StoryEditor

PLANET MAJMUNA: REVOLUCIJA 'Sci-fi' sa srcem i mozgom

Piše PSD.
18. srpnja 2014. - 10:10
Film: DAWN OF THE PLANET OF THE APES; SF; SAD, 2014.
Režija: Matt Reeves
Uloge: Jason Clarke, Gary Oldman
Distribucija: Blitz
Ocjena: **** 1/2

“To su majmuni, čovječe, misliš da razumiju što govorimo?“ – “Planet majmuna: Revolucija“ (2014.)

Karantene. Prijeki sudovi. Borbe na sve strane. Kaos. Zemlja je u defektu nakon što je izbila majmunska gripa iz virusa zaražene čimpanze. “Smak svijeta će uskoro, nitko neće preostati...“, zloguka je prognoza s ekrana blockbustera “Dawn Of The Planet Of The Apes“. Kratka uvodna “dokumentaristička“ najava apokalipse nadovezuje se na kraj prethodnog filma “Planet majmuna: Postanak“ (2011.), ugodnog iznenađenja koje je injektiralo život u posrnuli znanstveno-fantastični serijal studija 20th Century Fox proslavljen kultnim “sci-fi“ klasikom Franlina J. Schaffnera s Charltonom Hestonom iz 1968. godine.

Majmunska gripa nusproizvod je laboratorijskog testiranja iz “Rise Of The Planet Of The Apes“ u kojem su se korporacijska pohlepa i znanost otele kontroli, a predvodnik pobune protiv ljudi Caesar (Andy Serkis) i njegovi inteligentni podanici pobjegli u šume izvan San Francisca. Krupnjak ekspresivnih očiju Caesara impresivno se zasijeca u predvorje novog “Planeta majmuna“ - “Revolucije“. Tek kad se dovoljno zagleda u njegove oči i šare na licu, kamera se polako udaljava u širi plan da publika vidi kako se majmuni spremaju za čoporativni lov na srne. Scena je spektakularna, no spektaklu, dakle, prethodi trenutak karakterne intime i režijske prisnosti.
Po tom je principu veoma zanimljivi filmaš Matt Reeves (“Cloverfield“, “Let Me In“) režirao “Dawn Of The Planet Of The Apes“, preuzevši kvalitetnu redateljsku palicu od Ruperta Wyatta. Uvjereni da su svi “homo sapiensi“ iščezli s lica zemlje, majmuni sada žive u miru i slogi. “Ljudi uništili jedni druge, sigurno ih više nema“, dobacuju majmuni između sebe. Majmuni zajedno jaki, njihova je mantra. Kolektivni spokoj ugrožen je pojavom Malcolma (Jason Clarke), čovjeka poštenih namjera u potrazi za branom u šumi. Preostalim ljudima u ruševnu gradu (zarasli most Golden Gate prilično je slikovit), genetski imunima na majmunsku gripu, treba struja ne bi li obnovili svijet, kako priželjkuje njihov lider Dreyfus koji je u apokalipsi izgubio obitelj, a tumači ga Gary Oldman.

Malcolmova ekspedicija ostat će iznenađena kad je presretnu “majmuni koji govore s ogromnim kopljima“ predvođeni “izuzetnim vođom“. Tolerantni Caesar oprašta to što je član Malcolmove ekipe, tipični filmski “asshole“ Carver (Kirk Acavedo), ishitreno reagirao i od straha napucao jednog majmuna, ali ne i Koba (Toby Kebbell ravan Serkisu). Caesar ima povjerenja u ljude, Koba ne. Karakterizacija je pedantno profilirana pa znamo i zašto. Prvi vjeruje u koegzistenciju jer ga je odgojio “dobar čovjek“ Will (James Franco), a Koba mrzi ljude nakon što su na njemu obavljali pokuse i ostavili mu trajne ožiljke.
Novonastala situacija u Caesaru budi nemir, dijeli mu dušu i razapinje ga između ljudskoga roda i majmuna. “Caesar voli ljude više nego majmune“, prigovara mu Koba dovodeći u pitanje njegovo vodstvo. “Ako ljudi dobiju struju, bit će opasniji“, dodaje Koba, jedan od najupečatljivijih filmskih likova novijeg datuma. Čuje se i ljudski glas – “Majmunima ne treba struja, rasvjeta, grijanje, to je njihova prednost i zato su jači“. Primirje između ljudi i majmuna teško je održivo zbog rastućeg nepovjerenja potenciranog s obje strane zahvaljujući sukobljenim ideologijama utjelovljenima u Dreyfusu i Kobi na način da kužimo njihovo ponašanje iako se s njima ne slažemo.

Dreyfus i Koba dva su lica iste medalje, jer ljudi u ovom filmu zrcale majmune i “vice versa“. “Mislio sam majmuni bolji od ljudi, sad vidim koliko su im slični“, podvlači zaključak Caesar. U jednakoj su mjeri kao Dreyfus i Koba slični diplomatičniji, miroljubiviji Malcolm i Caesar – obojica pokušavaju zauzdati ratne porive među svojima. U prvom je filmu Caesar bio svojevrsni Spartak i ustao s majmunskim robovima protiv opresivne ljudske rase. Ovdje je Caesar definitivno “više od običnog majmuna“. Tome svakako kumuje gluma Andyja Serkisa skrivenog ispod uznapredovale “performance capture“ tehnologije koja digitalno zamjenjuje praktične maske iz starih “Planeta majmuna“ (1968.–1973.) i nešto novijeg Tim Burtonovog nes(p)retnog obola franšizi (2001.).
U slojevitijem nastavku Caesar je neka vrsta majmunskog Che Guevare - ne želi rat, ali borit će se ako mora. Ipak, rat samo što ne izbije iz svakog idućeg kadra. Tenzije su vrhunski zategnute tijekom cijelog filma koji pokazuje razumijevanje za obje strane da nije lako odlučiti se tko je započeo rat. Redateljska umješnost očituje se u tome što Matt Reeves u razmaku od svega nekoliko sekundi dovodi zbivanja iz otvorene empatije (za Caesara i njegove) u opipljivu prijetnju, iz humoristične ležernosti u krajnju tenzičnost, primjerice kad Koba pred dvojicom naoružanih ljudi “glumi“ da je cirkuski majmun i potom im preotme strojnice.

Reeves je, kao Garret Edwards (“Godzilla“), polaznik Spielbergove škole blockbustera. Dosta je srca i mozga, strasti i promišljenosti uloženo u kadrove. Tehnički briljantni dugi, neprekinuti kadar s Kobom kako na vrhu tenka otvara vatru po ljudima dok se pokretna kupola vozila okreće u krug zajedno s kamerom ponajbolji je prizor blockbusterskog ljeta i godine općenito uz onaj skok iz aviona prema velegradu pod nogama Godzille. “Planet majmuna: Revolucija“ zapravo nije klasičan moderni blockbuster ni destruktivna SF akcija visokog budžeta.


U njegovu se klimaksu, istina, ruše tornjevi za što je uposlena vrtoglava kamera, no rijetkost je među današnjim spektaklima pronaći ovako psihološki iznijansiran film koji radije raste u dramsku visinu znanstveno-fantastična vesterna s ljudima i majmunima kao kaubojima i indijancima, a podatan je i za alegorična izvanfilmska čitanja. Kinodistribucija Reevesova ostvarenja opominjuće se podudara s ponovno aktualnim konfliktom Izraela i Palestine. Umjesto da uz kokice uživaju promatrajući bombardiranje palestinskog Pojasa Gaze kao da su u kinu na projekciji hollywoodskog ratnog blockbustera, Izraelci bi trebali pogledati “Planet majmuna“. Kokice bi im možda prisjele od novog gorkog filmskog priloga besmislenosti ratovanja.

MARKO NJEGIĆ

Gdje je Kip slobode?

“Rat je već započeo“, teška srca govori Caesar na kraju filma. Veliki obrisi tog rata bit će prikazani u trećem filmu kojeg bi opet trebao potpisati Matt Reeves. Njegova je sudbina neupitna - “Revolucija“ je ostvarila odlično otvaranje u američkim kinima od 73 milijuna dolara. Pitanje je hoće li se serijal u tom filmu referirati na ikonički prizor devastirana Kipa slobode na pješčanoj plaži s kraja originalnog “Planeta majmuna“ kojemu prethodi.

item - id = 240964
related id = 0 -> 266728
related id = 1 -> 265166
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
05. prosinac 2021 13:29