StoryEditor
KolumneMeđutim

Ko to tamo bre peva u Zagrebu?!

Piše Ivan Ugrin
22. prosinca 2019. - 19:00

Advent u Zagrebu nakon nedavno održanog dvodnevnog koncerta Lepe Brene, srbijanske folk pjevačice koja je dvaput dupkom napunila Arenu i zapjevala uglas s tisućama poklonika “Jugoslovenku”, poprimio je jednu novu, jugonostalgičarsku dimenziju. Veliki advent-majstor u Hrvata, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, uslikao se s očigledno omiljenom pevaljkom a ona je hrvatsku metropolu planski ucrtala na zapadnobalkansku regionsku mapu, gdje se drugovi i drugarice trse u odavanju počasti bivšoj krepalini od države, čija se zastava sa crvenom zvijezdom petokrakom vijorila ispred Brenine bine. A mi smo se nadali da su ovakve pojave u stilu “ko to tamo bre peva” ostale daleko od nas...

Međutim, ne leži vraže. Protiv slobodne i neovisne države vodi se i dalje specijalni rat, sve na tragu velikosrpske ideologije koju je davno zacrtao Ilija Garešanin, po kojem svi Srbi i pripadnici tog “nebeskog” naroda moraju biti u jednoj državi – Velikoj Srbiji.
U Domovinskom ratu deseci su tisuća Hrvata položili svoje živote. Tisuće naših ljudi još se uvijek smatra nestalima jer drugovi iz Beograda ne žele progovoriti o njihovim sudbinama. Tamo daleko drže se i Udbini arhivi, koji kriju mnoge tajne i o našim sunarodnjacima koji su igrali prljavu igru u bivšem komunističkom sustavu protiv svoga naroda, a da nije neovisnih sudova, poput onog zemaljskog u Münchenu, koji je osudio dvojicu bivših visokih hrvatskih dužnosnika iz udbaškog miljea na doživotne kazne zatvora, ni dandanas ne bi bilo niti jedne osuđujuće presude protiv lidera te nekadašnje zločinačke organizacije.

I onda se nemojte čuditi što tamo neki poduzetnik – za kojeg inače svi navode da je pripadao prije navedenom miljeu – Danko Končar, potpomognut odvjetnikom Antom Nobilom i glumcem Radom Šerbedžijom, zdušno pjeva u nekoj birtiji partizansku “Po šumama i gorama...” I nije to slučajno osvanulo na društvenim mrežama. Velikosrpska politika provodi se perfidno, pjesmom usred Arene u Zagrebu, gdje su se kao oko egipatskih lonaca okupili nikad ražalovani jugonostalgičari.

Ne zanimaju me ničije tuđe glazbene preferencije, no kraljici cajki iz bivše države, koja je najavljujući u uvodu spominjanu pjesmu svojoj vjernoj u trans padajućoj publici poručila kako je pjeva “protiv svih onih budala koje su uništile zajedništvo i suradnju” među narodima i narodnostima bivše SFRJ, želim jasno s ovog mjesta poručiti: Gospođo Živojinović, rat i sva ostala zla koja su nakon njega nastala pokrenuo je vaš veliki vožd Slobodan Milošević i JNA udružena sa četničkim postrojbama (!).
Od Gavrila Principa preko Slobodana Miloševića pa do današnjih njegovih sljedbenika na čelu sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem, sve je to ista slika i preslika velikosrpskih presizanja, koja se mogu svesti na ono što mi je prije 25 godina govorio u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju, 20. prosinca 1994., hrvatski isusovac pater Ivan Fuček, u to vrijeme profesor moralne teologije na Papinskom učilištu Gregoriana u Rimu: “To je glad za zemljom”.

“Ili još prije jedan mesijanizam srpskoga naroda koji živi u tom narodu od pobjede Turaka nad Velikom Srbijom 1389. godine do dana današnjega. A svaki mesijanizam u povijesti strašno je opasan, jer norma je morala onda ostvariti jednu takvu mesijansku ideju koja uništava sve oko sebe i zato su Srbi krenuli u agresiju”, profesorski mi je protumačio pater Fuček.
Završio bih za kraj s jednom našom pjesmom: “Reci brate moj, jesmo li prokleti, Pa se tako brzo sve zaboravi, Al’ neka neda Bog, pa nas budu trebali, Opet će se gusta magla spustiti...”

Izdvojeno