“Ovo je veoma slavan film“, podučava stari “x-menovac“ Charles Xavier mladu Lauru gledajući “Shanea“ (1953.) na televiziji u “Loganu“. Radnja “Logana“ odvija se u bliskoj budućnosti 2029. godine. Xavier otkriva Lauri kako je “Shanea“ prvi put gledao u njezinim godinama. “Skoro je stotinu godina star“, govori Xavier. Vestern-klasik Georgea Stevensa (“Div“, “Mjesto pod suncem“) bit će slavan i rado gledan 2029., ali i 2053., kad mu doista bude 100 godina. Ljubav prema njemu prenosit će se s generacije na generaciju, s filma na film.

“Logan“ Jamesa Mangolda je posljednji u nizu odao zasluženu počast jednom od najboljih vesterna svih vremena. Arhetipskom pričom ovog filma – usamljeni junak/stranac staje na stranu jedne obitelji i čitave zajednice te ih spašava od tlačitelja – nadahnuli su se “Blijedi jahač“, “Pobješnjeli Max 2: Drumski ratnik“, “Usamljeni zaštitnik“, “Vojnik“… “Shane“ se, recimo, sigurno motao po glavi Martina Scorsesea kad se njegov Travis “Taksist“ Bickle gledao u zrcalo i pričao sa samim sobom inspiriran rafalnim dijalogom između Shanea (Alan Ladd) i Chrisa Callowaya (Ben Johson) “Meni govoriš? Ne vidim da netko drugi tu stoji...“.

Alex Murphy/RoboCop će zavrtjeti pištolj u ruci prije nego što ga spremi u “futrolu“ baš poput Shanea (makar, kao, citirao imaginarnu policijsku seriju “T.J. Lazer“) ili je barem njegov sin imao “shaneovska“ revolveraška očekivanja od oca. Emotivan odnos dječaka Joeyja (Brandon De Wilde) i heroja, njegova zaštitnika, provučen je kroz povezanost klinca i robota u “Terminatoru 2“, zaključno s njihovim iskreno ganutljivim rastankom. A o Shaneovoj sudbini na kraju filma razglabali su likovi Kevina Spaceyja i Samuela L. Jacksona u “Pregovaraču“. “To što je klonuo ne znači da je mrtav“, rekao je potonji.

Je li Shane umro ili ostao živ, dalo bi se debatirati. No, ako i jest umro, nastavio je živjeti u drugim filmovima i likovima poput Wolverinea kao junak veći od života. Mangold će Wolverinea snimiti ispred TV-a u trenutku kad Shane prosvira negativca koji je potegnuo pištolj na njega i ovaj nastrijeljen odleti među bačve, kao da je snažno potegnut unatrag (onomad revolucinarna tehnika s žicama). Vitalnu scenu “Shanea“ Wolverine preskače, ali njezin eho odjekuje cijelim “Loganom“.

“Čovjek mora biti što jest. Ne možeš promijeniti navike. Pokušao sam, nije išlo. Nema života od ubijanja. Kad to napraviš, nema natrag. Bilo pravedno ili krivo, ti si žigosan. Zauvijek. Nema povratka…“, ispričao je Shane malom Joeyju, a njegove riječi upila Laura. To su riječi arhetipskog heroja vesterna, pa i akcijskog filma, čovjeka koji se nije uspio osloboditi sjene nasilne prošlosti, i redatelj Stevens je to znao kad je snimao Shanea u siluetama usred noći. Sam film je, na tragu “Točno u podne“, razbijao kalup dotadašnjeg vesterna, predavši štafetu “Tragačima“ i “Čovjeku koji je ubio Libertyja Valancea“.

Bilo je više pričanja nego pucanja, junak je, ranjen, jahao u izlazak sunca (ne zalazak), a umjesto filmičnosti, kaktusa i erodiranih stijena, tipovalo se na realizam, kišu i blato u kojem će umrijeti Stonewall Torrey (Elisha Cook Jr.) kad ga mecima spraši revolveraš s dva pištolja i crnim šeširom Jack Wilson (Jack Palance). Međutim, Shane je toliko arhetipski lik da djeluje kao prvi vestern-junak u povijesti žanra. O njemu ne doznajemo mnogo. “Znam da se ne bojiš“, siguran je mali Joey. “Duga je to priča“, kaže Shane, ali je nećemo čuti.

Govor tijela više otkriva o Shaneu od riječi kojima se ne rasipa. Kad Shane dođe na posjed Joea Starretta (Van Heflin) i njegov sin Joey škljocne puškom, on se odmah trzne i posegne za pištoljem. “Sigurno znate pucati“, znatiželjan je Joey. “Pomalo“, skromno će Shane kojemu pristaje pištolj i nije mu mjesto uz lopatu na farmi. “Pištolj je alat ništa drukčiji od lopate, dobar ili loš ovisno o čovjeku koju ga koristi“, tumači Shane. Nakon što problemi Starrettovih postanu njegovi i zrak u dolini bude zagađen barutom i dimom, Shane će, strašno brz na okidaču, teško moći zadržati pištolj za opasačem.

“Ti si prestao biti revolveraš“, veli Marian Starrett (čeznutljiva Jean Arthur). “Predomislio sam se“, odvrati Shane. Sve se i ovdje na kraju svodi na prethodno bildani obračun Shanea i Wilsona, no “Shane“ je slojevitiji od prosječnog klasičnog vesterna. Neovisno o boji šešira negativca i pozitivca, malo je toga ovdje žanrovski crno-bijelo. Neizgovorena privlačnost i osjećaji koji bujaju između Shanea i Marion nenametljivo prebacuju film na teritorij melodrame, stoga je junakova odluka odlaska uvjetovana i nemogućnošću romanse.

“Majka te želi, znam to“, kaže Joey koji će se vezati za junaka i uzrujati zbog njegova odlaska, iako mu je Marian savjetovala “Nemoj da ti se Shane svidi previše, on će jedan dan otići“. Joey je zavolio Shanea “gotovo isto kao i tatu“ i njegova je ljubav najavila dječačku idolatriju spram heroja velikog ekrana, posebice u sceni barske tučnjave koju je gledao s lizalicom u ruci, kao kinogledatelj željan vidjeti idola u akciji. Nevinim očima malca na rubu djetinjstva, koje će spoznati okrutnu stvarnost Divljeg zapada i života samog, gledamo Shanea i čitav film, utjelovljenje američke (vestern) kinematografije. Sve do njihova oproštaja, glumljena s knedlom u grlu i suzama u očima. Shane, vrati se!