Političke debate prate povratnički akcijski kinofilm Brucea Willisa “Death Wish“, inspiriran istoimenim osvetničkim klasikom s početka sedamdesetih i Charlesom Bronsonom u ulozi osvetnika Paula Kerseyja. Ne sjećamo se, štoviše, kad se zadnji put politika ovako uvukla u neki akcijski film. Pušten u kina mjesec dana nakon masakra u Parklandu, “Osvetnik“ je, istina, imao naopaku tempiranost distribucije u Americi, odnosno politička klima nije najidealnija za film s oružanim nasiljem u vrijeme kad se u SAD-u vodi povišena nacionalna debata o zabrani posjedovanja oružja.
Američki kritičari “Death Wish“ u svojim jednostranim (p)ogledima nazivaju “pro-gun“ propagandom moćnog lobija Nacionalne puškarske udruge/NRA i reklamom za fetiš oružja, između redaka navijajući da Michael Moore bane na vrata Willisu kao Charltonu Hestonu u eventualnom nastavku dokumentarca “Ludi za oružjem“. Na film s nijansama sive odveć se gleda crno-bijelo, upleće se i rasizam jer je bijelac Kersey u osvetničkom pohodu ubio i pokojeg crnca. Međutim, postoje i druge (zanimljive) strane gledišta koje zaslijepljene kolege nisu bile spremne sagledati u kontekstu današnjice i uopće akcijske kinematografije, načelno “pro-gun“ orijentirane od westerna do Willisa, s arhetipskim, ne nužno akcijskim motivom osvete od pamtivijeka do “Gnjeva mirna čovjeka“.
Vaš kritičar je u “Osvetniku“ vidio natruhe “verhoevenovske“ akcijske satire kontra oružane kulture, pa i “mooreovske“ ironije. Trenutak s Kerseyjevim puncem koji spremno vadi pušku i puca u krivolovce je možda dvojben, no reklama za oružje koju Willisov lik gleda razmišljajući o kupnji “pljuce“ mogla je biti prikazana u “RoboCopu“, kao i “uznemirujuća i alarmantna“ scena kad osobno dođe u oružarnicu. Dekolteirana plavuša govori Kerseyju o oružju “stopostotno američke izrade“ (“lakše od jebenog novorođenčeta“!) i dodaje kako nema puno papirologije, pa je kupci mogu brzo biti “napeti, zapeti i spremni kokati“. Samo smo čekali čuti “I'll buy that for a dollar“, ali nismo dočekali.
No, dočekali smo zato scenu kad Kersey preko “youtubeovskog“ videa uči kako biti osvetnik, a YouTube će ga na koncu proslaviti u toj ulozi kao “celebrityja“ s nadimcima Bijelac u kapuljači, Anđeo čuvar i Glasnik smrti. Ovaj “Death Wish“ je prilagođen modernom dobu društvenih medija kako bi današnjoj publici predstavio Kerseyja za kojeg ona vjerojatno nije čula i Willis joj mora slovkati prezime lika kao i nekima u filmu kad pobrkaju slovo “u“ i “e“. Nakon što Kersey prvi put stupi u akciju, izgledajući s kapuljačom kao Willisov stripovski superjunak u Shyamalanovom “Neslomljivom“, njegov će čin biti dokumentiran klikabilnim viralnim videom, akcijski filmićem koji će inicirati internetske “meme“ ispraćene “pro et contra“ reakcijama radijskih voditelja i slušatelja.
Moralni kompas filma već je tu dvosmjeran i sve samo ne crno-bijeli, tj. potiče raspravu da li je pravo ili krivo što on uzima zakon u svoje ruke, “je li on junak ili ništarija“. Eli Roth (“Hostel 1&2“) u to ime radi odličnu montažu ozvučenu hardrokerskom grmljavinom “Back In Black“ AC/DC-ja - podijeljeni ekrani istodobno prikazuju Kerseyja kako priprema operaciju i sastavlja pištolj, vadi krhotine metaka iz nekog napucanog tipa i mecima puni “glock“. Dva pola Kerseyjeve ličnosti (liječnik i osvetnik) čine ga nekakvim Batmanom, još jednim “herojem kakvog zaslužujemo, ali ne i onim kojeg sada trebamo“ u ovim osjetljivim vremenima.
Roth ne ide toliko metafilmski daleko da se Kersey uči kako postati akcijski junak gledanjem Willisa na djelu u “Umri muški“, ali unosi njegovu herojsku/žanrovsku prtljagu u “Death Wish“, jednako kao što je izvorni film Michaela Winnera unio Bronsonovu, te im dodaje vlastitu redateljsku kad doktor skida rukavice i muči krivca priuštivši mu “najveću bol koju čovjek može izdržati da mu srce ne otkaže“ u “torture porn“ sceni (otvorena rana, kočnička tekućina) s brutalnim epilogom uparenim “one-linerom“.
Deplasirano je pisati kako je Willis previše Willis da bi bio percepiran kao običan čovjek, kirurg, koji nije nikad rabio oružje, a isticati da Bronson nije bio previše Bronson u ulozi arhitekta u originalu jer ni njemu to nije bio prvi akcijski film u karijeri. Ako ništa, Willisov Kersey će se u “Osvetniku“ barem ozlijediti prilikom prvog rukovanja pištoljem i dopustiti da “Death Wish“ na trenutak postane (dramski, pa i akcijski superiorniji) “Death Sentence“ s Kevinom Baconom kao glumcem bez slične uloge u dotadašnjem katalogu.
Do odjavne špice Kersey se unutarnjom žanrovskom logijom pretvara u Johna McClanea i preklapa s Bronsonom u nastavcima, umirući muški s osvetom i prevaljujući u jednom filmu put od “Death Wish“ do “Death Wish 3“ i “Death Wish IV: The Crackdown“. Dakle, “Osvetnik“ je prvenstveno akcijski film, nije stvaran život. Kako veli tip iz jednog videa kojeg Kersey gleda: “Ova snimka je napravljena isključivo za zabavu“. Samo, danas se na akcijski film očito više ne smije gledati kao na zabavu, za razliku od osamdesetih kad se akcijski istjerivači/utjerivači pravde nisu oslanjali na vlasti.
“Death Wish“ se poziva na “stare dane“ i najviše je okrenut upravo tim godinama u koje upire prstom kao pištoljem imitirajući Kerseyjev “mot“. “Intro“ filma sa statistikom kriminala u Chicagu je dispečerski odgovor na uvod “Kobre“. Kad Kersey posjeti dilera, krivca za ranjavanje nekog klinca, a ovaj izvadi pištolj i pita “Tko si, jebiga, ti?“, bit će napucan u paketu s akcijskim šlagvortom “Tvoj zadnji kupac!“. Njegova psihijatrica ga ohrabruje riječima “što god radite, nastavite“ kad joj prizna kako se “osjeća bolje“ koristeći borbu za pravdu kao formu terapije. “Još se privikavam na povratak (na posao)“, kaže Kersey. Nitko neće zamijeniti “Osvetnika“ za Willisov akcijski klasik, ali glumac je konačno na putu da se vrati. Dosta su se drugi vraćali, parafrazirajmo Brucea u “Plaćenicima 2“. Red je na njega.
Willis vs. Stallone
Takoreći je kompletna filmska (akcijska) persona Brucea Willisa prisutna u filmu, uključujući i posvetu biranju oružja za ozlijeđivanje iz “Paklenog šunda“. Kersey će u jednoj sceni šivati sebi ranu poput Ramba. Zanimljivo je da je Stallone bio predviđen za glavnu ulogu dok je film trebao režirati Joe Carnahan (ostao potpisan kao scenarist), ali je ipak odustao, možda i zato što već ima jedan remake kultnog klasika u opusu - “Get Carter“ od kojeg je ovaj “Death Wish“ bolji. I pečat Elija Rotha je otisnut na film, od hororskih maski provalnika do lipteće krvi i lomljenja vratova zlikovaca prilikom padova.