StoryEditor

Želje drumom, život šumom

Piše Josip Jović
2. siječnja 2020. - 19:00

Hrvatska se pripremila za dva velika događaja. Prvi je sljemenska Snježna kraljica, na kojoj se okupljaju ponajbolji skijaši i skijašice svijeta. Dočekivani su i paženi, priznaju i sami, kao nigdje u svijetu. Drugi je događaj hrvatsko šestomjesečno predsjedanje Vijećem Europske unije.

Pripreme su obavljene na visokoj razini, uglednim gostima neće manjkati ni ptičjeg mlijeka. Nekako me to podsjeća na djetinjstvo, kad bi u selo dolazila gradska gospoda. Obilato bi se najeli i napili i još napunili torbe. Seljaci su zakidali i vlastitu djecu. Nekako, isti je to mentalitet pokornosti, samo na različitim razinama.

Politički gledano, to što će Hrvatska biti sjedište EU-a nije mala stvar, makar tu ulogu preuzima po načelu rotacije. Ta je činjenica također nesumnjiv rezultat afirmacije države tijekom svih proteklih trideset godina.

Vlada RH objavila je program predsjedanja, koji je posve usklađen s principima koje zagovaraju vodeće zemlje, vodeći političari i vodeće institucije EU-a. Ističe se jačanje jedinstva, stabilnost i utjecaj u svijetu te proširenje na zapadni Balkan.

No, ti veliki principi i dobre želje kao da su u suprotnosti s onim što se stvarno događa na europskom kontinentu. Kao da proklamacije idu drumom, a život šumom, a može i obrnuto.

Velika Britanija definitivno napušta EU unatoč našoj zabrinutosti za njezinu sudbinu, a brat premijera Johnsona duhovito primjećuje da je baš Zagreb primjereno mjesto gdje će se to odigrati s obzirom na to da u njemu postoji Muzej prekinutih veza.

Velike su razlike između „stare“ i „nove“ Europe. Jedni bi uredili zajednicu po svojim tržišnim i moralnim načelima, a drugi se ljubomorno drže svojih uvjerenja i interesa, jedni bi smanjili izdvajanja u fondove, a drugi bi htjeli zadržati dosadašnje privilegije.

Migranti nadiru, terorizam je svakodnevica, u Francuskoj marširaju mase nezadovoljnih. Manuel Macron, koji inače gubi vjeru u euroatlantske saveze, odbacio je plan proširenja. Utjecaj EU-a na svjetska zbivanja je marginalan i s različitim pogledima članica. Ideja o zajedničkoj vojsci je propala čim je začeta.

„Što može hrvatski čovjek na hrvatski veliki petak“, odnosno država u takvom spletu okolnosti. Vjerojatno samo slijediti trenutne autoritete.

Tek treba vidjeti hoće li to svoje predsjedanje, osim za političku i turističku promidžbu, iskoristiti i za nametanje nekih svojih specifičnih tema i interesa, poput položaja Hrvata u BiH, posebno i s obzirom na strogu schengensku granicu, konkretnih uvjeta koje susjedi moraju ispuniti, pridobivanja kakvih ulaganja, itd., ili će joj pristojnost naložiti da o sebi ne govori? 

Izdvojeno