LJUDOŽDER VEGETARIJANAC Ne zovi, mama, doktora

Film: LJUDOŽDER VEGETARIJANAC; triler; Hrvatska, 2012.
Režija: Branko Schmidt
Uloge: Rene Bitorajac, Leon Lučev
Distribucija: Blitz
Ocjena: ****
Medicinska igla, koja se na plakatu “Ljudoždera vegetarijanca“ prijeteći nadvila nad jednom trudnicom s trbuhom do zuba, prilično slikovito ilustrira stravu i užas u najnovijem filmu Branka Schmidta, snimljenom prema istoimenoj knjizi pisca i liječnika Ive Balenovića.

Naslov je to koji će doista šokirati žene, ako uopće skupe hrabrosti da mu se prepuste otvorenih očiju, a trudnice ga ne bi smjele vidjeti ni po koju cijenu, otprilike kao ni francuski horor “Carski rez“ (2007.) dvojca Alexandre Bustillo-Julien Maury, s razmjerno sličnim šokerskim motivom na posteru (samo zamijenite iglu za škare).

Čak i kad u krupnom planu bolnog grčenja prilikom poroda izgledaju poput žilave, nepobjedive heroine iz Tarantinova “Kill Billa“ (Iva Babić nevjerojatno sliči na Umu Thurman), trudnice u Schmidtovu filmu ne moraju izvući živu glavu ako zahvat obavljaju doktori zagrebačke klinike za ginekologiju i sterilitet, dr. Babić (iznimno uživljeni, u glavnoj ulozi nanovo dojmljivi Rene Bitorajac) i njegova ekipa “diletanata“ u bijelim kutama.

U “Ljudožderu vegetarijancu“ glavni akter je noćna mora ljepšeg spola - neugodni i samodopadni ginekolog koji zgodne stažistice (fina epizoda Zrinke Cvitešić) hvata za stražnjicu i pokušava im (ra)širiti noge. Ako odbiju seks, javno ih sramoti i diskreditira pred kolegama, dovodeći u ozbiljno pitanje njihovu kompetenciju.

Manipulativni, nemoralni, bestijalni doktor, koji s plavom, zlatnom kosicom izvana uistinu ostavlja dojam kao da bi ga "svaka majka poželjela za zeta", sklon je i podmićivanju kolega za potrebe krivotvorenja medicinskih nalaza radi uklanjanja fatalnih propusta njegova odjela, krajnje nedopustivih u 21. stoljeću.

Rijetki ga doktori u tome odbijaju uz opipljivo gnušanje (“Je li vi to mene pokušavate podmititi?!“). Mnogi će uzeti šuškavu kuvertu s lovom, pravdajući se da to rade iz “kolegijalnosti“. “Što da ostanete bez licencije ili odete u zatvor? Ovako svi sretni i zadovoljni”, govori mu patolog (uvijek rado viđeni Mustafa Nadarević).

Ostvarenje Branka Schmidta skida doktorske rukavice i golom se rukom, bez straha, dotiče onoga što hrvatski film inače ne dira – korupcije i organiziranog kriminala. Sada Schmidt prebacuje fokus na drugu stranu injekcije – s narkomana koji ih primaju (“Metastaze“) na liječnike koji ih daju i igraju se boga odlučujući tko (ne)će živjeti. Moglo bi se reći da su se “Metastaze“ bavile dječjim bolestima društva, odnosno da Schmidt tek sad prelazi na njegov tumor i zarezuje ga oštrim skalpelom.

Marginalci poput Krpe (opet Bitorajac) dječja su igra u odnosu na Babića koji povremeno “operira“ i na njihovu teritoriju, pije i uživa drogu na mutnim mjestima s “ćelavcima“, uplaćuje “tickete“ u kladionicama itd. Tumor u “Metastazama“ bio je benigan. U “Ljudožderu vegetarijancu“ on je maligan i nagrizao je čvrste stupove hrvatskog društva, mostom povezane s kriminalnim miljeom.

Primjera radi, Babić će za vlasnika “cajkaških“ klubova (Emir Hadžihafisbegović) “frizirati“ ukrajinske prostitutke i na njima obavljati ilegalne abortuse kad ih napumpaju redovni klijenti, “gospoda političari, generali, odvjetnici“, a od rešetaka Remetinca čuva ga prijatelj (Leon Lučev) na vodećem položaju u policiji.

Film bi lako mogao izazvati šok u javnosti, s obzirom na to da se dotaknuo “dobro zaštićenih vrsta ljudi“, ali Schmidt ne očekuje neke neugodnosti ili prijetnje jer je “stanje demokracije u ovoj državi na dovoljno visokom nivou“, k tome “većina doktora obavlja svoj posao časno i pošteno“. “Doktorskoj struci stalo je da se prokažu oni koji je blate i kaljaju njezin ugled. Mislim da će film kod većine liječnika izazvati pozitivne efekte.

Konačno, “Ljudožder vegetarijanac” ne bi bio ni snimljen bez liječnika. Oni su nam za snimanje ustupili prave ambulante, odjele, operacijske dvorane, sve ono što u studiju ne bismo nikad mogli napraviti“, otkrio nam je redatelj, koji bi trebao biti zadovoljan snimljenim, ne nužno u smislu društvene relevantnosti i golicanja ionako škakljive teme.


Prirodne, opuštene izvedbe većine Schmidtovih glumaca nanovo razbijaju stereotip o “teatralno glumljenom hrvatskom filmu“. I režija je zanatski prilično moderna. Film posjeduje izgled dokudrame – Schmidt preferira dinamičnu kameru, kameru iz ruke, a pomak je napravljen i u kolornoj korekciji. “Ljudožder vegetarijanac“ važan je ne samo za hrvatsko zdravstvo nego i za tuzemnu kinematografiju.

Povremene zrake humora vedre tešku tematiku Rene Bitorajac je, zanimljivo, glumio i u humorističnoj TV seriji “Naša mala klinka“. Da poveznica s “Ljudožderom vegetarijancem“ tu ne stane, recimo kako Schmidtov film nije posve lišen humora, za koji je najzaslužniji lik Rakana Rushaidata, ne bi li malčice razvedrio publiku od teške teme.

Branko Schmidt i njegova ekipa oborili rekord Dobili smo 4,2 milijuna kuna, najmanje od svih te godine, a od dana kad smo izišli na listi HAVC-a do premijere prošlo je manje od godinu dana, što mislim da je rekord jer to nije pošlo za rukom ni jednom hrvatskom filmu – govori nam Schmidt.

Kultne ‘Metastaze’ pogledalo 30 tisuća ljudi “Ljudožder vegetarijanac“ otvorio se u hrvatskim kinima 1. ožujka i mogao bi zabilježiti dobru posjećenost. Posljednja dva hrvatska filma u kinima zasad broje 5551 (“7 seX 7“ Irene Škorić), odnosno 5630 gledatelja (“Lea i Darija“ Branka Ivande). S druge strane, Schmidtov prethodni projekt “Metastaze“, također snimljen prema Balenovićevu romanu, jedan je od najgledanijih hrvatskih filmova u posljednjih desetak godina s nešto manje od 30 tisuća kinoposjetitelja. Da su “Metastaze“ i vjerojatno najakultniji domaći uradak novog milenija, svojevrsna prekretnica za jednu (izgubljenu) generaciju, podsjeća nas sam redatelj. “Kad glumci iz filma prolaze Zagrebom, ljudi uzvikuju imena njihovih likova. Oni su i dalje Krpa, Kizo... više nemaju svoja prava imena. Sve me to podsjeća na ‘Malo misto’. Netjak je za sva vremena ostao netjak, a Strikan - Strikan“, pripovijeda Schmidt.