LONDON BOULEVARD Je li pusta Londra kontra Hollywooda grada?

Film: LONDON BOULEVARD; krimi drama; Velika Britanija/SAD, 2010.
Režija: William Monahan
Uloge: Colin Farrell, Keira Knightley
Distribucija: Pa-dora
Ocjena: ***

Svakojako ima smisla da je traženi hollywoodski scenarist William Monahan debitirao kao redatelj s filmom iz kriminalističkog žanra. William Monahan već je napisao scenarij za Scorseseov “The Departed” (2006.), pozlatio se Oscarom i od meštra režije mogao je naučiti pokoju tajnu zanata gledajući ga na djelu. Jedino je na prvi pogled čudno da je odabrao krimić britanske škole gangsterskog filma, lociran na autentičnim londonskim lokacijama. Ali, opet, ako je prilagodio hongkonške parametre izvrsnih “Paklenih poslova” (2002.), originalnog filma po kojem su nastali “Pokojni”, američkoj/”scorseseovskoj” žanrovskoj poetici, a da se pritom malo toga usput “izgubilo u prijevodu”, zašto se ne bi fino adaptirao i u britanski milje.

Scenaristi koji zasjednu na redateljsku stolicu obično se ne razmeću vizualnošću u svome prvijencu, međutim Monahan voli biti upadljiv. Voli dati do znanja da u malom prstu ima stare britanske krimiće, “Sredite Cartera” (1971.) i “Crni petak za gangstere” (1980.), kao i nove potpisane od strane Tarantina s Otoka, Guya Ritchieja (“Lopovi, ubojice i dvije nabijene puške”, “RockNRolla”) ili Matthewa Vaughna (“Posljednji posao”). Dakle, Monahan predstavlja film prizivajući vibru šezdesetih i sedamdesetih u slici i tonu. U šačici podijeljenih ekrana nalazi se Mitchel (Colin Farrell), a iz zvučnika “soundtracka” dopire “Heart Full of Soul” Yardbirdsa.
Pjesma je za Mitchela koji upravo biva pušten iz zatvora. Bio je kriminalac. Sudjelovao je u prepirci koja se “otela kontroli” i odslužio tri godine kazne za nanošenje teških tjelesnih ozljeda. Zato, Mitchel je odlučan: ne vraća se više “unutra” ni za koga, niti želi (p)ostati “jebeni gangster”. Ipak, njegov povratak u okrug, kako to obično ide, privlači pozornost. Murjak (Eddie Marsan) prijeti da će ga držati na oku, iako nije na uvjetnoj, a on, pak, mora paziti na svoju problematičnu sestru (Anna Friel).

Stari prijatelj Billy (Ben Chaplin) nipošto ne pomaže Mitchelu, naprotiv polako ga uvlači u svijet kriminala sa “zelenaškim” prepadima i spaja s opasnim lokalnim mafijašem Gantom (Ray Winstone) koji će se “nabrijati” na njega. Neće Mitchelu biti lako ostati neokaljan ni kad mu neke mlade protuhe (Gregory Foreman, Jamie Blackley) zapale poznanika, vremešnog pijanca (Alan Williams). Monahanov film, nadahnut romanom Kena Bruena, ne donosi ništa novo što prethodno nismo vidjeli u slično žanriranim ostvarenjima.
Stoga je redateljev estetski koncept dobrodošao odmak od tipičnosti “mračnog” krimi filma kakvi se snimaju u posljednje vrijeme i usput skreće pažnju od prenapučena scenarija, s likovima koji ulaze i izlaze iz priče kako im se prohtije. Sivi tonovi dominiraju ekranom, no kadrovi su prilično svijetli i jasni, premda nikad u slavu možebitne turističke razglednice Londona. Film “London Boulevard” nije prestiliziran, ali je snimljen sa (retro) stilom zahvaljujući odličnom direktoru fotografije Chrisu Mengesu (“Misija”, “Tri sprovoda u Meksiku”) i oku vrlo ugodan, poput njegovih protagonista, Mitchela i Charlotte (Keira Knightley), čijem se lijepom licu na jumbo-plakatima po Londonu kamera svako toliko nadivi.

Mitchel, naime, vidi budućnost i izlaznu kartu iz svijeta londonskog podzemlja u čuvanju mlade filmske zvijezde Charlotte koja se povukla od svjetala pozornice i živi izolirano, “pomalo kao Howard Hughes”, na imanju pod opsadom paparazza. Izlaznu kartu iz kriminalističkog okvira u njoj vidi i Monahan. Redatelj je prvijenac skicirao kao sponu krimi drame s “Bulevarom sumraka” (1950.) i “Ja u ljubav vjerujem” (1999.), moderne satire na račun hollywoodskog “star” sistema i romanse malog čovjeka s velikom filmskom zvijezdom, prožete nažalost jedva postojećom “kemijom” između Farrella i Knightley, zbog čega je “London Boulevard” na kraju lišen opipljive katarze.


Londonski reporteri dočekivat će Mitchela na vratima Charlotteine vile kao Annu (Julia Roberts) na pragu Williamova (Hugh Grant) stančića u “Notting Hillu”. Jer, danas se sve vrti oko privatnosti, a poznate ličnosti su kao bogovi na Olimpu i svakog zanima što rade, kako veli Charlottein asistent i prijatelj Jordan (David Thewlis). Objašnjavajući Mitchelu zašto je Charlotte odustala od glume i prerano se umirovila, Jordan će ne sustezajući se reći: “Da nije Monice Bellucci, ona bi bila najsilovanija žena u europskoj kinematografiji...”

Na “tretman” ljepšeg spola na filmu okomljuje se i sama Charlotte. “Žena na filmu služi da bi junak mogao govoriti o sebi... Ili pokazuješ što imaš i skidaš hlače, ili snimaš bez tona u Genovi s nekim prastarim perverznjakom koji ima artističku potrebu da ti junak gurne prst u šupak u 17. sceni seksa”, okriva glumica bez najmanje dlake na jeziku. Svaka čast dijalozima šarene galerije blagoglagoljivih mafijaša - tu se William Monahan najviše pokazuje kao pisac s uhom za dobru rečenicu.

Monahan supotpisuje 'Sin City 2' William Monahan skupo je Hollywoodu prodao rukopis za povijesni spektakl “Kraljevstvo nebesko” (2005.) Ridleyja Scotta. Već je iduće godine potpisao “Pokojne” Martina Scorsesea i osvojio Oscara za najbolji adaptirani scenarij. Uslijedila je nova suradnja s Scottom na političkom trileru “Tijelo od laži” (2008.), kao i scenarij za povratnički glumački projekt Mela Gibsona “Na rubu tame”. Monahan za ovu godinu supotpisuje “Sin City: A Dame to Kill for”, nastavak kultnog stripovsko-akcijskog “noira” Roberta Rodrigueza i Franka Millera.