Opet se nakon svega, nakon svih strahota koje su se odvile, dogodio veliki skup kosovskih Srba, opet je govorio veliki vođa, opet je obećao brigu i obranu vascijelog srpstva, opet se posegnulo u daleku prošlost, sve tamo do Stefana Nemanje.
Progovorio je duh Slobodana Miloševića, ovaj put u tijelu Aleksandra Vučića, koji je, da ne bi bilo nikakve zabune, otklonio sve dvojbe glede vlastitih političkih ciljeva. Za Vučića je Milošević veliki srpski lider koji je imao dobre namjere, samo što je realizacija bila loša. Borili su se Srbi za Knin, Sarajevo i Prištinu, ali, na žalost, nisu uspjeli pa se, eto, u Kninu vije šahovnica, u Sarajevu živi pedeset puta manje Srba, a u Prištini tek nekoliko njih.
Namjere nisu ostvarene jer su se, i tu je Vučić u pravu, Srbi precijenili, ...