StoryEditor
KolumneMeđutim

Tko to tamo s Istoka ruši Burića i Brbića

Piše Ivan Ugrin
15. prosinca 2019. - 19:30
rgx time: 7.7009201049805E-5

ožda sam malo subjektivan - dopuštam mogućnost - međutim, ono što se već danima i tjednima kuva na Poljudu oko trenera Hajduka Damira Burića sliči na pravi teatar apsurda. Dakle, nije trener Burić čudotvorac da s igračima što ih ima na raspolaganju napadne titulu prvaka Hrvatske, koja će, po svemu sudeći i ove godine u Maksimir, no, činjenica je da Hajdukov strateg u ovom jesenskom dijelu prvenstva ostvaruje zacrtane ciljeve koje je prije početka 1. HNL javno obznanio predsjednik splitskih bilih Marin Brbić.

Obojici je ovo repriza na vrućim stolicama majstora s mora, a obje to itekako i jesu, kako ona predsjednička, tako i još više pregrijana trenerska klupa. Kad se nakon zadrške radi straha od navijača - u odnosu na nedopustivi istup bivšeg trenera Siniše Oreščanina, koji se s priprema prve momčadi na Pohorju javno stavio na stranu smijenjenog šefa Hajdukove Akademije Krešimira Gojuna - predsjednik Brbić ohrabrio i otpustio Oreščanina poslije sramotnog ispadanja Hajduka od ekipe amatera iz malteške Gzire u prvom pretkolu UEFA lige, purgerska frakcija njihovog Hajduka nije prestala rovariti protiv Brbića i njegove nove/stare akvizicije na mjestu Hajdukova trenera, dobrog čovika i vrijednog nogometnog stručnjaka Damira Burića. Upavši u kašetu brokava, jer niti je selektirao igrače niti je s njima bio na pripremama, Burić je malo-pomalo sa svojim stručnim timom podizao igru momčadi i doveo Hajduka nekoliko kola na čelo 1. HNL gdje nismo bili ne godinama, nego desetljećima. Dobili smo Dinamo u Splitu i izgledalo je kako bi ovo mogla biti sezona za pamćenje.

No, onda je uslijedila serija loših rezultata na gostovanjima, i nakon svakog poraza zagrebačka filijala UNH podizala je tenzije i prijetila smjenom trenera koji je samo nastojao raditi svoj posao kako najbolje zna, ali su uvjeti postajali nemogući. Jer kad su nakon dvostrukog poraza od Gorice u kupu i prvenstvu “lešinari” namirisali miris krvi, ubacili su u šestu brzinu i svaka sljedeća utakmica igrala se s omčom oko vrata. Hajduk je igrao napadački i stvarao more prilika, ne samo u te dvije navedene gostujuće utakmice u Velikoj Gorici nego i protiv Lokomotive, i Intera - koji nam u prošlom kolu nije ni zapucao na gol već smo ga sami sebi zabili - te na svim ovojesenskim gostovanjima. Samo što je za realizaciju trebalo imati barem jednog pravog centralnog napadača u ekipi, a to svakako nije bio Iván Bulos, koji je doveden kako bi cijelu proteklu jesen odsjedio tek jednu utakmicu na klupi.

Jedini bitni poraz kojem je trener Burić kumovao - što je i otvoreno priznao na početku konferencije za novinare - je onaj nedavni protiv Rijeke na Poljudu, kad su nas Riječani po pravdi Boga nakantali s 4:0. Usudio bih se reći da je naših prvih pola sata bilo ponajboljih od svih utakmica koje sam gledao zadnjih godina i da je bilo pitanje trenutka kad ćemo poentirati i osvojiti sva tri boda. Na našem je SD portalu stajao naslov kako Rijeka nije prešla niti centar...

I onda su nam iz jedne bezazlene kontre zabili i na kraju kad je Burić odredio da se ide “all in”, naš im je igrač namjestio mrtvu šansu, nakon čega su kola krenula skroz nizbrdo. Prije početka utakmice s Rijekom - a potom i u Zaprešiću - na Istoku je osvanuo transparent: “S ponistre se vidi otpremnina”. Istovremeno, dok su se ekipe zagrijavale uoči Jadranskog derbija, odjednom se kao s neba pa u rebra - u stilu znane ‘’sa svakijem lijepo, s nikijem iskreno’’ - među kolegama u novinarskoj loži obreo donedavni Brbićev zamjenik Lukša Jakobušić, koji je početkom studenoga podnio ostavku na mjesto dopredsjednika HNK Hajduk. Po nekima je ona bila tek taktička dok se opet ne sruši Brbića. Burić je dosad ispunio Brbićeve ciljeve. Drugi smo na tablici i vjerojatno ćemo tu i prezimiti.

Zato poruka za kraj: Pripazi Marine, ne kidaj Damirovu granu, jer na njoj i ti sjediš.

Izdvojeno