“Ne možeš sve spasiti. Mogu pokušati.“ – “Labirint: Lijek smrti“ (2018.)
Stopirana produkcija trećeg filma iz serijala “Maze Runner“ (“The Death Cure“) zbog teške ozljede glavnog glumca Dylana O'Briena dala je naslutiti da bi ova franšiza iz pera bestseler pisca Jamesa Dashnera mogla naprasno ostati bez posljednjeg dijela poput konkurentskog “Divergenta“. Dogodilo se to tijekom izvođenja akcijske scene sudara vozila, niti tjedan dana nakon što je pala prva klapa na setu. O'Brien se nalazio na jednom vozilu u trenutku kolizije s drugim i prilikom pada zadobio višestruke prijelome. Snimanje je zaustavljeno u ožujku 2016., a film je nestao s kalendara i izgubio planirani datum premijere u veljači 2017. godine.
No, pokazalo se da je produkcija samo odgođena (ne otkazana) dok se Dylan posve ne oporavi, iz respekta prema mladom glumcu i fanovima koji su prva dva filma, “The Maze Runner“ i “Maze Runner: Scorched Trials“, pretvorili u kinohitove s preko 300 milijuna dolara zarade u svjetskoj kinodistribuciji. Producentima svaka čast zbog toga, ali i hrabrosti da treći dio puste u multiplekse nešto manje od tri godine poslije drugog. “Labirint: Nemogući bijeg“ i “Labirint: Kroz spaljeni zemlju“ izašli su u razmaku od godinu dana (listopad 2014. i 2015.), u vrijeme kad je trend ekranizacija distopijskih “young adults“ romana bio na vrhuncu i takvi filmovi su naprasno završavali “cliffhangerom“ kako bi se križali dani do nastavka i stvarao potreban “buzz“.
U međuvremenu su se prestale igrati “Igre gladi“, a trilogija “Različita“ je ostala bez drugog finalnog poglavlja (znate ono razlomljavanje zadnjeg dijela na dva filma) zato što je filmski YA trend počeo jenjavati i “Odana“ je zaradila približno dvostruko manje dolara od “Pobunjene“. Moguće je da bi “Labirint: Lijek smrti“ također podbacio u odnosu na prijašnje filmove da je izašao kad je prvotno trebao. Danas možda bolje prođe jer ima veći vremenski odmak od trenda. Film se za svaki slučaj nalazi i na sigurnoj distanciji od sličnih i generičnijih ostvarenja s neizbježnim ljubavnim trokutima od kojih se ionako razlikovao akcijskijim tempom u pristupu priči i muškim protagonistom u centru pažnje.
Na kraju recenzije prethodnika pisalo je… “Nadajmo se da će nastavak zadržati ritam i da uvođenje nove heroine neće rezultirati pojačanom 'geometrijskom' romantičnom dinamikom, odnosno crtanjem ljubavnog trokuta kao u ženskim 'young adult' filmovima poput 'The Hunger Games' kojih smo se lagano zasitili. Sit 'Igrama gladi' ne vjeruje.“ Iznenađujuće korektni “Maze Runner: The Death Cure“ pokazuje da je naša nada uslišena. Nova heroina Brenda (Rosa Salasar) pokazala je osjećaje prema Thomasu (O'Brien), ali on se sa njom jednostavno neće imati vremena potencijalno spetljati da bi naoštrio ljubavni trokut s Teresom (Kaya Scodelario) koju junak ne može preboljeti, iako je izdala ekipu.
Naime, Thomas se cijelo vrijeme nalazi u trku da spasi čovječanstvo od kuge budućnosti. Režiser Wes Ball od prve scene stavlja nogu na gas i ne poziva se toliko na original ili nastavak da bi film otvorio “flashbackovima“ i podsjetio zaboravne na sve što se u njima izdogađalo, kome, kada i zašto, te kako su se likovi našli ovdje gdje jesu. Jednostavno nas ubacuje u akciju s njima, bez novog-starog “who-is-who“ predstavljanja, žrtvujući u tom posvemašnjem trku emociju koja izvire tek u završnici. Takoreći bi “Labirint: Lijek smrti“ mogao funkcionirati kao zaseban film, osobito što nakon uvodne akcijske scene na ekranu osvane naslov “The Death Cure“, bez onoga “Maze Runner“.
Ball, čini se, ne drži samo na rastojanju “young adults“ filmove, nego i prethodnike. Ali, zato na oku drži zadnjeg “Pobješnjelog Maxa“. Otkako je “Maze Runner: Scorched Trials“ bio u kinima, “Mad Max: Fury Road“ je naveliko inspirirao kompleksniju akcijsku režiju i služi kao referentno nadahnuće Ballu u početnom prepadu Thomasa, Newta (Thomas Brodie-Sangster), Vincea (Barry Pepper) i ekipe na vlak korporacije ZLOPAK usred postapokaliptične pustoši s misijom da oslobode prijatelja Minha (Ki Hong Lee), zatočena među mladićima i djevojkama imunima na pošast koji će biti žrtvovani za pronalazak lijeka.
Akcija je kaskaderskija, a i film je propisno napucan budžetom, djelujući na momente spektakularnije i(li) manje generički od nekih ljetnih blockbustera s “terminatorskim“ hoverskim letjelicama i paljbom iz topničkih kupola. Serijal mijenja žanr od filma do filma. Original je bio SF misterij - amnezični likovi bili su zatočeni u golemom labirintu kojim patroliraju monstrumi i moraju dokučiti zašto su tu i što se kvragu događa. Nastavak se pretvorio u adolescentsku inačicu zombijevskog akcijskog horora “28 tjedana kasnije“. U trojki horor sijevne tek povremenim bjesnilom zaraženih ili zgroženim pogledom na lice misteroznog vođe pokreta otpora bez nosa i s debelim venama na obrazima (Walton Goggins).
“Labirint: Lijek smrti“ je akcijski SF triler s žanrovskim posvetama i posudbama u rasponu od “Pobješnjelog Maxa“ do “Istrebljivača“, ujedno inverzija izvornika. Likovi su se tamo pokušavali probiti “vani“ (labirinta). Sada se pozitivci probijaju “unutra“ - u Posljednji grad na planetu pod vladavinom šefice ZLOPAKA, negativke Ave Paige (Patricia Clarkson). Radnja filma je, dakle, jednostavna, a ni likovi nisu puno kompleksniji. Ispod sjaja “bladerunnerovskih“ boja (postapokaliptična narančasta neonska plava), svijet “Maze Runnera“ je crno-bijeli, podijeljen na dobrice i zlice od ZLOPAKA. “Izdajica“ Teresa rijetki je lik s nijansom sive, ženski Juda futura s grižnjom savjesti.
Kaya, ljubit ću te
Kayu Scodelario filmofili su zavoljeli od njezine prve veće uloge u “Orkanskim visovima“ art redateljice Andree Arnold. Mlada glumica se u međuvremenu preselila u blockbustere pa je, osim u “Labirintu“, zaigrala i u posljednjim “Piratima s Kariba“. Idući su joj na redu romantična fantazija “The King's Daughter“, ali i biografski krimi-triler “Extremely Wicked, Shockingly Evil And Vile“ u kojem igra djevojku zloglasnog Teda Bundyja (Zac Efron). S druge strane, Rosa Salazar je Alita iz nadolazećeg megaspektakla “Alita: Battle Angel“ Roberta Rodrigueza i Jamesa Camerona.