StoryEditor

STVAR Tuđinac u nama

Piše PSD.
21. lipnja 2012. - 20:53
Film: THE THING; SF horor; SAD, 2011.
Režija: Matthijs van Heijningen
Uloge: Mary Elizabeth Winstead, Joel Edgerton
Distribucija: Discovery
Ocjena: *** ½

Halabuka se vječito diže među filmofilima kad Hollywood otrese prašinu s neke od celuloidnih svetinja Johna Carpentera (“Noć vještica“, “Napad na policijsku stanicu“) i snimi “prepravak“. Vijest o “Stvoru“ za 21. stoljeće, međutim, nije dočekana na oštar nož Michaela Myersa kao u prethodnim slučajevima. Za početak, Carpenterov uradak (1982.) remake je filma “The Thing From Another World“ (1951.) Howarda Hawksa, utemeljena na priči “Who Goes There?“ Johna W. Campbella, dakle daleko je od posve originalnog projekta, a ipak ispao superioran izvorniku. S druge strane, novi “The Thing“, nepotrebno preveden kao “Stvar“ (2011.), nije još jedna u nizu mahom besciljnih “obrada“ vremešnih ostvarenja, već prednastavak koji odgovara na pitanje protagonista R.J. MacReadyja (Kurt Russell) iz staroga – “Što se, kvragu, dogodilo ovdje?!“.

Zaboravili ste početak kultnog klasika? U prvoj sceni izvanzemaljska letjelica strmoglavo se obrušava na Zemlju, naizgled bez kontrole, a u idućoj smo na Antarktiku, iznimno podatnom za hororsko ozračje izolacije. Norveški helikopter panično ganja psa pobjeglog iz baze i pokušava ga terminirati prije nego stigne do stanice američke znanstvene ekspedicije. Pucnji bude snenu bijelu (d)okolicu. Norvežani gađaju psa i nehotično pogađaju Amerikanca. Jedan Norvežanin stradava od traljavo bačene bombe, drugog smaknu Amerikanci i udome psa, stave ga među vlastitu paščad.

Helikopterski pilot MacReady i još jedan Amerikanac odlaze u posjet kilometrima snježnog prekrivača udaljenoj norveškoj postaji. Tamo su imali što za vidjeti: devastirana stanica, mrtva tijela Šveđana, pardon Norvežana... Najveću pozornost privlači im jedan spaljen leš s dvije pretopljene glave i rupa u ledu. “Možda su našli fosile, ostatke neke životinje“, zaključe. Potvrda zaključka stigne nešto kasnije. U američkoj bazi progonjeni se pas “rascvjeta“ u gnusnu tuđinsku spodobu, organizam koji savršeno oponaša druge oblike života. Kad je stvor napao pse ispostavi se da ih je pokušao provariti, apsorbirati, te potom svojim stanicama dati njihov oblik. To, znači, nije bio pas nego “imitacija“; stvor se, doznali smo, ne želi otkriti nego prikriti imitacijom, a čovjek je “najtoplije mjesto za skrivanje“, kako je glasio “tagline“ Carpenterova čeda. MacReady i ekipa ubrzo pronalaze svemirsku letjelicu, zakopanu pod ledom.

Brod je, doznajemo, pao na Zemlju prije tisuća godina i taj je stvor nekako izbačen ili je ispuzao i zaledio se. U filmu nizozemskog redatelja-debitanta Matthijsa van Heijningena Norvežani i šačica Amerikanaca - uključujući Kate Lloyd (Mary Elizabeth Winstead, vrlo dobra kao “ripleyjevska“ heroina), znanstvenicu specijaliziranu za paleontologiju kralježnjaka, te pilota helikoptera Sama Cartera (Joel Edgerton, uvjerljiv u ulozi junaka po mjeri Russella) - smatraju da je ovdje 100.000 godina. Uhvatili su njegov signal, neku vrstu poziva u pomoć; upalio se kad je preživjeli izašao iz broda koji je prokrčio tunel od 200 metara u snijegu i zabio se u glečer.

“Moguće da je bio ozlijeđen i poželio naći toplije mjesto“, odreže jedan lik dijeleći poveznicu s krilaticom drugog filma. Kako bilo, Norvežani i ostatak ekipe iskopavaju “jebenog izvanzemaljca“ i odnose ga u stanicu, kamo se otapa, budi i započinje proces asimilacije ljudske okoline. “Nikad nisam vidio nešto slično na staničnom nivou“, osupnuto će doktor Sander Halvorson (cijenjeni karakterni danski glumac Ulrich Thomsen) prilikom obdukcije prve žrtve, čije tkivo takoreći izgleda kao novo, s obzirom da ga je stvor apsorbirao “nekom vrstom probave“.

Matthijs van Heijningen i scenarist Eric Heisserer odmjereno rasprostranjuju Carpenterovu mitologiju, ne odlazeći u ekstremnu širinu kao Ridley Scott u aktualnom “Prometeju“, prequelu “Aliena“. Pojedine odgovore – odakle “kradljivac tijela“ dolazi, zašto zapravo želi biti čovjek... – Van Heijningen i Heisserer ostavljaju gledatelju zagonetno otvorenima, unatoč “predznanju“ da je posjetitelj iz svemira bio kadar imitirati milijun bića na milijun planeta i preobraziti se u svaki oblik života.

Samo je djelić stvora dovoljan da preuzme čovjeka, što je Alecu Gillisu i Tomu Woodruffu dalo podstreka da se u prostetičkim i animatroničkim maskama, doduše s malim inputom računalnih efekata, zaigraju gotovo kao inovativni “gospodar lutaka“ Rob Bottin, kreirajući groteskna “lovercraftovska“ paukolika čudovišta od, primjerice, mutirane, izobličene ljudske ruke i općenito užas tjelesnog horora (krckanja kostiju, deformacije mesa) na koji bi valjda i jedan David Cronenberg onanirao po ugledu na aktera iz uvoda Almodovarova “Matadora“.

Savršeno je jasno da stvor sada hoće Zemljane, napada plijen, perfektno ga kopira, zatim se skriva u njemu i čeka. Jasno je i da je Van Heijningenov film koncipiran poput stvora, replicirajući ključne trenutke Carpenterova kao njegova poštena, solidna imitacija. No, opet, zanimljiva novina je saznanje da biće može klonirati stanice, ali ne i anorganske tvari. Zagonetka iz Carpenterova finala (šifra: naušnica na uhu Keith Davidova Childsa) time je rješena, a ovaj film u rečenoj novini ima uporište za (također) zanimljivu završnicu i jednu od boljih scena. Kako bi stvor mogao biti bilo tko od njih, Kate odluči preživjelima pregledati zubne plombe, držeći ih na nišanu bacača plamena.


“Suspense“ je na razini, makar klaustrofobična, psihološka “nitko-više-nikome-ne-vjeruje“ tenzija ne doseže prolongiranu paranoju/sumnju i egzistencijalistički horor (“Kako da znamo tko je još uvijek čovjek? Da sam savršena imitacija, kako bi znao da sam zapravo ja?!“), unutar kadra najbolje pospremljene u (sličnoj) sceni Carpenterova filma. MacReady je, podsjetimo se, miješao svačiji uzorak krvi s nezaraženom - dođe li do reakcije, očito je da taj nije čovjek; krv nametljivca se bori i pokušat će pobjeći od vrućeg metala jer svaki je njegov komadić zaseban stvor s nagonom za samoobranom.

A Kateino zapažanje da je stvor “poput virusa“ zrcali (ne)skrivenu AIDS-ovsku alegoriju “Stvora“. Stigne li neuništivi pokretni negativac s izolirana Antarktika u civilizaciju, jeziva “zaraza“ mogla bi pokositi cijeli svijet. Nihilistički teror s kojim završava “Stvar“ samo je naizgled manji od “Stvora“. Kraj je stari početak.

Kolateralna žrtva filmova o alienima

Carpenterov “Stvor“ krahirao je na box-officeu u ljeto 1982. Imao je tu nesreću što se otvorio dva tjedna poslije “E.T.-ja“ koji je pomeo blagajne. Publika je, umjesto ubojitog izvanzemaljca, radije htjela gledati umiljatog kako “telefonira kući“. Ironije li, promašaj je, u jesen 2011., postao i novi “The Thing“. Lako moguće da je pao kao kolateralna žrtva zasićenosti publike prošlogodišnjim filmovima o alienima (“Invazija svijeta: Bitka Los Angeles“, “Paul“, “Super 8“, “Kauboji i izvanzemaljci“, “Apollo 18“...). Upravo zbog slabe proše u američkim kinima, kod nas je film osvanuo kao premijerni DVD naslov na videotržištu.

Brkovi Mona Lise

- Na “Stvora“ je, uz Hawksov film, utjecao i klasik “Invazija bodysnatchersa“. Opet, Carpenterov film je i sam utjecao na SF horore osamdesetih, recimo na “Skrivene“ Jacka Sholdera.
- Autori filma odbili su mogućnost remakea – (i) po njima je Carpenterov prethodnik toliko savršen da bi remake bio nešto u stilu “crtanje brkova na Mona Lisi“.
- Majstori specijalnih efekata nisu htjeli orgijati s CGI-jem, nego držati se praktičnih maski Roba Bottina; njegov rad na “Stvoru“ smatra se “Građaninom Kaneom“ za ljude koji se bave tim poslom.
- Pjesma koju u jednoj sceni Kate sluša je “Who Can It Be Now?“ australske grupe Men At Work, čiji stihovi govore o paranoičnom čovjeku koji osluškuje kucanje na vratima svoje kuće i želi biti ostavljen u samoći, nagovještavajući kasniju paranoju u filmu.
- Skladatelj Marco Beltrami dobro je ozvučio film i u nekoliko navrata “skinuo“ uznemirujuću temu Ennija Morriconea iz Carpenterova remek-djela.

item - id = 170754
related id = 0 -> 1146862
related id = 1 -> 1146559
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
29. studeni 2021 03:33