StoryEditor

LETAČI BALONOM 'Gravitacija' iz Viktorijanskog doba

Piše Marko Njegić
14. prosinca 2019. - 00:11
Letaci-balonom1

"Letimo, nebesa čekaju!" - "Letači balonom" (2019.)

Staromodna avantura na moderan način doletjela je u kina, ali hrvatska publika baš i ne trza. Nevelik broj gledatelja poletio je s "Letačima balonom" u premijernom vikendu prikazivanja. Bit će da je riječ "staromodna" odbila suvremene gledatelje od filma koji se ionako malčice nećka bi li bio moderan spektakl za najširu multipleks-publiku ili egzistencijalna "old fashion" pustolovina za kina poput "Karamana" pa se smješta negdje između.

Naime, "The Aeronauts" nije stigao u hrvatska kina s 3D prefiksom, niti igra u 4D dvoranama multipleksa, premda bi komotno mogao na račun spektakularnosti. Nedostatak 3D ili 4D opcije kinodoživljaja signal je mlađim generacijama da "Letači balonom" možda ipak nisu film za njih.

Ne pomažu ni mlade zvijezde franšiznih blockbustera u glavnim ulogama, Eddie Redmayne ("harrypotterovski" serijal "Čudesne zvijeri") i Felicity Jones ("Rogue One: Priča iz Ratova zvijezda"), ponovno ujedinjeni pred kamerom nakon "Teorije svega", oskarovske drame za koju je on osvojio zlatni kipić.

Nije pomogao niti izvorni naslov filma "The Aeronauts", nalik nekom Marvelovom superjunačkom spektaklu. Jer, multipleks-publika voli gledati letove svemirskim i inim letjelicama, a ne balonima. Voli (super)junake u tajicama ili skafanderima, ne viktorijanskoj odori.

Međutim, viktorijanska odora je skrojena po mjeri skafandera. "Letači balonom" su najbliže što je neki film iz Viktorijanskog doba došao "Gravitaciji" i zaslužuju da budu viđeni na najvećem mogućem kinoekranu. Početak je "blockbusterski". Balon se nalazi na milosti i nemilosti oluje. "Koliko je jako poderano? Moramo biti lakši", redaju se panični uzvici.

Kamera se primiruje tek kad uslijedi rez i junakinja Amelia Wren (Jones) zatraži "zaustavite kočiju". No, film se ne zaustavlja i udara blockbusterski ritam, zato što se redatelj Tom Harper drži približno realnog vremena od 90-ak minuta, koliko je u stvarnosti trebalo znanstveniku Jamesu Glaisheru (Redmayne) da 1862. obori visinski rekord u letu balonom.

"Samo trebam da nebo izdrži 90 minuta", moli se Glashier prije povijesnog polijetanja. Glashier je bio astronom i preteča današnjih meteorologa koji je htio ispisati povijest i promijeniti svijet po pitanju proučavanja zraka koji "nitko ne može kontrolirati" i predviđanja/progoziranja vremena, što bi "moglo spasiti mnoge živote" i načiniti da "mornari i brodovi budu sigurniji" itd.

U tome je i uspio nakon što je poletio više nego itko prije njega (11.722 metra visine!!!) i, među ostalim, otkrio kako atmosfera ima različite slojeve. "The Aeronauts" je utemeljen na istinitoj priči uz pojedine pjesničke slobode, tipa da je Amelia amalgam dvoje letača balonom, Henryja Coxwella (letio s Glashierom) i Sophie Blanchard (nastavila s letovima nakon suprugove zračne nesreće).

Amelia ulijeće u film sa stilom: dojahala je na konju u centar Londona, izvela piruete na pozornici, a za kraj je ostavila točku s psićem i padobranom, na oduševljenje okupljenog mnoštva. "Ljudi su došli da ih zabavimo", ističe Amelia. Režiser Harper pokušava pomiriti zabavljački diskurs s ozbiljnim i misliti na širu publiku. Stoga, likovima daje pozadinske "flashback" priče umjesto da ih cijelo vrijeme ostavi same u košari.

Tako, doznajemo više o Ameliji, smrti njezinog muža (Vincent Perez) i savjetima njezine sestre (Phoebe Fox) da bude žena svog vremena u skladu s patrijarhalnom tradicijom, a ne da je remeti. S druge strane, gledamo kako se suvremenici ophode prema Glashieru kojeg nije podržavao ni otac (Tom Courtenay; "45 godina), bolestan od demencije. 

"Flashbackovi" se čine pomalo nasilu izvedeni, da redatelj kupi vrijeme i dodvori se publici razbijanjem balonske "monotonije". Međutim, "Letači balonom" su monotoni upravo kad su na zemlji zbog niza karakternih, strukturnih i inih klišeja. Kad smo na nebu "The Aeronauts" je dojmljiv i uzbudljiv film. Razlika je doslovce nebo-zemlja.

Redmayne i Jones su odlični glumci i ne bi bilo dosadno samo da njihove suprotive likove (pilotkinja pustolovnog duha, štreberski znanstvenik) gledamo kako lete u košari i divimo se prizorima "Upijajte ljepotu svijeta koji smo napustili", Amelia savjetuje Glashiera, pa i gledatelja, napose kad kaže "Pogledajte gore, nebo je otvoreno".

Ljepota ima i svoju opasnu stranu, a kako se balon sve više diže i osvaja rekordne metre nebeskih visina, ekspedicija u nebo postaje bitka za opstanak. U jednoj sceni balon će se naći usred nevere, temperatura zraka je sve niža, smanjuje se razina kisika...

Kamera Georgea Steela izaziva "gravitacijsko" iskustvo vrtoglavice i pogibelji u kojoj su se glumci doista našli jednom neprilikom i njihovi vriskovi su pravi. Fotografija i dizajn zvuka na najvećoj su razini, kao i gotovo neprimjetni vizualni CGI efekti, korišteni da dočaraju krhkost leta balonom s ove strane ekrana i podignu gledatelja nebu pod oblake.

Akcijske scene su veoma intenzivne i Jones pretvaraju u heroinu poput Sandre Bullock, a još je intenzivnije projiciran osjećaj egzistencijalizma i čuđenja kao u "Gravity". Prizor balona kako nijemo leti kroz oblake i iznad linije oblaka ili pleše među zvijezdama na nebu, sve bliži Mjesecu, ostaje dugo u oku, jednako kao i pojava tisuća žutih leptira. Poslušajte Amelijine riječi i poletite (u kino), nebesa čekaju na vas.

40 milijuna sitnica za spektakle

Film se doima puno skupljim, a koštao je "samo" 40 milijuna dolara, što je sitnica za spektakle. Režiseru Tom Harperu ("The Woman In Black 2", "Wild Rose") valja čestitati na tome.

#CINEMARK

Izdvojeno