MAMA Ljubio sam majku

Film: MOMMY; drama; Kanada, 2014.
Režija: Xavier Dolan
Uloge: Anne Dorval, Antoine-Olivier Pilon
Ocjena: ****

Utješna posebna nagrada žirija na friško kompletiranom Cannesu dodijeljena je “ex aequo“ veteranu francuskog “novog vala“ Jean-Lucu Godardu (“Zbogom jeziku“) i mladom vunderkindu Xavieru Dolanu (“Mama“). Prihvaćajući nagradu Dolan je bio ganut do suza i otvoreno priznao da mu je jedna od najvećih inspiracija upravo “Piano“ (1993.) u režiji oskarovke, dobitnice Zlatne palme i predsjednice canneskog žirija Jane Campion. Inspiracija da piše uloge za žene koje ih ne svode na nekakve objekte. Međutim, o starijem recipijentu specijalne nagrade žirija baš i nije imao posebno lijepe riječi.

“Pogledao sam možda dva Godardova filma u životu i nisu mi se svidjeli“, sasuo je bez dlake na jeziku nekom novinaru. Jamačno da je redatelj iz Quebeca reagirao preishitreno od uzbuđenja što je primio prestižno odličje, i to za svoj peti film, ujedno (konačno) prvi prikazan u canneskom natjecateljskom programu. Sjetimo li se da je pošizio na Cannes kad mu se pretposljednji film, “U svakom slučaju, Laurence“ (2012.), zavrtio se u “Un Certain Regard“ sekciji, Dolan je poznat po sličnim “što na umu, to na drumu“ reakcijama.
Svejedno, 25-godišnji filmaš bi kao budućnost kinematografije trebao imati mrvu više poštovanja prema njezinoj prošlosti utjelovljenoj u Godardu, a ne djelovati nepromišljeno poput tinejdžera s poremećajem ponašanja koji u hipu mijenja raspoloženja pa bezglavo juri sto na sat iz adolescentske euforije u srdžbu i natrag. “Mommy“ prati upravo jednog takvog protagonista Stevea Desprésa (Antoine-Olivier Pilon) i njegov odnos s majkom Diane (Anne Dorval). Njih dvoje žive u “fikcionalnoj Kanadi 2015.“ u kojoj novi zakon dopušta roditeljima da djecu daju na skrb u umobolnicu bez pretjeranih pravnih začkoljica. Ipak, Diane odbija da Steve čami na takvim mjestima.

“Neću mu to učiniti“, odlučna je ona i izvlači ga iz popravilišta da živi sa njom, tetoši ga ljubavlju i lijekovima. Steve je u duši dobar, pa i nježan momak, ali kad ga uhvati ludavica – sklanjaj se od njega. Mama će pokušati biti maksimalno tolerantna, no nije lako prolaziti pakao u koji je gura problematični ADHD klinac s promjenama raspoloženja, proplamsajevima nasilja i bičevanjima kočijaškog jezika. Ali, majka voli sina. I sin voli majku. “Bit ćemo tim nas dvoje“, izlane se obećanje relativno prekršeno uvođenjem trećeg lika u njihov život – deprimirane susjede, učiteljice Kyle (Suzanne Clément, “Laurence Anyways“) koja će podučavati Stevea.
Kao što u filmu ima malo spomena o Steveovu biološkom ocu, tako i Kyla ostaje razmjerno zagonetna. Odakle, recimo, točno seže njezino mucanje? To, čini se Dolanu nije bitno. Njezina tišina fino je suprotstavljena galami Diane i Stevea, premda i ona znade graknuti, kad je malac napadne u naletu ludila pa mu zaprijeti u najtenzičnijem dijelu filma. Kyla je jednostavno ranjena duša kojoj oporavak treba jednako kao i središnjim protagonistima, stoga formiraju malu obitelj pod vodstvom seksepilne Diane koja je puno više nego atraktivna vanjština sugerira. Diane šetucka mizanscenom u kičastim kombinacijama kao adolescentica u tijelu MILF-ice, izazivajući u tom procesu primjese edipovskog kompleksa kod Stevea.

Dolan je porekao da je “Mama“ dijelom autobiografska priča. No, podudarnosti li, nadimak Diane je, ironično, Die (“umri“), a utjelovljuje je odlična Anne Dorval, glumica koja je igrala Dolanovu majku u njegovu autobiografskom prvijencu “Ubio sam svoju majku“ (2009.), prikazanom u sklopu canneskog “Director's Fortnight“ programa. Ako posrijedi nije autobiografska konekcija, svakako je interfilmska - “Mommy“ je na određeni način inverzija filma “J'ai tue ma mere“, samo što ovdje u volim-mrzim odnosu matere i jedinca prednjači “volim“. Isto bi potpisnik ovih redaka mogao zapisati i za odnos prema Dolanovoj “Mamici“. Proizvoljna “artsy-fartsy“ naracija bez čvrste strukture katkad filmu ne ide na ruku.


Pored toga, portret sinovljeve/majčinske ljubavi je prožet nekolicinom scena na samom rubu karikature kad se Steve otme kontroli i eruptiraju raznorazne hiperaktivne eskapade koje više izazivaju iritaciju nego sažaljenje; takvo što je Dolan uspio zauzdati u svom zasad najboljem ostvarenju “U svakom slučaju, Laurence“. Pa opet, Dolan je film koncipirao kao odraz Steveova ponašanja (suze, smijeh, nježnosti, bijes) i osvaja nas minutu kasnije sad već poslovično savršenim glazbenim interludijem, ovaj put “best of-om“ popa devedesetih (Oasis, Dido, Counting Crows...), plus Lanom Del Rey i njezinom “Born To Die“ za kraj koji se ne zaboravlja. Kupuje nas jesenskom paletom boja, nekima od najkrupnijih planova (melo)dramske intime iz ne samo ovogodišnje canneske etape, kao i vizualno razigranim scenama koje neštedimice pucaju na emocije.

Ponosno ističemo zamućene kadrove majčina zamišljaja sinova vjenčanja s kamerom kako švenka u smjeru gostiju kojima ne vidimo dobro lica. Uopće, treba pohvaliti Dolanova stilska rješenja, konkretno uporabu klaustrofobično uskog, okomitog “1:1“ formata slike. “Jedan na jedan“ format služi da pozornost gledatelja bude fokusirana isključivo na likove i da simbolizira njihove životne zatvorenosti. Eksperimentalni vrhunac filma, kinematografski trik “pair exellence“ koji bi oduševio Godarda, dolazi u trenutku kad se Steve, vozeći skejt raširenih ruku, približi kameri i “proširi“ ekran na “widescreen“ mjere prije nego što se isti suzi zato što je junakova sloboda dvojbeno dugog vijeka. Volim-mrzim? Volim.

Dolanov debi na engleskom Xaver Dolan ozbiljno razmišlja o snimanju idućeg filma na engleskom jeziku. Radni naslov je “The Death And Life Of John F Donovan“, scenarij je već napisan i cirkulira među glumcima, no još nije poznato tko će biti nositelji uloga. Cannes u hrvatskim kinima Dobra vijest za sinefile. Od filmova prikazanih u Cannesu za hrvatsku distribuciju kupljeni su (zasad) “Map Of The Stars“, “Captive“, “Wild Tales“, “Coming Home“, “Two Days, One Night“, “Mr. Turner“, “Foxcatcher“, “Clouds Of Sils Maria“, “Goodbye To Language“, “Saint Laurent“, “The Homesman“ i “The Rover“ od kojih potonji prvi kreće u kina - nadolazećeg ljeta.