ODRED ZA BAŠTINU Skidanje osmijeha Mona Lise

Film: THE MONUMENTS MEN; ratni; SAD, 2014.
Režija: George Clooney
Uloge: George Clooney, Matt Damon
Distribucija: Blitz
Ocjena: ** 1/2

Zasnovan na dosad začudo neispričanoj priči iz Drugog svjetskog rata, film “The Monuments Men“ redatelja Georgea Clooneyja prikazuje kako su baštinici regrutirani od američke vlade da sačuvaju zgrade, spomenike i likovna djela. Zbilo se to pred sam kraj Hitlerove bitke protiv cijeloga svijeta. Naime, Führer je, kao nesuđeni student likovne akademije, tijekom rata krao umjetnine iz savezničkih gradova po Europi kao nekakav Grinch sa zalizanom kosom i brčićima, čuvajući ih za svoj muzej koji je namjeravao podići negdje u Njemačkoj.

Kad se počeo nazirati njegov “konačan pad“, Hitler je prijetio da će, ukoliko on strada ili Njemačka kapitulira, uništiti sve zalihe koje je marljivo sakupljao poput hrčka. Ako se zatre europska kultura, civilizacija Starog kontinenta kao da nije ni postojala. “Došli smo do točke najopasnije za najveća čovjekova ostvarenja“, upozorava Frank Stokes (Clooney) vodeći brigu i o umjetninama, premda naoko nevažnu pored ljudskih žrtava. Vođena njegovom mišlju, uz blagoslov predsjednika Roosevelta, američka vrhuška dopušta Stokesu okupljanje takozvana odreda za baštinu.
Cilj odreda? Pobrinuti se da se “Mona Lisa još smiješi“, sačuvaju povijesna (remek)djela i kulturno nasljeđe na prvoj liniji fronte. U Clooneyjevu načelno plemenitom filmu mahom vremešni eksperti - povjesničari, kustosi, arhitekti... - uskaču u savezničke uniforme, stavljaju šljemove na glave i postaju aktivni sudionici rata tragajući za Rembrandtima i Michelangelovim “Madonama s djetetom“, spašavajući poljuljane temelje moderna društva. “Zaštititi što je ostalo, otkriti što je nestalo“, forte je misije Jamesa Grangera (Matt Damon), Richarda Campbella (Bill Murray), Waltera Garfielda (John Goodman), Jeana Claudea Clermonta (Jean Dujardin), Donalda Jeffriesa (Hugh Bonneville) i Prestona Savitza (Bob Balaban).

Starkelje Clooney predstavlja standardnom montažnom sekvencijom i potom neke od njih baca na brzinsku obuku, da puze u blatu dok im “falši“ meci fijuču iznad glave. “Odred za baštinu“ tad odašilje vibru da će biti lakonotan film, pozicioniran između staromodne “ljudi-na-misiji“ akcijske avanture poput “Zlata za odvažne“, satire “MASH-a“ i pljačkaške zafrkancije tipa “Oceanovih 11“. Pri vrbovanju Grangera, iz Stokesa kao da proviruje Danny Ocean spremajući se za pustošenje s Lindusom Caldwellom, među ostalim za moralno dvojbenu avanturu baštinika - krađu ukradenih umjetnina kako bi “još koja preostala kad rat završi“.
Tko očekuje svojevrsni “Ocean's 11“ u Drugom svjetskom ratu, mogao bi se razočarati podatkom da “The Monuments Men“, ustvari, sadrži samo jednu poštenu akcijskokomičnu scenu, i to onu kad Granger nagazi na neaktiviranu minu u rudniku, a Stokes i Garfield ga jedan za drugim pitaju “Zašto bi učinio takvo što?“. To je i rijetka scena u kojoj glumačka “kemija“ tima radi kako treba. U intervjuima su Clooney i ekipa isticali kako su se dobro zabavljali na setu, no interna zezancija nije zaživjela na ekranu, jamačno i zato što je misija u srcu fino rekonstruirane zaraćene, okupirane Europe razdvojila njihove likove u parove (Murray-Balaban, Goodman-Dujardin) s pripadajućim podzapletima.

Populistički humor “Odreda za baštinu“ prisutan je npr. u Grangerovu natucanju francuskog, čime bode uši pariške “špijunke“ Claire Simone (Cate Blanchett), ali počesto izgubljen u prijevodu “važne“ ratne (melo)drame koju Clooney shrvan težinom povijesti nije bog-zna-kako uravnotežio s komedijom, skinuvši osmjeh s lica Mona Lise. Jesu li ljudski životi važniji od umjetnina uklesanih u kamenu/naslikanih na platnu? Hoće li će itko pamtiti da su “monuments men“ dali živote kako Picasso i njemu slični velikani ne bi završili na zgarištu? Pitanja preslikana iz modernog ratnog klasika “Saving Private Ryan“ - “Gdje je smisao u riskiranju života osmorice da bi se spasio jedan?“ - provlače se u više navrata kroz “The Monuments Men“.


Clooney ih redovno uparuje s ozbiljnim patriotskim govorancijama o dalekosežnom značaju žrtve za uzore, američkom superiornošću u lovu na nacionalna blaga ispred “trofejnih brigada“ ruske armije i scenama iznuđena emotivna angažmana na tragu Campbellova slušanja božićne pjesme na razglasu sa suzama u očima dok se tušira ili Clermontova susreta s konjem nasred polja. Sad razumijemo zašto je Goodman na pitanje kako mu je bilo ispred kamere zvjezdanog glumca rekao u stilu “Zar je film režirao Clooney?!“. Odgovorio je u šali, ali opet možda i nije. Ne bi nas začudilo da je prste u “Odredu za baštinu“ s Clooneyjem isprepleo Steven Spielberg.

Clooneyjev otac ispred kamere Film “Odred za baštinu“ nastao je prema knjigama Roberta M. Edsela i Breta Wittera koji su na papiru ovjekovječili “najveći lov na blago u historiji”. George Clooney je scenarij adaptirao sa stalnim suradnikom Grantom Heslovom. Naime, iako poznatiji kao glumac, Clooney svako toliko stane iza kamere. “The Monuments Men“ je njegov peti (i najslabiji) redateljski uradak nakon “Confessions Of A Dangerous Mind“ (2002.), “Good Night, And Good Luck“ (2005.), “Leatherheads“ (2008.) i “The Ides Of March“ (2011.). Interesantno, popularni “superstar“ je angažirao oca Nicka za scenu u kojoj se ostarjeli Frank Stokes pojavljuje u Brugesu u posjeti kipu Madoni.