StoryEditor
Arhitekturapetnaest godina rada

U Hrvatski dom u Splitu bez odobrenja konzervatorice Sanje Buble nije ušla ni jedna pločica, kvaka ni svjetiljka. Pogledajte zgradu uoči otvorenja

20. veljače 2020. - 13:35
Bez odobrenja konzervatorice Sanje Buble, u Hrvatski dom nije ušla ni jedna pločica, kvaka ni svjetiljkaPaun Paunović/hanza media

Do otvaranja obnovljene zgrade Hrvatskog doma u Tončićevoj ulici sada nas dijele samo dani. Može se, naravno, dogoditi i da se ti dani produže u koji tjedan jer stare zgrade uvijek kriju iznenađenja - ali više od toga ne.

Kada smo razgledali zgradu u društvu arhitektice i konzervatorice Sanje Buble, bez čijeg odobrenja u Hrvatski dom nije ušla ni jedna pločica, kvaka ni svjetiljka, u portunu se nekidan otvorila rupa pod debelim betonskim pločicama koje su radnici uklanjali. Te lijepe stare pločice, izrađene u nekadašnjoj tvornici “Gilardi & Bettiza” dobro su očuvane - tek nekoliko njih bilo je toliko oštećeno da su se morale izraditi nove.

Rupu koja se pod njima ukazala trebalo je zatrpati, a istovremeno meštri su zalijepili zadnje “tašele” na elegantnom stubištu. Sanja Buble nam pojašnjava kako se stepeništa ne obnavljaju raznim smjesama kojih ima mnogo u ponudi - takve smjese prikladne su za uglove i mjesta koja nisu izložena opterećenju, a pod nogama bi se mrvile.

Zato se oštećeni komad stepenice izrezuje, izrađuje se novi dio od kamena i umeće lijepljenjem. Ulazna vrata, veoma upečatljiva, u kombinaciji drva i stakla vjerna su replika jer su među drvenarijom, starim daskama, šutom i otpadom, koji se u zgradi gomilao kroz desetljeća rušenja, pregrađivanja i prenamjena - ostala sačuvana dva originalna krila. Toliko samo o ulazu, a ostatak zgrade, u kojoj će se napokon smjestiti splitska koncertna dvorana, zapanjuje ljepotom, funkcionalnošću, ali i veličinom.

Navikli smo, zapravo, gledati samo pročelje kuće, usko i visoko. Ali, trokatnica u tlocrtu ima oblik slova T i veoma duboko zadire u parcelu na jug, gdje se nastavlja u dvorišno krilo sa svečanom dvoranom. Uz to, na katovima je obilje prostorija, velikih i svijetlih - foaje, garderobe za publiku i izvođače, dvorane za pokuse.

image
Bez odobrenja konzervatorice Sanje Buble, u Hrvatski dom nije ušla ni jedna pločica, kvaka ni svjetiljka

Polemike zbog lokacije

Premda je na obnovi zgade radilo mnoštvo stručnjaka iz raznih institucija i majstora svih profila (projektant je projektni biro G2 iz Zagreba, a izvođači Teh-gradnja iz Zagreba i Neir iz Splita) Sanja Buble, koja je o Hrvatskom domu Kamila Tončića napisala i izvorni znanstveni rad, može mirne duše reći da je to njezino životno djelo.

Radi na obnovi od samog početka, nedavno je otišla i u mirovinu, a sada, zadnju godinu dana dovršava svoj posao uz kolegicu Sandi Bulimbašić, povjesničarku umjetnosti. Sanja Buble rođena je Zagrepčanka, koja je nakon studija arhitekture došla u Split na postdiplomski studij iz područja građevinskog naslijeđa - i ostala ovdje. Bila je zaposlena u Konzervatorskom odjelu i, kaže, ljudi su obično navikli na konzervatore gledati kao na nekoga tko izdaje dozvole ili zabranjuje. I lupa pečate.

- Međutim, svaka intervencija u povijesnu arhitekturu je i autorski rad konzervatora, pogotovo na ovakvom objektu kao što je Hrvatski dom, gdje je trebalo vratiti oblik i funkciju, ali i dodati nove sadržaje.

Ideja o zgradi u kojoj bi se okupljala splitska narodnjačka društva, kaže Sanja Buble, datira iz daleke 1896. godine.

Prvi nacrt - budući da u Splitu nije bilo izložbenih prostora - izložio je arhitekt Kamilo Tončić 1906. godine u izlogu dućana Ševeljević na Pjaci. Kada je donesena odluka o gradnji, još se nije znalo gdje će biti zgrada. Postojala je prazna parcela na današnjem mjestu, u današnjoj Tončićevoj ulici koja se tek formirala, a, tipično za Split, odmah su se našli oni koji su tu lokaciju odobravali i oni koji su bili protiv.

Ovi potonji tvrdili su da se takva zgrada ne bi smjela stisnuti u uskoj ulici, pa su predlagali neka otvorenija mjesta. A projekt se nije svima ni sviđao. Jer, Tončić je u ovom projektu bio ispred svoga vremena, načinio je reprezentativnu secesijsku građevinu na tragu klasične tradicije sredine, pojašnjava konzervatorica.

Inače, u izvornom projektu bilo je znatno manje ukrasa na zgradi i u njoj, nego što ih je osvanulo kod izvedbe. Baš ti ukrasi bili su jedan od povoda za susret s konzervatoricom, konkretno, privukli su nam pogled biljni motivi na samom pročelju, s obje strane natpisa Hrvatski dom. Teško ih je dešifrirati. Nekome nalikuju na alge, nekome na grančice čempresa, a možda čak i masline. Konkretnog odgovora nema, tumači Sanja Buble:

- Riječ je o stilizaciji, a u čitavoj zgradi obilje je florealnih motiva - vijenaca i girlandi od lišća i cvijeća, te grančica i košarica sa stiliziranim voćem. Uz to, zgrada je ukrašena medaljonima s muškim i ženskim glavama, lirama, dekorativnim vrpcama, maskama - što je tipično za scenski prostor - i sokolskim grbom nad pozornicom.

image
Sanja Buble tvrdi da se ne može govoriti o prenakićenosti jer zgradom dominiraju geometrijski motivi

Povišena pozornica

Može se pretpostaviti da su i skulpturalni elementi i detalji, modelirani u visokom reljefu, bili izvedeni od betona u tvornici “Gilardi & Bettiza” prema Tončićevu nacrtu, kao i motivi na zgradi Sumpornog kupališta.

Tvornica “Gilardi & Bettiza”, uz tipske elemente koji su se naručivali po katalogu, radila je i po narudžbama. Ipak, ne možemo govoriti o prenakićenosti jer zgradom dominiraju geometrijski motivi.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata u zgradi je bilo sjedište talijanske fašističke omladine. Talijani su otukli sve ukrase jer je fašistička arhitektura težila monumentalnosti i klasičnoj formi, bez ukrasa.

Međutim, zahvaljujući ostacima na zidovima i fotografijama, znali smo njihov oblik, položaj i dimenzije. Naša sugovornica dodaje da su u obnovi tražili izraz blizak izvornom, jer jednom uništena skulptura više se ne može načiniti onakvom kakva je bila.

Ali, nastavlja, to i nije najvažnije. Zgradu Hrvatskog doma valja promatrati kao cjelinu, kao ideju, a manje je bitno je li neko lice na zidu imalo centimetar dulji ili kraći nos.

Također, ni kod korištenja materijala nije potrebno doslovno ponavljanje izvornog, naprotiv. Neki elementi bili su armirani željezom koje je izjela hrđa i narušila im stabilnost, a danas su armirani inoksom. Uz to, umjesto betona koristile su se neke lakše restauratorske smjese.

Nakon petnaest godina rada, Sanja Buble još jednom kontrolira sjedalice, njih 250 - prave teatarske crvene boje - i naručene svjetiljke i luster; oni su, izvorno, premda je struja već stigla u Split, pratili oblik petrolejke.

Iza starinskog ugođaja, u zidovima, podovima i na balkonima, razumljivo, svoje mjesto su našli suvremeni sustavi za grijanje i hlađenje, moderna kazališna tehnika, a uz to je zgrada prilagođena i osobama s invaliditetom.

Pozornica je povišena - što ranije nije bio slučaj - i na njoj, osim koncerata lako možemo zamisliti niz drugih sadržaja - projekcije filmova, manje dramske forme, predavanja.

Iz zgrade smo izišli - na Prokurative. Naime, poveznica između Hrvatskog doma i Teatrina postojala je i ranije, a sada su vrata koja povezuju dvije zgrade i ustanove otvorena, i iz Tončićeve ulice dolazi se ravno u hodnik Gradskog kazališta mladih. To je ujedno i protupožarni izlaz. Obnovljenu zgradu još samo treba ispuniti sadržajem. A toliko je lijepa da će svakom sadržaju pružiti dodatnu vrijednost. •

Izdvojeno

05. kolovoz 2020 08:57