi govorili da ste uvijek drugima otvarali vrata. To nije bila stvar pristojnosti nego nitko nije htio prvi ući u prostoriju.
Prva reakcija je smijeh, ali to je tužno. I apsurdno. Oduvijek me to privlačilo i oduvijek sam bio obožavatelj Šostakovičeve glazbe, sustav u kojem je odrastao i činjenica da su mu mogli prijetiti smrću ako im se ne svidi tek jedna nota. I Orwellova "Životinjska farma" je reakcija na staljinizam. Ruska književnost tako govori o apsurdnom; mali čovjek i ogroman vladin aparat koji sve prožima.
Uvijek mi je bila draga ta literatura. Baš završavam novi film, "The Personal History Of David Copperfield", po romanu Charlesa Dickensa, koji prikazuje stanje nacije i u njemu više ili manje apsurdne priče o ljudima u tom društvu. Na velikoj tapiseriji, da se tako izrazim. Prvotno sam htio raditi fikciju, ali onda sam shvatio da su činjenice puno važnije i dramatičnije, više od bilo koje fikcije. Prikažimo jednostavno ono što se dogodilo i nakon čitanja romana smo posjetili Moskvu da vidimo zgrade i atmosferu stare Moskve i popričamo s ljudima. Vidimo Kremlj i doživimo ga.
Uvijek je lijepo kad Rusi pogledaju film i pitaju gdje u Rusiji ste snimali, a ja kažem u Londonu. Lijepo je da smo pogodili ambijent. Ruski novinari su rekli da su u roku dvije minute opet sve proživjeli – prisjetio se Iannucci koji je angažirao Michaela Palina u ulozi bespomoćnog političara jer je htio imati “montypythonovski” duh apsurda.
- Uvijek sam se divio njegovoj glumačkoj sposobnosti i htio sam mu dati neku ulogu. Kad smo tražili Molotova i njegovu specifičnu privrženost onome čemu treba biti privržen, znali smo da je to nešto u čemu on može uživati. Kad je držao svoj govor na sastanku bilo je divno vidjeti još jedan lik kojeg Michael Palin može ponuditi. Monty Python je bio inspiracija, bez sumnje. I oni ne bi rekli da je to politički, samo apsurdno. Zapravo, nudi jako dobar presjek britanske psihe, staleža, establišmenta, pravila i njihovog kršenja – tumači Iannucci.
Je li smrt Staljina komedija naše današnjice, tj. živimo li na neki način u staljinizmu, zanima nas doznati od Iannuccija.
- Razlog što sam prvotno gledao fikciju jest taj što sam gledao rast nacionalizma, populizma, desnice, anti-imigracije, ali i ekstremizma te snažnog vođu. Idiosinkratske elemente. Ljude koji pomoću demokracije dođu na vlast, a onda mijenjaju Ustav da steknu veću moć. Recimo, Berlusconi, Putin... Snimili smo film prije Trumpa, ali je izašao kad je Trump spominjao neprijatelje naroda, što je jako “staljinovska” fraza.
Svi njegovi ministri su poredani oko njega i govore kako je divno raditi za njega i kako su blagoslovljeni. Lažne vijesti su kolale okolo dok se u filmu govorilo o lažnom narativu. Film nikad nije trebao biti komentar, ali jest reakcija na događaje kojima sam svjedočio zadnjih 15-20 godina. Ljudi misle da demokracija ne ide nigdje kad jednom stigne, no potrebno je provoditi i jačati.
U Velikoj Britaniji smo imali problem zbog mlađih glasača koji nisu glasali misleći da se ništa ne mijenja i onda se dogođio Brexit. U Americi se pojavio Trump i ljudi su shvatili da glasanje čini razliku. Ako ostanete kod kuće mogu se dogoditi stvari na koje ne možete utjecati. Nadajmo se da je to poticaj ljudima da se uključe u demokraciju – kaže Iannucci i iznosi mišljenje o Brexitu.
- Prošao sam škotski referendum, pa ovo. Ja sam škotski Talijan koji živi u Londonu i snima britanski film s američkim glumcima i francuskim financijerima. Odradili smo dosta postprodukcije u Belgiji, dobili smo europske porezne olakšice. Snimali smo u Ukrajini i Rusiji. Po mom iskustvu, međusobna suradnja je divna. Uživam u njoj. Sumnjičav sam prema svemu što zagovara povlačenje, stvaranje barijera. Svijet tako ne funkcionira.
Mislim da su glasači imali legitimne opaske da ih se ne sluša te da ih političari uzimaju zdravo za gotovo, ali svejedno mi nije jasno. Trebali bi napustiti Europu da budemo otvoreni prema svijetu, no kako je to moguće kad tražite od ljudi da odu. Zato smo u ovoj situaciji. Računica ne stoji. Treba napraviti jedno ili drugo. Ali, ne oboje – drži Iannucciza kojeg rusko pitanje je li Staljin najveći vladar svih vremena ostaje otvoreno.
- Neki kažu da je Staljin ubio milijune ljudi, a drugi tvrde da je industrijalizirao Rusiju i pretvorio je u supersilu. Na vama je da odlučite. Hotel u kojem smo odsjeli u Rusiji je imao portrete povijesnih ličnosti, uključujući Staljina. I Chucka Norrisa. (smijeh) Ukratko, ljudi koji su odsjeli u hotelu. Da idete u Njemačku na zidu ne biste vidjeli portrete Hitlera – siguran je Iannucci koji je znao da rad na filmu neće biti lagan.
- Film jest komedija, ali govori o politici i morao sam biti jako oprezan. Većina posla se svela na to da pogodimo pravi ton. Snimili smo film u sedam tjedana, ali montaža je trajala oko šest mjeseci jer sam htio biti siguran da je sve uravnoteženo. Da komedija ne banalizira dramu i da drama ne guši komediju. Htio sam da film istovremeno bude dramatičan i duhovit. Znao sam da će publika biti specifična i intrigiralo me vidjeti kakva.
Nisam očekivao veliku publiku. Očekivao sam da će film biti dobro primljen tek u određenim krugovima. Ali, dobro je primljen u Americi, Europi, Australji i Japanu. Moguće da uspjeh leži u trenutnim događanjima. Ne možete točno odrediti što se zbiva, no svakako je čudno. Upoznao sam u Washingtonu neke ljude iz Ukrajine kojima se svidio film, ali je bio jako emocionalan jer im se odjednom sve vratilo. Bilo im je teško opet to proživjeti.
Rekli su da im je drago što su pogledali film, iako im je bilo teško jer su im se vratile bolne uspomene. Svjestan sam toga i ne želim to omalovažvati. Zbog toga treba biti oprezan. U niti jednom trenutku filma ne banaliziramo događaje. Komedija je u Kremlju, a tragedija je vani. Ali, unutarnje odluke definiraju vanjske događaje – opisuje Iannucci i dodaje da čovjek treba imati precizan razlog ako nešto ismijava.
- Smatram da komedija ne mora nužno trivijalizirati nešto. Može vam otkriti novi aspekt neke teme, osobito ako je teška. Možete sagledati situaciju iz drugog kuta. Ljudi ne vole kad ne mogu kontrolirati svoje reakcije. Zbog toga ne vole kulturu i sumnjičavi su prema njoj. Ne mogu diktirati o čemu govori jer se temelji na reakcijama. Ne mogu vam reći kako morate reagirati i zato to ne vole. Tu se vraćamo šalama. Mogu vas zatvoriti i sve vam uzeti, ali ako se još možete šaliti nisu vam oteli temeljne vrijednosti – poručuje Iannucci.
Pitamo ga kako bi njegova sjajna politička satira na račun Amerike i američke vrhuške ("In The Loop") izgledala da je film snimio danas i je li pogledao dokumentarac Michaela Moorea o Trumpu.
- Ne znam. I to je zahtijevalo mnogo istraživanja o stvarnim događajima. Svi ti mladi diplomci u dobi 23-24... Mislim da će klasični film o Trumpu biti snimljen za 30 godina jer treba vidjeti kolika će točno biti šteta. Dokumentarac o Trumpu sam pogledao. To je trenutno najbolja reakcija na Trumpa. On osigurava zabavu. Komičari kao John Oliver i Michael Moore samo kažu što se dogodilo. Ovo, ovo i ovo. Rekao je ovo i dogodilo se ovo. I to je smiješno.
O Davidu Copperfieldu
- Za mene je to jako emocionalna i psihološki jako sirova knjiga. Ima jako sretno djetinjstvo a potom jako nasilno djetinjstvo i siromaštvo. Potom bogatstvo i udoban život. Zatim opet slijedi siromaštvo. Prolazi kroz sve te faze. Iako se radnja odvija u 1840. ima i suvremeni ton. Ne želim previše političkih tonova, ali svakako govori i o tome kako danas društvo funkcionira. Jedni imaju, drugi nemaju. Čuo sam vijest da je Obamacare ukinut i odjednom 20 milijuna ljudi nema zdravstveno. Ljudi u trenu mogu završiti na ulici. Tu se vraćamo na Brexit - političari ignoriraju veliki broj ljudi. Oni na marginama su prestali glasovati i, to je specifično za UK, ali možda se događa još negdje, fokus prelazi na one koji glasaju, a ostali su zaboravljeni. Taj broj doseže kritičnu masu kad počinje utjecati na rezultat, kad se sve izokrene.