Istican često od samog redatelja Darija Argenta kao osobni favorit u njegovoj filmografiji, “Natprirodna pojava“ ili “Phenomena“ (1985.) punokrvni je “argentovski“ film, ali nedvojbeno nastao pod djelovanjem američkih horora, napose godinu dana starije “Strave u Ulici brijestova“ Wesa Cravena. Svaki fan majstora “giallo“ žanra, proizvedena krvavim miješanjem krimi/trilera i horora (“Suspiria“, “Duboko crveno“, “Opera“, “Četiri muhe na sivom baršunu“, “Pakao“), uočit će rukopis kultnog talijanskog filmaša sve da i ne vidi natpis “scritto, prodotto e diretto Dario Argento“.
Prepoznatljiva boja krvi, “gore“ efekti, ubadanja hladnim predmetima (škare, koplje), prolazak barem jedne žrtve kroz staklo, bajkovita ugođajnost između horora i fantazije… No, isto tako primjetan je upliv stranog hororca i općenito zapadnjačkog utjecaja pa tako imamo Donalda Pleasancea (“Noć vještica“) u sporednoj ulozi, a filmom grmi heavy metal Iron Maidena (“Flash Of The Blade“) i Motorheada (“Locomotive“), nadglašavajući elektronički i prog-rock “score“ Simona Boswella i Goblina.
Kad mlada heroina Jennifer Corvino (buduća oskarovka Jennifer Connelly) dođe u privatnu švicarsku akademiju za djevojke i otkrije kako mjesečari, reći će cimerici koja se boji spavati sama da je drži na oku nakon što ode leći, baš kako su to jedni drugima govorili protagonisti žanrovskog remek-djela “A Nightmare On Elm Street“, usput se strašeći snova. “Mjesečarim, moram se probuditi“, govori Jennifer hodajući u snu tijekom čega će doživjeti razne košmarne vizije na granici jave i vidjeti novo ubojstvo djevojke.
Međutim, Argento ne doziva u snove talijansku inačicu ultimativnog negativca “slashera“ Freddyja Krugera, a i junakinja nije tipična “kraljica vriska“. Alpskim područjem koje zovu “švicarska Transilvanija“ hara brutalni “girl killer“ - manijak otima djevojke Jenniferinih godina, ubija ih/dekapitira i sakriva njihova tijela. A Jennifer je drukčija od svih horor heroina. Kćerka poznatog glumca Paula Corvina, zbog kojeg njezina cimerica čita “Cine Review“, voli kukce i ima sposobnost da komunicira s njima, pa i sagleda svijet iz njihove perspektive, među ostalim i kad mjesečari.
Dok liječnici smatraju da silazi s uma kad je prikače na EEG i nju spoje fleševi, entomolog John McGregor (Pleasance) angažirat će Jennifer da mu pomogne pronaći identitet ubojice jer ona je u “poziciji da radi ekstraordinarne stvari sa svojim darom“. McGregor ionako tvrdi kako crvi u žrtvinoj glavi mogu odrediti vrijeme stradavanja, a Argenta je priči i privukao podatak da se insekti koriste prilikom istrage ubojstava. Insekti koji, drži McGregor, mogu biti telepatski nastrojeni.
Tu film postaje bizaran čak i za Argenta, ali zabavan pridodamo li i da McGregor za pomoćnicu ima čimpanzu Ingu koja će vitlati britvom, što je slika ovjekovječena na britanskom DVD omotu filma naslovljena “Creepers“ za zapadnjačko tržište. Naime, u odnosu na to kako počinje i postavlja prvi čin, “Phenomena“ u trećem vrluda da se gotovo čini da gledamo neki drugi film. Dakle, “Natprirodna pojava“ se otvara u srcu švicarskih Alpi, gdje bus odlazi bez jedne turistice (Dariova kćerka Fiore Argento).
Preplašena djevojka luta unaokolo tražeći pomoć i pronalazi kuću usred šume. “Ima li koga doma“, pita u oglednom primjerku loše glume i uđe unutra ne čekajući odgovor, a istovremeno s njezinim ulaskom gledamo kako se netko ili nešto otima od lanaca s kojima je sputan u nekoj prostoriji, oslobađa i napada je škarama. Cura se daje u bijeg prema spilji u brdu iznad vodopada, ali ubojica je stiže. Klasični “giallo“, no do trećeg čina se utapamo u bizarnosti, baš poput heroine kad se nađe u blatnjavom bazenu okružena trulim dijelovima tijela (Argentov “hommage“ legendarnoj sceni “Poltergeista“ Tobea Hoopera).
S jedne strane, “dijabolična“, “lady of the flies“ junakinja koja komunicira i komandira (s) rojem kukaca, a krijesnica je vodi do rukavice kao ključnog dokaza. S druge, deformirani sin kao nusprodukt silovanja, zatočeni u kući čija su zrcala prekrivena jer “ne voli vidjeti svoj odraz“. Argento, ipak, bajkovitim odmakom uspijeva anulirati nedostatke koji odudaraju od filma i pretvoriti ih u njegove prednosti, odlučan da iznenadi publiku i ne snimi konvencionalan horor.
Povoljnom konačnom dojmu svakako doprinosi i Connelly koja je godinu dana ranije odigrala prvu filmsku uloge u epskoj drami “Bilo jednom u Americi“ Sergija Leonea. Snenu, onostranu pojavu mlade Jennifer, kao stvorenu za ovakve oniričke bajke, Argento je iskoristio do maksimuma i zarolao njezinu karijeru. “Natprirodna pojava“ je poput krijesnice odvela glumicu do fantazijskog “Labirinta“.