Potpisivanje sporazuma s distributerskom i producentskom kompanijom u vezi s datumom objave recenzije u Americi je nešto na što su kritičari naviknuti kad je u pitanju neki veći, očekivaniji film koji se vrti samo za njihove oči nekoliko tjedana prije službenog starta kinodistribucije. U Hrvatskoj se to ne događa često. Možemo, štoviše, nabrojati samo dva slučaja u posljednjih desetak godina. Koncem 2012. autor ovih redaka je potpisao sporazum tog tipa uoči interne projekcije “Svećenikove djece“ Vinka Brešana u Zagrebu.
Nešto manje od četiri godine kasnije, potpis je stavio na sporazum za gledanje “Ustava Republike Hrvatske“ Rajka Grlića. Bilo je to u Splitu 9. rujna, dok je za recenziju važila sporazumna odgoda sve do 4. listopada, prije početka pretpremijernih projekcija (od 6.10.) i redovne kinodistribucije (13.10.). Takoreći je punih mjesec dana pisanje recenzije “Ustava RH“ stajalo na čekanju. Dovoljno da film izvjetri iz sjećanja ako nije dobar ili upečatljiv. Srećom, “Ustav RH“ nije takav. A sve i da jest postoje natuknice pohranjene u mobitelu. Ključna natuknica bila je “hrabar film“, ispisana tiskanim slovima.
Za stvaranje lika Vjekoslava Kralja (Nebojša Glogovac) trebalo je dosta hrabrosti. Vjekoslav je gorljivi desničar proustaških tendencija naslijeđenih od nepokretna oca (Božidar Smiljanić) i toliko obogaljen mržnjom - prema Srbima - da može proći kao invalid, ali on je usput gay i odijeva se u ženu. Trebalo je hrabrosti tom i takvom liku zatim suprotstaviti Samardžića (Dejan Aćimović), policajca Srbina. K tome prisiliti Vjeku da, spletom okolnosti (pretučenog ga njeguje Samardžićeva supruga medicinska sestra; Ksenija Marinković), podučava ovoga Ustav RH, premda bi najradije da se stvori novi ustav u kojem “neće biti ni Srba ni Muslimana ni Židova...“. I, konačno, trebalo je hrabrosti da se za ulogu Vjeke angažira srpski glumac Glogovac, koliko god odličan bio.
Tu su hrabrost pokazali Grlić i koscenarist Ante Tomić, riskirajući da ih dežurni poluanonimni komentatori na portalima prozivaju za “jugoslovenski prosrpski nacionalizam“ i snimanje “protuhrvatskog filma“, kao ispod našeg nedavnog intervjua s redateljem. Zato je “Ustav RH“ doista hrabar, vjerojatno i najhrabriji hrvatski film novog milenija. Ako ne govorimo o potencijalnom nacionalnom megablockbusteru u ravni “Svećenikove djece“, a ne govorimo jer “Ustav RH“ unatoč zrakama humora nije komedija (premda se tako reklamira) da bi muškarac koji se preoblači u žene izazivao smijeh kao u klasiku “Neki to vole vruće“ ili “Tatici u suknji“, ovo je jednako smiona provokacija visokog koncepta, čak i smionija, vrući jesenski kesten kadar opeći publiku.
Glavni lik još je kontroverzniji od Brešanova svećenika s planom bušenja kondoma (“Kako neko može biti peder i žestoki Hrvat?“). Preko dana Vjeko radi kao profesor i drži predavanja o Paveliću, a navečer se prerušava u ženu i smiono kroči zagrebačkim ulicama gotovo kao superjunak s alter-egom, nekakav transrodni Batman, spreman podnijeti batine. Dakako, batina će biti kad naleti na homofobne šake mladih Hrvata. Batina i pogrdnih riječi (“ubij pedera“, “mater ti komunističku“). Ironija je da su mladići žustri poput njega u isijavanju nacionalističkog žara, samo što nisu “tetkice“, jer sačuvaj Bože da su desničari “pederi“, to je rezervirano za “komuniste“.
Vjeko je “hodajuća proturječnost“, da citiramo opis De Nirova Travisa Bicklea u “Taksistu“. Proturječnost je ključna stavka “Ustava RH“, a spominjući De Nira, središnji odnos filma, između Vjeke i Samardžića, mržnje i (prijateljske) ljubavi, mogao bi filmofile posjetiti na njegovu komičnu dramu “Nepodnošljivi prijatelji“ u režiji Joela Schumachera – legendarni glumac je igrao moždanim udarom načeta mačo policajca, nevoljko sprijateljena s transvestitom Philipa Seymoura Hoffmana.
Međutim, predrasude iz Grlićeva “Ustava RH“ kompleksnije su od Schumacherovih, kao i likovi koji ih utjelovljuju, a u kojima se isprepleću život i politika onako kao što se život isprepletao s umjetnošću u filmu “U raljama života“. Iako većinski zbijen u dva stana i sveden na tri-četiri lika, “Ustav RH“ zahvaća šire mentalno stanje nacije u Hrvatskoj danas s vjerskim, ideološkim, spolnim i inim netrpeljivostima, prebrojavanjem krvnih zrnaca (Samardžićeva žena je “naša, Hrvatica s obje strane“) i predrasudnim poistovjećivanjem jednog čovjeka s narodom/kolektivom (“nema ja kao ja“). Sve se to prelama u dijaloškim partijama likova postupno pomirenih suprotnih stajališta, trezveno napisanim i režiranim sigurnom rukom, bez puno sentimentalizma. Samo s tihom nadom u bolje sutra bez mržnje i nekog novog ustava RH.
Dobra gledanost Grlićevih filmova
Kakvu će gledanost zabilježiti “Ustav RH“, tek treba vidjeti, no Grlićevi filmovi dobro su prolazili u kinima. S 43.009 gledatelja “Karaula“ je jedan od najvećih hitova u novom mileniju, dok je “Neka ostane među nama“ privukao 17.723.
Najpovoljnije cijene ulaznica u sustavu Croatia Tickets
Za sve projekcije u Kinu Karaman ulaznice možete kupiti unaprijed na Croatia Tickets po cijeni od samo 20 kn Uz link: http://www.croatia-tickets.com/en/search/kino