"On je u pokretu!" – "Podvojen" (2017.)
Nisi baš najpedantniji čovjek – ukori dr. Karen Fletcher (Betty Buckley) svoga pomoćnika Jaija, ljubitelja "Hootersa". Jaija u filmu "Podvojen" glumi nitko drugi doli njegov redatelj i scenarist M. Night Shyamalan ("Misteriozni znakovi"). Doktoričina opaska je smisleno ironična i apologetična. Shyamalan se našalio na vlastiti račun nepedantnosti tražeći oprost za deset godina provedenih u snimanju neujednačenih filmova s češćim nagnućima promašajima ("Žena iz vode", "Događaj", "Posljednji Airbender", "Zemlja: Novi početak"). Oprost je dobio – "Split" ga vraća u formu(lu) s raskrižja dvaju milenija koje je u svijetu pokretnih slika najviše označio upravo on.
Godine 1999. "Šesto čulo" je preotelo "hype" jednim "Ratovima zvijezda" i predstavio Shyamalana kao neprikosnovena majstora elegantne režije visokog koncepta, satkana od scenarističkog "puzzle" konstrukta i napose ingenioznog filmskog "twista", odnosno obrata ili preokreta. "Ma čekaj, akcijski junak Bruce Willis je čitavo vrijeme bio duh", osupnuti gledatelji su vrisnuli od iznenađenja izlazeći iz kina u šoku i nevjerici s nadodanim upitnicima i uskličnicima iznad ošamućene glave. Da, bio je. Redatelj je odjednom, iz čista mira, povukao tepih pod nogama gledatelja kad su se najmanje nadali, tako da se okliznu i bubnu glavom o pod konvencionalnih očekivanja od završetka priče, pa i samoga filma i filmskoga žanra općenito.
Reklamiran kao hororski triler, "The Sixth Sense" je u "obratnoj" retrospektivi više bio nadnaravna melodrama s elementima strave, uvijek prisutne u Shyamalanovim filmovima na ovoj ili onoj strani mogućeg. Shyamalan je ponovno zaplesao "twist and shout" u svom idućem i najboljem ostvarenju "Neslomljivi" (2000.), ali i iznimno podcijenjenom "Zaselku" (2004.), definiravši majstorstvo scenarističkih zavijutaka i žanrovskih iščašenja. U tom su razdoblju filmovi "shyamalanovske" formule gotovo postali zasebni žanr ("Identitet", "Igra skrivača"...), no nitko nije pleo scenarističke pletenice s finalnim rotacijama i uvinućima priče kao Shyamalan, niti još plete, sjetimo li se nedavne "Posjete" (2015.) i pribrojimo "Podvojenog".
Da je Shyamalan opet "the man", definitivno potvrđuje "Split" i crpi ono najbolje od njegovih ranijih filmova s fenomenalnim Jamesom McAvoyem u multiploj glavnoj ulozi Kevina Wendella Crumba, lika koji ima dijagnosticiran disocijativan poremećaj osobnosti ogledan u 23 ličnosti nastanjene u njegovu umu. Razlika je samo u vremenu nastanka između "Podvojenog" i, recimo, "Šestog čula". "Split" je krenuo u kina u vremenu internetskih i inih "spoilera" koji već naveliko otkrivaju finalni preokret i kvare užitak gledanja. Kad su "The Sixth Sense" ili "Unbreakable" harali kinima, niste mogli tako lako doznati da, među ostalim, Willis na kraju balade ispada duh, a danas možete saznati da je McAvoy... Šala mala, naravno da vam nećemo reći što se na kraju zbiva i odati slatku tajnu.
No, možemo početi od izvrsnog početka filma – scene otmice triju djevojaka predvođenih Casey (sjajna Anya-Taylor Joy, "Vještica") na parkiralištu kao neupitna dokaza Shyamalanova redateljskog talenta. Režiser postiže maksimalan efekt samo slikama u umješno pozicioniranoj kameri koja se igra ograničenom perspektivom, takoreći bez ijedne riječi dijaloga. Cure su u autu, jedna naprijed na suvozačevu mjestu, dvije natrag zaokupljene prebiranjem po mobitelima. Gepek je podignut i zaklanja suvozačičin pogled u retrovizoru na ono što se zbiva iza njih. Nevidljivo je Shyamalanu intrigantnije od vidljivog i drži stvari daleko od Caseyinih smeđih očiju koliko može duže, poput prvog ukazanja McAvoyeva lika na vozačevu sjedištu i završna obrata.
"Out of sight" filozofija je, dakle, primjenjiva na cijeli film. "Podvojen" psihološki obara uobičajenosti horora iz podvrste "slashera" i "torture porna". Tri cure zatočene su u podrumu čovjeka rascjepkane osobnosti i njegovih alter ega, od muških i ženskih na tragu "Psiha"/"Odjevene da ubije" do dječjih. Podrum ovdje nije lokacija za pornografske torture, već simbolizira zakračunati ljudski um sa Shyamalanovim u isti mah pogrešnim i pravim usmjeravanjem publike za otkračunavanje istoga. Isprve nije jasno što Crumb od njih hoće, no zastrašuje ih riječima "netko dolazi po vas i neće vam se svidjeti" i pričama o još neotkrivenom čudovišnom identitetu.
Što je sve na umu Crumbovim "alterima", Shyamalan krije kao zmija noge i tek postupno otključava vrata antagonistova svijeta sijući tragove za otkrivenje misterija pažljivijem gledatelju tijekom konzultacija s terapeutkinjom Fletcher koja smatra kako su ljudi poput njega "veći od nas", mogući ključ za spoznaju "pojma o nadnaravnom" i novi oblik "čovječje evolucije". O sklisko stanje Crumbova uma gledatelj bi se mogao saplesti očekujući psihološki horor triler. Jednim dijelom "Split" to i jest, ali i više od toga. Kao što u Crumbu istodobno supostoji niz identiteta s različitom snagom i inteligencijom, tako je i "Podvojen" (žanrovski) višeznačni film, jak, pametan i značajan za Shyamalanov opus. Pogledajte ga prije nego što vam netko pokvari doživljaj.
Glumački show Jamesa McAvoyja
Haley Lu Richardson i Jessica Sula su solidne u načelno tipizirano (o)karakteriziranim ulogama žrtvi, no Anya Taylor-Joy se potvrdila kao jedno od najzanimljivijih lica u žanrovskom (horor) filmu (“Morgan“). Ipak, ovo je ponajprije show možda i nikad boljeg Jamesa McAvoyja koji je demonstrirao glumačku sposobnost mimikrije poput “shapeshifterske“ Mystique iz “X-Men“ serijala, gdje igra profesora X-a.