StoryEditor

LJUPKE KOSTI Ni na nebu ni na zemlji

Piše PSD.
8. ožujka 2010. - 20:16

Film: THE LOVELY BONES; fantastična drama, SAD, 2009.
Režija: Peter Jackson
Uloge: Saorise Ronan, Mark Wahlberg
Distribucija: Blitz
Ocjena:  ***

Prezime mi je bilo Salmon, kao riba, a ime Susie. Imala sam 14 godina kad sam, 6. prosinca 1973., ubijena. Sudbinu mlade protagonistkinje “Ljupkih kostiju” (izvanredna Saorise Ronan) doznajemo, dakle, već u prvim minutama filma, iz njezine naracije.

Peter Jackson (“Zastrašivači”, “King Kong”), međutim, trenutak koji se očekuje ostavlja za kasnije, da publika, iako zna što će se dogoditi, potiho navija i posumnja u neizbježnost Susieine sudbine. Jacksonova strategija je uspjela - gledatelj se nada kako će se Susie uspjeti othrvati psihopatskom susjedu (dojmljivi, za Oscara nominirani Stanley Tucci za kojeg doista želite da “bude mrtav i hladan, bez kapi krvi u venama”) i pobjeći iz njegove “zemunice za djecu iz susjedstva”. Otprilike kao što se na svako novo gledanje nadam(o) da će se Robert De Niro izvući pri kraju “Vrućine”. “The Lovely Bones” u prvoj je trećini izvrstan film bez da je Jackson, “mračniji Spielberg”, posegnuo za ijednim pikselom. Uznemirujuć, životan i dirljiv u postavljanju situacija i likova, s naglaskom na Susie koja, celuloidnim riječnikom Isabel Coixet, počinje pratiti “moj život bez mene” i bližnje kako se nose s njezinim nestankom.

Nevolje nastupaju kad se Susie, nakon ubojstva, simbolično nađe u škripcu, u savršenoj slikovnici “između neba i zemlje”, jednako kao što su brodovi njezina oca (solidni Mark Wahlberg) zarobljeni u boci, a onaj umjetni pingvinčić s početka filma zapeo u snježnoj kugli, gdje mu je “lijepo”. Susiein nadnaravni krajobraz, njezin vlastiti raj, “svijet u plavom horizontu”, Jacksonu je kudikamo zanimljiviji pa okvir prizemljena detekcijskog krimića i obiteljske drame razbija visokobudžetnom fantazijom onostranog tipa.

Jackson je maštovit filmaš sa snažnim osjećajem za vizualno i u najboljim trenucima uspijeva impresionirati slikama (npr. flota brodova u boci koja se razbija o strme hridi) igrajući se računalnom animacijom u duginim bojama. No, malčice previše zaigran gdjekad kičastim “wallpaperskim” vizualijama, počeo je gubiti žarište na priči i likovima (u drugom dijelu filma fokus se sa Susie neodlučno prebacuje na njezina krvnika i oca koji tone u ludilo), čime je otupio emotivnu oštricu i oslabio komunikaciju s gledateljima.

Jackson je, čini se, želio istodobno sjediti na više stolica - zadovoljiti svoje stare (morbidna “Nebeska stvorenja”) i nove fanove (bajkoviti “Gospodar prstenova”), čak i široku publiku, s naglaskom na tinejdžerice što jecaju na “Sumrak sagu” (Susieina “nebeska savjetnica” u jednom će trenutku romantičan prizor ispratiti grickanjem kokica). Jackson je u konačnici snimio fascinantan film samo na razini pojedinih detalja, recimo majstorski režirana “komadića suspensea” na tragu Hitchcocka - scene u kojoj se sestra pokojnice (Rose McIver) nađe u vučjem brlogu, a vuk ulazi na vrata.

To su početni simptomi kreativne krize. “Ljupke kosti” ostavljaju dojam da je njihov redatelj i sam (ostao) zaglavljen u vlastitom svijetu, “međuzemlju” na ravni autorskog filma i visokobudžetnog Hollywooda ograđenog snježnom kuglom. Upitno je koliko mu je tamo “lijepo”.

item - id = 90660
related id = 0 -> 266728
related id = 1 -> 265166
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
21. listopad 2021 11:30