StoryEditor

NOĆNE KRONIKE Drakula žurnala

Piše PSD.
7. prosinca 2014. - 09:02
Film: NIGHTCRAWLER; drama; SAD, 2014.
Režija: Dan Gilroy
Uloge: Jake Gyllenhaal, Rene Russo
Distribucija: Blitz
Ocjena: *****

Noćnu panoramu Los Angelesa pospremljenu digitalnom kamerom unutar prvobitnog kadra filma “Nightcrawler“ jedan Michael Mann bi gledao razdraganim očima. Tzv. opening shot “Noćnih kronika“ redatelja i scenarista Dana Gilroyja poklapa se s Mannovim totalima sumornog, otuđenog i prijetećeg Los Angelesa i djeluje kao produžena ruka njegova “Collaterala“ (2004.). Isturenim cestama Mannova L.A.-a, na rubovima okružena pustinjom, šetali su i kojoti, u egzistencijalnoj ravni slikovito predstavljajući plaćenog ubojicu-filozofa Vincenta (Tom Cruise), usamljena predatora izgubljena u površnu svijetu koji ga ne razumije.

Na kojota nismo nabasali tijekom vožnje Gilroyjevim Los Angelesom u snimateljskoj vizuri oskarovca Roberta Elswita (“Bit će krvi“). Iz sjena, međutim, vreba izgubljena duša Louis “Lou“ Bloom (Jake Gyllenhaal). Suhonjava tijela, upijenih obraza i izbočenih očiju s pogledom kao da će vas pojesti, Bloom nalikuje na pregladnjela čovjekolika kojota. Takvim ga Gilroy prezentira publici, kao divlju zvijer koja, stjerana u kut, napada da preživi. Nakon što ga zaštitar zatekne kako na tuđem posjedu krade bakrenu žicu i poklopce šahti da ih preproda, Lou fizički nasrće na čovjeka - kako je ozlijedio nesretnika, ne znamo, no otuđio mu je sat.
Karakterizaciju glavnoga lika uvelike pospješuje dominirajuća ugođajnost filma s mračnim nokturalnim raspoloženjima Scorseseova “Taksista“ (1976.) i polusvijetom “ološa, šljama, prljavštine, govna“. U idućoj sceni “Nightcrawlera“, kad Bloom sjedne u automobil s ukradenim satom na svojoj lijevoj ruci, crvena svjetla još su sjajnija na svjetlucavu obzoru Gillroyjeva velegrada u odnosu na “Taxi Drivera“ (New York) i “Collateral“ (L.A.) koji su se također 90 posto odvijali u sitne sate. More crvenih svjetala, od neonskih reklama do farova vozila i semafora, žmirka u “Noćnim kronikama“ i privlači Loua poput vampira izložena krvi.

Boja krvi dominira filmom i simbolično se prelijeva njegovim kadrovima. Zadnji farovi stotina automobila tijekom Bloomove vožnje svjetlucaju poput crvene točkice na zaslonu upaljene kamere i vode ga do mjesta “vatrene“ prometne nesreće, ključnog trenutka za film i preobrazbu njegova lika od sociopata nalik De Nirovu Travisu Bickleu do punokrvna monstruma, svojevrsnog Drakule žurnala. Ugledavši prometnu na autocesti, Lou ostavlja auto sa strane i promatra kako na mjesto događaja ulijeće TV ekipa slobodnih novinara “nightcrawlera“ - veteran Joe Loder (rado viđeni Bill Paxton) i njegov pomoćnik - upirući kameru u lice policajaca i unesrećene žrtve.
“Hoće li to biti na televiziji“, interesira se Bloom. “Ako ima krvi, glavna je vijest“ (“if it bleeds, it leeds“), odgovara Loder reflektirajući moto modernog novinarstva. Krvi je, dakako, bilo. Bit će je još i više kad Lou nadolazećeg jutra u “Vijestima u 6“ opazi Loderovu dramatičnu snimku i shvati da je TV novinarstvo u “vampirskoj smjeni“ posao za njega, njegov “američki san“. Opremljen kamerom, skenerom za policijsko auto, usmjerenim mikrofonom i naivnim asistentom Rickom (Riz Ahmed), Bloom počinje TV postajama dostavljati “udarne vijesti“. Njegove se snimke prikazuju uz upozorenje za gledatelje, izuzetno su uznemirujuće, jezive i nasilne, dakle “odlične“.

“Imaš dobro oko“, priznaje mu Nina (Rene Russo), beskrupulozna producentica TV postaje očajnički željna veće gledanosti. Nina objašnjava da se traže grafičke snimke, sve što je krvavo, eksplicitno i podiže postotak gledanosti, po mogućnosti urbani kriminal u kojem bijelci stradaju od etničkih manjina. “Žena koja vrišti i trči ulicom prerezana grkljana“ oslikava duh emitiranja njezine postaje. Da ju je Bloom uspio odvesti u kino kao njegovu Betsy (Cybill Shepherd), pogodio bi maratonom “Taksista“ i nekog novovjekog “found footage“ filma. Zašto ovo potonje? Strpljenja. Dotad, dopunsku ilustraciju nastojanja Ninine TV kuće popunjavaju neki od naslova Luisovih snimki – “Pijana mama ubija motorista“, “Noćna mora u staračkom domu“...
Smrt i širenje straha dižu gledanost u nebesa - ljudi su žedni senzacija i opsjednuti crnom kronikom. Emitirate im snimku provale u kuću i trostrukog ubojstva, gradite napetost dok se šokantni video iz “kuće užasa“ vrti pred njihovim očima, a zatim zacrnite sliku i pustite reklamu. Nastavit će pratiti priču sve dok krivci ne budu uhvaćeni i podizati gledanost TV postaji koja je prva donijela “breaking news“. “Na televiziji sve izgleda tako stvarno“, veli Lou istupajući u ime običnog čovjeka. Ipak, kad Bloom, u nemogućnosti da naleti na “udarnu vijest“, počne manipulirati poprištima nesreća i zločina ne bi li pribavio bolje snimke i Ninu spasio od možebitne “čistke“, Gilroy pokazuje kako se stvara suvremeno “izvještavanje na koje možete računati“ za gledatelje koji su ga, pak, sami zatražili time što sjede prikovani za TV.

Koliko je Lou prošao kroz crveno svjetlo na raskrižju morala i postao ovisan o poslu, Gilroy pokazuje savršeno uokvirenim odrazom krvavog neona u njegovim očima koji svijetli poput tipke REC na kameri. On je, zapravo, postao utjelovljenje same kamere. Tako, jedan od najboljih filmova godine nije samo razorna satira na račun poremećenog moralnog kompasa današnjeg (ne samo američkog i ne samo televizijskog) novinarstva i podjednake devijacije (opet ne samo američkog) društva odgojena na “reality“ TV-u, već i metafilm o filmu. Titularni “nightcrawler“ zrcali i htijenja režisera koji koreografira filmsko nasilje kako bi dobio “nešto što može snimiti“ i pobudio interes publike. Forte je, jasno, “nešto što će prikovati ljude za ekran“, veliki ili mali, nebitno.



“Radim na kadriranju“, reći će Bloom i u redateljevo ime pojasniti kako “dobar kadar poništava granicu između subjekta i onoga okolo“. Zato će on raditi što god treba za impresivniji kadar, gurati se ispred konkurencije da dobije bolji kut, izvući stradalnika u prometnoj nesreći iz mračnog žbunja i snimiti izmasakrirana tijela iz multiplih rakursa, širokih naravno, da se sve vidi. Pomoćniku Ricku naglašavat će da prilikom snimanja bude “mirne ruke“, “koristi zum“ i ne radi “brze prijelaze“.

A kad Ricku tijekom potjere za vozilom, malog akcijskog filma unutar filma, kaže: “Štogod bilo, nastavi snimati“, Lou podsjeća na protagonista “found footage“ horora (“REC“, “Cloverfield“...). Snimka je svetinja, veća od njihova života. Vrhunac Bloomova kadriranja dolazi pred kraj filma kad usmjeri kameru na kolegu na samrti u krupnom planu. Taj  prizor bit će pauziran na ekranu TV postaje i Nina mu se divi nadomak poljupca s Louom. Srodne duše napokon su se pronašle u najsubverzivnijem filmskom trenutku s ove strane posljednjeg kadra “Kluba boraca“ (1999.). Zacrni sliku i pusti reklamu.

MARKO NJEGIĆ

Mlađi brat Gilroy

Dan Gilroy suprug je glumice Rene Russo i mlađi brat Tonyja Gilroyja, redatelja filmova “Michael Clayton“, “Ti mi lažeš najbolje“ i “Bourneovo naslijeđe“. Gilroy jr. krenuo je putem poznatijeg brata. Najprije se iskalio kao scenarist (“Freejack“, “Pad“, “Pravi čelik“) da bi potom odlučio sjesti u redateljsku stolicu. Zanimljivo je da je napisao scenarij za Tonyjev treći film “Bourneovo naslijeđe“, a ovaj je producirao “Noćne kronike“. Rene Russo je upoznao 1992. na snimanju “Freejacka“. Osim što je napisao scenarij, ujedno je i producirao jedan od posljednjih filmova u kojem je imala iole veću ulogu – “Sve za lovu“ (2005.). Upravo Danu možemo biti zahvalni što je Rene, u posljednje vrijeme svedenu na epizode “Thora 1&2“, vratio na velika vrata i omogućio joj najsočniju izvedbu još od “Afere Thomasa Crowna“ (1999.).

Nasljednik Christiana Balea

Otkako je napustio arenu komercijalnog filma (“Princ Perzije“), 34-godišnji Jake Gyllenhaal se razvio u jednog od najzanimljivijih i najboljih glumaca današnjice. Od 2011. naovamo nanizao je pet izvrsnih ostvarenja, jedno bolje od drugoga - “Izvorni kod“, “Posljednja patrola“, “Zatočene“, “Neprijatelj“ i sad “Noćne kronike“ kao krunu dosadašnje karijere. Mladi glumac znao je i prije portretirati mračne likove (“Donnie Darko“, 2001.), no Lou Bloom je Donnie Darkest. Gyllenhaal se pokazao i kao metodski glumac, glumački transformer na tragu Christiana Balea, izgubivši deset kilograma za potrebe “Noćnih kronika“. Staru kilažu je vratio i nabacio dodatnih sedam kilograma mišića kako bi što vjernije utjelovio boksača u nadolazećem projektu “Southpaw“ (2015.).

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
21. siječanj 2022 20:28